Cilj je istraživanja bio ispitati spektralne karakteristike klapskoga pjevanja, te utvrditi oslanja li se ovaj način pjevanja na pjevački formant. Analiziralo se glasove dvanaestorice profesionalnih folklornih pjevača. Svaki je otpjevao dalmatinsku pjesmu Zaspalo je siroče u Gduru. Pojedinačne se glasove snimalo digitalno, a analiza dugotrajnoga prosječnog spektra učinjena je u programu PRAAT. U obliku spektra pjevača nisu ustanovljena obilježja koja bi upućivala na pjevački formant. U području frekvencija 2.2-3.7 kHz uočena su dva vrha (treći i četvrti formant), te oblik spektra koji je sličan obliku spektra govora. U spektrima je nekih pjevača nešto naglašeniji četvrti formant, te ima obilježja govorničkoga formanta. Zbog ispitivanja sličnosti klapskoga pjevanja i govora, u istraživanje je naknadno uveden uzorak govornika (N=8). Računalo se i uspoređivalo nagib spektralne ovojnice prema visokim frekvencijama, prosječnu jakost pojaseva širine tisuću herca (1-2 kHz, 2-3 kHz, 3-4 kHz i 4-5 kHz), te parametre alfa i VF (jakost visokih formanata). Rezultati ovih obrada pokazali su da su spektralne karakteristike klapskoga pjevanja i govora slične. No razlike postoje u jakosti područja frekvencija 2-4 kHz (parametar VF). Spektar je klapskoga pjevanja ovdje pojačan, no to pojačanje nema sličnosti s pjevačkim formantom. Zaključuje se da je produkcija klapskoga pjevanja usporediva s produkcijom (kultiviranoga) govora.