Na osnovi istraživanja provedenoga na prigodnom uzorku od 253 studenta politologije i novinarstva Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu autor ispituje strukturiraju li se emocije prema čelnicima političkih stranaka sukladno postavkama teorije afektivne inteligencije Marcusa i sur. (2000.) u tri dimenzije – entuzijazma, anksioznosti i odbojnosti. Odvojeno strukturiranje dimenzije odbojnosti ili averzije kod većine vođa pretpostavljeno je kao izraz trajnog nezadovoljstva cjelokupnom hrvatskom politikom. Kako je, prema teoriji, u srži dimenzije odbojnosti moralno neodobravanje, dodatno je istraženo strukturiranje emocionalnih reakcija moralnog odobravanja, što je mjereno ljestvicama emocija poštovanja, divljenja i povjerenja. Rezultati faktorskih analiza pokazuju kako se emocije prema većini stranačkih vođa strukturiraju u trima dimenzijama, pri čemu emocije moralnog odobravanja i emocije entuzijazma čine jednu dimenziju pozitivnog afekta prema političarima, sukladno postavci o primarnom procesu njihova nastanka. Međutim, kad se posebno analiziraju ispitanici s pozitivnim, odnosno negativnim stavom prema pojedinačnim čelnicima, kod pet od ukupno petnaest procijenjenih čelnika, emocije ispitanika s negativnim stavom strukturiraju se u četirima dimenzijama. Takvo strukturiranje autor smatra emocionalnom podlogom procesa vrednovanja dviju skupina političkih protivnika – autsajdera i dostojnih protivnika.