Jednom kad se kazalište okrene djeci, budućim građanima koji će donositi odluke, ono vrijednostima i stavovima koje promiče može utjecati na smjer razvoja društva. Izniman kapacitet toga medija u poticanju i aktivaciji publike u kombinaciji s dječjom receptivnošću, nužno upućuje na važnost detaljnoga istraživanja ideologija kojima su igrokazi prožeti. Ovaj rad otkriva kako ti ideološki čimbenici mogu ugroziti glavnu svrhu kazališta, tj. poticanje gledatelja na stvaranje svojih vlastitih zamisli. Istraživanje se oslanja na Žižekovo razumijevanje ideologije, fantastike, zbilje i subjektivnosti. Polazeći od njegovih psihoanalitičkih uvida, analiziraju se četiri perzijska igrokaza kako bi se utvrdilo koje su ideologije u temelju motiva i pouka tih djela, kao i to kako se opravdava prisutnost takvih sadržaja u dječjoj drami. Detaljno razmatranje pokazuje da su analizirani igrokazi obilježeni svjesnim manipulativnim ideologijama s namjerom odgajanja homogeniziranih članova društva umjesto posvećenosti prikazivanju objektivnih uvida u stvarni život.