Cilj je ovoga istraživanja bio analizirati prigodni uzorak od 87 jednojezičnih, dvojezičnih i višejezičnih sportskih rječnika s obzirom na njihovu makrostrukturu, mikrostrukturu i mediostrukturu. Rezultati su pokazali da je abecedna organizacija jezičnih jedinica bila češća od konceptualne (tj. tematske) organizacije, te je takav ustroj bio dominantan u jednojezičnim rječnicima. Većina je rječnika u uzorku imala složenu makrostrukturu. Ta makrostrukturna složenost bila je obratno proporcionalna broju jezika u terminološkim djelima – drugim riječima, što je više jezika bilo uključeno u rječnik, to je njihova makrostrukturna složenost bila manja. Nadalje, definicija je – bez obzira na to je li u rječničkome članku bilo ili nije dodatnih informacija, bila najčešća struktura članka, i to najviše u jednojezičnim rječnicima. Prijevodni ekvivalent u ciljnome jeziku kao jedina sastavnica članka bio je prevladavajuća struktura u višejezičnim rječnicima. Općenito, najučestaliji gramatički podatci bili su oni o vrsti riječi te broju imenica, dok su dodatne informacije u rječničkim člancima uključivale oznake struke, uputnice za različita ograničenja u uporabi naziva, zatim povijesnu podlogu, etimologiju, prvobitnu uporabu naziva itd. U konačnici je sustav uputnica bio najčešći u jednojezičnim rječnicima.