U članku se analizira i uspoređuje politička participacija mladih u Europi i Hrvatskoj te osnovne smjernice postojećih politika prema mladima. Podatci pokazuju da su mladi Europljani, kao i mladi u Hrvatskoj, ispodprosječno zastupljeni u tradicionalnim političkim institucijama i procesima. Kako se takvo stanje u razvijenim europskim zemljama drži nepovoljnim za budućnost reprezentativne demokracije, jedan od glavnih ciljeva nacionalnih politika prema mladima jest stimuliranje njihova političkog angažmana i društvene integracije. Budući da su najviša tijela u Hrvatskoj tek nedavno prihvatila nacionalnu politiku prema mladima, njezini će se učinci moći vidjeti tek za nekoliko godina. Pritom Hrvatska pripada većini europskih zemalja u kojima se mladima pristupa kao resursu, ali istodobno i manjini zemalja u kojima se tek uspostavlja institucionalna infrastruktura za sustavno bavljenje problematikom mladih i koordinaciju aktivnosti u provođenju politike prema mladima. Autorica ujedno otvara raspravu o problemu neujednačenosti dobnog određenja skupine mladih u službenim statistikama, empirijskim istraživanjima i europskim politikama prema mladima. Pozivajući se na znanstvene uvide zagovara podizanje gornje dobne granice pri određivanju mladih kao društvene skupine s danas prevladavajućih 25 na 30 godina života.