Globalna društvena i gospodarska zbilja dovode u pitanje ispravnost dosadašnjeg poimanja tržišta i zakonitosti koje unutar istog vladaju. Polazeći od argumentacije neodrživosti sadašnjeg tržnog modela, u radu se ističe neophodnost traženja novih rješenja, a jedno je od njih razvoj ekološkog-socijalnog tržnog gospodarstva. Upravo je ekološko-socijalno tržište mjesto na kojem se treba odvijati intenzivna razmjena koja bi, zadržavajući elemente ekonomskog racionalizma, poticala održivi razvoj kroz interakciju ponude i potražnje temeljene na ekološkoj i socijalnoj platformi. Pokretač je svakog tržnog gospodarstva, prije svega, težnja za stvaranjem profita, no ukoliko redefiniramo ulogu konkurentnosti, utoliko možemo stvoriti preduvjete za smanjenje jaza između interesa pojedinaca u obliku profita i društva u cjelini. Kada govorimo o održivoj konkurentnosti, tada prije svega mislimo na konkurentnost koja u sebi objedinjuje ključne čimbenike ekonomskog, društvenog i ekološkog rasta i razvoja, neophodne za uspostavljanje održivog sustava u kojem živimo i posredujemo robom i novcem. Indikatori održive konkurentnosti stoga su determinirani međuodnosom određenih varijabli unutar istih. Simulacijom utjecaja klasičnog tržišta i ekološko-socijalnog tržišta na kapacitet kupovne moći potrošača, u radu se razvija i predlaže primjena tržno-razvojnog dijamanta kao instrumenta za mjerenje održive konkurentnosti gospodarstva. Primjenom odabranih matematičkih jednadžbi definiraju se mogući indikatori konkurentnosti u modelu ekološko- socijalno tržne ekonomije, a čime se značajno pridonosi procesu implementacije koncepta održivog rasta i razvoja – sve na temeljima ekološko-socijalnog i tržnog gospodarstva.