Jedna od glavnih promjena europskog prostora visokog obrazovanja jest uspostava obrazovnog sustava uutemeljenog na kompetencijama. Studenti su u današnje vrijeme više nego ikada u središtu oko kojega se vrti sveučilišni obrazovni sustav. Kompetencije koje bi studenti trebali steći tijekom svojeg studiranja uključuju transverzalne kompetencije, tj. one koje su povezane s vještinama rukovođenja, rješavanja problema i sa sposobnošću rada u timu, a koje su visoko cijenjene na tržištu rada. Te su osobine iznimno važne u strojarstvu, jer one mogu dati prednost kandidatu koji ih posjeduje. Dakle, evaluacija i poučavanje tim vrstama vještina sada predstavljaju glavne izazove s kojima se sveučilišni profesori suočavaju, jer se odgovarajući obrazovni ishodi moraju postaviti i ocijeniti, i za sveučilišne studijske programe i za svaki pojedinačni kolegij, a taj je proces nastavnicima potpuno nov. Usredotočujući se upravo na taj aspekt, naš rad, koji se temelji na empirijskom istraživanju provedenom na uzorku od 102 studenta strojarstva sa Sveučilišnog centra u Meridi, koristi se alatom kojim možemo utvrditi napredak tih studenata u području različitih transverzalnih kompetencija. Taj alat ne samo da nam omogućava procjenu stupnja razvoja kompetencija nego nam također omogućava prepoznavanje slabih područja studenata u međukurikularnom obrazovanju, na kojima se kasnije može dodatno raditi.