Kada se govori o oružju, obično se pod njime podrazumijeva primjena smrtonosne tehnologije. S druge strane, u i izvan oružanih sukoba, često se koristi i tzv. nesmrtonosno oružje, kojemu svrha nije ubijanje, već oneposobljavanje pojedinaca ili vojnih ciljeva. Budući da nesmrtonosno oružje ne mora nužno uzrokovati smrt, ali uzrokuje ozbiljna ranjavanja i velike patnje, korištenje takvih sredstava otvara brojna humanitarna pitanja i pitanja zaštite ljudskih prava. Zabrana uzrokovanja suvišnih ozljeda i nepotrebne patnje, kao i zabrana neselektivnih napada su jedne od najznačajnijih zabrana u međunarodnom ratnom pravu, a koje se mogu primijeniti i na korištenje nesmrtonosnog oružja u oružanom sukobu. Međutim, primjena načela razmjernosti može dovesti do opravdavanja korištenja nesmrtonosnog oružja. To se opravdava očekivanim prednostima njegove primjene u oružanom sukobu, koje pretežu u odnosu na uzrokovane ljudske patnje. Stoga se postavlja pitanje postoji li „crvena linija“ njegove primjene. Učestalo pozivanje na primjenu načela razmjernosti može poništiti cilj i svrhu Ženevskih konvencija te dovesti do opravdavanja nezakonitog korištenja nesmrtonosnog oružja. Osim u oružanim sukobima, nesmrtonosno se oružje može koristiti i u policijskim postupanjima. U tim slučajevima osobito značenje ima zaštita ljudskih prava. Pri tomu se u obzir ne smije uzeti samo zabrana mučenja i uzrokovanja nečovječnih ili ponižavajućih patnji te pravo na život, već i pravo na zdravlje. Pravo na zdravlje ograničava i postavlja granice uporabe nesmrtonosnog oružja izvan okvira oružanog sukoba.