Cilj je ovoga istraživanja ispitati upotrebu pametnih telefona srednjoškolaca i njihove razine nomofobije. Dizajn istraživanja koristi jednu od miješanih istraživačkih metoda, eksplanatornu miješanu metodu, uz kombiniranu upotrebu kvantitativnih i kvalitativnih paradigmi. Skala nomofobije korištena je za prikupljanje kvantitativnih podataka u istraživanju. U istraživanju je sudjelovalo 767 učenika iz dvije srednje škole iz Nigde provincije u Turskoj. Za dobivanje kvalitativnih podataka korišteni su polustrukturirani intervjui s 19 srednjoškolaca iz spomenutoga uzorka. Deskriptivna i inferencijalna statistika korištene su za analizu kvantitativnih podataka, a kvalitativni podatci obrađeni su upotrebom analize sadržaja. Rezultati istraživanja pokazuju da su srednjoškolci umjereno nomofobični i tjeskobni kada ne mogu pristupiti informacijama, kada gube vezu, kada ne mogu komunicirati, kada gube pogodnost. Štoviše, istraživanje pokazuje da razine nomofobije ispitanika znatno variraju s obzirom na spol, vrijeme provedeno na telefonu danju, razred i duljina posjedovanja pametnoga telefona. Kao motivaciju za korištenje pametnih telefona sudionici navode komunikaciju, održavanje kontakata, društvene mreže i hobi. S obzirom na dobivene rezultate možemo preporučiti dalja istraživanja psiholoških mehanizama u pozadini nomofobije, ograničenja učeničke dnevne upotrebe pametnih telefona i poduzimanje mjera u obliku aktivnosti za podizanje razine svijesti o nomofobiji u školama i društvenom životu.