Cilj ovog članka je prikazati Nagelovu kritiku, zatim Maritainov mogući odgovor na tu kritiku, te vrednovati domet i vrijednost Nagelove kritike. Nagel se zapravo ne bavi pitanjima filozofije znanosti nego pitanjem mogućnosti postojanja znanja izvan znanosti, tj. filozofskog, metafizičkog znanja. Budući da je nemogućnost postojanja takvog znanja po njegovoj vlastitoj formulaciji njegova polazna pretpostavka, on nije u stanju valjano kritizirati protivno gledište. Dok Nagel svoju scientističku tezu nije smatrao potrebnom dokazivanja, Maritain je naprotiv protivnu tezu dokazivao. Dapače, Nagel se nije baš ni potrudio bolje upoznati Maritainovu filozofiju znanosti. U Nagelovom služenju grubim etiketama u svojoj kritici nazire se jedna svjetonazorska netrpeljivost, jer ovakva kritika je u drastičnoj suprotnosti sa mirnim, racionalnim i argumentiranim stilom većine njegovih tekstova, posebno iz filozofije znanosti.