Hrvatska je bila gospodarski i demografski uspješnija u periodu od 1946. — 1990. nego nakon osamostaljenja. Članak istražuje uzroke takvog stanja kao i teorijske konzekvence studije slučaja Republike Hrvatske. Članak navodi uzroke vrlo brzog gospodarskog rasta Socijalističke Republike Hrvatske do 1980. godine ali i uzroke ekonomske krize u posljednjih deset godina socijalističkog poretka i komunističke diktature. Ta kriza je doprinijela (uz vanjskopolitičke okolnosti) propasti socijalizma i Jugoslavije, te uvođenju demokracije i kapitalizma. Međutim, novi sustav nije ispunio očekivanja. Republika Hrvatska je postigla vrlo skromne gospodarske rezultate nakon osamostaljenja, uz značajan pad broja stanovnika. Iako je rat pridonio takvom stanju, poslijeratni rezultati pokazuju da je pogrešna gospodarska politika glavni uzročnik tog neuspjeha. Osobito je negativan bio utjecaj privatizacije. Na teorijskom planu, studija slučaja Hrvatske ne potvrđuje dominantne teorije o prednostima demokracije nad diktaturom, kapitalizma nad socijalizmom ni teorije koje ističu prednosti nacionalne homogenosti za gospodarski rast, ali potvrđuje teorije o utjecaju ekonomije na tranziciju iz diktature u demokraciju.