Razjašnjenje interakcija u hranidbenoj mreži omogućuje bolje razumijevanje funkcioniranja ekosustava te indikaciju antropogenih učinaka koji često uzrokuju promjene uvjeta okoliša i narušavanje hranidbene mreže kopnenih i vodenih ekosustava. Trofičke interakcije mikrofaune i makrozoobentosa slabo su proučavane u priobalnim (litoralnim) zonama plitkih vodenih tijela. Cilj ovog rada je usporediti interakcije beskralježnjaka i izvora hrane, uključujući epifiton, zooplankton i makrozoobentos u strukturno heterogenim litoralnim zonama triju plikih jezera umjerenog pojasa. U submerznim i strukturno složenim makrofitskim sastojinama vrste Ceratophyllum demersum rašljoticalci su razvili populacije velike brojnosti, a također je u njima zbilježena veća raznolikost i biomasa epifitskih protozoa i beskralježnjaka u usporedbi sa sastojinama plutajuće vrste Nuphar lutea. Analiza funkcioniranja ekosustava ukazivala je na to da je u heterogenim makrofitskim sastojinama povećana biomasa makrozoobentoskih predatora i izraženija je njihova predacija nad planktonskim rakovima. Hranidbene mreže bile su složenije u heterogenima staništima, a epifiton i zooplankton imali su važan udio u hranidbenim resursima unutar hranidbene mreže beskralježnjaka. Modeliranje hranidbenih mreža inidicira veću ranjivost zooplanktona i epifitona na predaciju beskralježnjaka u kompleksnijim, submerznim, makrofitskim sastojinama u odnosu na sastojine plutajućih makrofita. Integrirani pristup s aspekta ekologije biocenoza, ekosustava i hranidbenih mreža u objašnjenju složenih trofičkih interakcija u litoralnoj zoni potvrđuje povećanje raznolikosti i kompleksnosti hranidbenih mreža sa strukturalnom heterogenošću mikrostaništa.