Prvi špiljski pauk na svijetu opisan je s Dinarida 1847. godine – vrsta Stalita taenaria iz porodice Dysderidae (na hrvatskom dizderidi). Od tada do danas broj poznatih vrsta na Dinaridima narastao je do 24, te su kao i većina špiljskih beskralješnjaka sve vrste endemi Dinarida. Dizderidi su karakteristični po tome što ne pletu mreže nego hodaju po podu i zidovima špiljskih kanala. Sve dinarske špiljske vrste su slijepe i depigmentirane te ih se ne može naći u vanjskih staništima. Rodovi Stalita i Parastalita rasprostranjeni su od Slovenije do južnog Velebita, a na južnom Dinaridima, od kanjona rijeke Krke pa sve do Crne Gore, možemo naći rodove Stalagtia, Folkia i Stalitella. Pauci iz ovih rodova su s veličinom tijela od 5 do 13 mm te nogama do 30 mm lako uočljivi. S druge strane, vrste iz rodova Rhode i Mesotalita rasprostranjene su po cijelim Dinaridima, ali u svega nekoliko špilja. Jako ih se rijetki nalazi, veličina tijela im je puno manja i pretpostavka je da im je primarno stanište sustav pukotina koji okružuje špilje. U zadnjih nekoliko godina sustavna biospeleološka istraživanja i upotreba DNA analiza rezultirala su otkrićem brojnih novih vrsta što pokazuje da Dinaridi, iako poznati kao svjetski centar podzemne bioraznolikosti, još uvijek kriju mnoge tajne.