Izbor odgovarajuće probiotičke kulture neophodan je za održavanje adekvatnog broja živih stanica do potrošnje, budući da postoji potencijalno nepovoljna interakcija između odabranog soja i starter kulture. Ova studija ispitala je prikladnost Cacıka kao potencijalnog nositelja probiotika, uključujući Lactobacillus acidophilus 74-2, Lactobacillus rhamnosus Howaru HN001TM i Bifidobacterium longum BB536 u različitim kombinacijama. Prisutnost tri probiotika uzrokovala je višu postacidifikaciju i kraće vrijeme fermentacije povezano s većim brojem stanica soja L. bulgaricus. Osim određenih kombinacija koje sadrže B. longum BB536, broj pojedinačnih probiotičkih bakterija bio je veći od 6 log g-1 za sve uzorke Cacık s dodatkom probiotika. Rezultati su pokazali da je bakterijska interakcija bila presudna za preživljavanje tijekom 21 dana skladištenja. U uzorcima koji su sadržavali soj B. longum BB536 sam ili u kombinaciji sa sojem L. acidophilus 74-2 zabilježen je pad broja živih stanica za 2,45 log i 1,95 log po g, zbog čega su se ove kombinacije pokazale neuspješnima u smislu kreiranja probiotičkog proizvoda. U tri od ukupno četiri uzorka koji su sadržavali soj L. rhamnosus Howaru HN001TM sam ili u kombinaciji s drugim probiotičkim sojevima, broj živih stanica L. rhamnosus Howaru HN001TM održao se na početnoj inokuliranoj razini, dok se značajno povećao u ko-kulturi s L. acidophilus 74-2. Uzimajući u obzir ukupna senzorska svojstva i preživljavanje probiotika, Cacık s dodatkom pojedinačnih sojeva L. rhamnosus Howaru HN001TM ili B. longum BB536 i L. rhamnosus Howaru HN001TM ili L. acidophilus 74-2 i L. rhamnosus Howaru HN001TM ili sva tri probiotika može se smatrati pogodnim za daljnju proizvodnju.