Iako su stvarna neprijateljstva već bila zaustavljena 1574. godine, Osmansko-španjolski rat koji je trajao tijekom većeg dijela 16. stoljeća završit će poluslužbenim prekidom vatre 1578. godine. Primirja su produživana još nekoliko puta u kasnijim godinama i na tu formalnost, od 1591. godine i dalje, ne obraća se više pažnja. A kako bi, nakon tridesetogodišnjeg rata koji je u Europi započeo 1618. godine, učinkovitije iskoristila svoje vojne snage i financijske resurse, španjolska vlada nastoji umiriti Osmansko Carstvo ugovorom koji bi neutralizirao njegovu prijeteću prisutnost. S tim ciljem 1622. godine španjolski premijer Olivares organizirao je preko španjolskog vazala, napuljskog potkralja, da pošalje neke predstavnike kako bi osluhnuo političko raspoloženje u Istanbulu te otvorio put za zaključivanje sporazuma koji je Španjolska željela. Saznavši za namjere tih predstavnika koji su krenuli prema Istanbulu preko Dubrovnika, engleski veleposlanik Thomas Roe, u razdoblju između 1623. i 1626. godine, upušta se u diplomatsku borbu za zaštitu interesa i sigurnosti svoje zemlje. Roe nagovara francuske i venecijanske veleposlanike da se udruže s njim u postizanju njihovih zajedničkih ciljeva. Sastancima s osmanskim političarima i lobiranjem vodi diplomatski rat kako bi opstruirao planove španjolske vlade. Ovaj rad govori o španjolskim diplomatskim naporima u Istanbulu, između navedenih godina, te borbi da se osujeti alijansa veleposlanika u osmanskom glavnom gradu. Primarni izvori studije su objavljena pisma Thomasa Roea i dokumenti Državnog arhiva u Dubrovniku i Osmanskom arhivu u Odjelu državnog arhiva Turske.