Autor u članku analizira raspravu između J. Ratzingera i W. Kaspera o odnosu opće Crkve i partikularnih Crkava. U samom uvodu osvrće se prije svega na situaciju u Hrvatskoj u kojoj u medijima ...nedostaju ozbiljne ekleziološke analize. One koje se bave Crkvom pretežito ju promatraju kao sociološku veličinu. Osim toga čini da se se ne pridaje nikakvo teološko značenje partikularnoj Crkvi jer to kod mnogih izaziva sumnje glede ortodoksnosti. Na samome početku autor se bavi i problematikom prijevoda osnovnih pojmova, posebice »partikularna Crkva« s obzirom da je u hrvatskom jeziku terminologija veoma neujednačena i ponekad teološki neispravna. U prvome poglavlju govori se o razvoju promišljanja o odnosu između opće i partikularnih Crkava polazeći do II. vatikanskog sabora pa sve do početka rasprave između Kaspera i Ratzingera. Autor ne analizira mnoga teološka djela objavljena o toj temi nego se usredotočuje na analizu trećeg poglavlja Dogmatske konstitucije »Lumen gentium«, završnog dokumenta II. izvanredne biskupske sinode u Rimu 1985., i dokumenta Kongregacije za nauk vjere »O nekim vidovima Crkve kao communio«. Kroz ta tri dokumenta analizira stavove, pomake i promjene naglasaka koji su se dogodili u poslije saborskom razdoblju. Oni naime pokazuju svu dramu saborske i poslije saborske recepcije pojmova »communio«, odnosa između opće i partikularnih Crkava kao i pitanja uloge biskupskog kolegija. U drugom poglavlju autor se usredotočuje na različite etape rasprave između kardinala Ratzingera i Kaspera, polazeći od Kasperovog teksta u kojem se kritiziraju neki stavovi izneseni u dokumentu Kongregacije za nauk vjere iz 1992. Donose se bitni elementi rasprave koja je našla odjeka u mnogim zemljama, posebice u Njemačkoj i Sjedinjenim Američkim Državama, razlike u stavovima kao i suglasje u nekim promišljanjima. Autor članka konstatira razvoj u oblikovanju stavova, međusobno osluškivanje dvojice poznatih teologa, ali i njihove nepremostive razlike. U zaključku članka nudi se ne samo sažetak bitnih elemenata rasprave nego i osvrt na situaciju u Hrvatskoj u svjetlu ove rasprave.
Autor u članku predstavlja neke od misli Zygmunta Baumana, sociologa nedovoljno poznatog široj hrvatskoj javnosti. Pozornost usmjerava na njegovo shvaćanje odnosa slobode i sigurnosti, estetske i ...etičke zajednice, kao i na pitanje multikulturalnosti, posebice stoga što su ovi pojmovi važni za razvoj društva u Hrvatskoj. U raspravama i različitim napisima ti se pojmovi često rabe bez kontekstualizacije i bez dubljega promišljanja njihova značenja, što vodi k njihovoj ideološkoj upotrebi. Umjesto zaključka autor promišlja o mogućoj teološkoj interpretaciji nekih od Baumanovih razmišljanja, posebice onoga o ostvarenju etičke zajednice, kao i o pitanju slobode.
Autor članka, polazeći od sve čeće upotrebe pojma solidarnosti u sustavno-teološkoj literaturi, ponajprije analizira neka obilježja ovoga pojma koja smatra važnima za daljne teološko promišljanje, ...kao što su pravni korijeni pojma, njegova upotreba u kontekstu etike te odnos pojma »bratstva«, kao temeljnog postulata Francuske revolucije i solidarnosti. U drugom se poglavlju osvrće na neke elemente teološkog govora o solidarnosti i to na temelju Svetog pisma i nauka o Trojstvu. U trećem poglavlju autor progovara o teološkim promišljanjima koja govore o solidarnosti. Radi se o promišljanju H. Peukerta, J. B. Metza i T. Pröppera koji su svaki na svoj način, ali i sa nekim zajedničkim odrednicama pokušali vidjeti prostor za govor o solidarnosti unutar teološkog promišljanja polazeći prije svega od traženja mogućeg bezuvjetnog temelja slobodnog i solidarnog djelovanja.
U svjetlu najnovijih procesa europskih integracija autor promišlja o važnosti i mjestu kršćanske baštine u projektu stvaranja ujedinjene Europe. Polazeći od analize Deklaracije o budućnosti Europe, ...koja je usvojena u Laekenu, i razmatranja o tome što bi za budućnost Europe moglo značiti sazivanje Konvencije ukratko se predstavlja proces ujedinjenja Europe nakon II. svjetskoga rata polazeći od temeljnih motiva koji su vodili »oce Europe« kao što su Robert Schumann, Alcide de Gasperi i Konrad Adenauer. Konstatirajući kako se duhovna dimenzija proizašla iz kršćanske baštine izgubila tijekom procesa ujedinjenja, a potaknut najnovijim raspravama u svezi sa spominjanjem Boga u nacrtu novoga Ustava, autor pokušava pokazati kakav je stav Ivana Pavla II, Svete Stolice i europskih biskupa spram položaja Crkve i drugih zajednica u procesu ujedinjenja Europe. Na kraju članka, pokazujući neke temeljne naznake pojma "kršćanstvo" kroz pojmove Boga, osobe i slobode, teološko-filozofski pokazuje i utemeljenje nezamjenjivog doprinosa kršćanske baštine procesu nastajanja i oblikovanja europskoga identiteta.
Polazeći od tvrdnje da je naše današnje društvo izloženo procesu pluralizacije koji zahvaća sve njegove segmente pa tako i religiozno ponašanje autor analizira shvaćanje pojma crkvenosti i neke od ...segmenata crkvenosti u Hrvatskoj. Iz socio-religijskih istraživanja provedenih proteklih godina postaje jasno da i u Hrvatskoj crkvenost treba promatrati kroz različite činjenice koje daju sliku sve većega broja distanciranih vjernika u pogledu religiozne prakse, ali u isto vrijeme veliki postotak onih koji za sebe tvrde da su vjernici. Ta istraživanja isto tako pokazuju da sve više vjernika Crkvu doživljava kao »uslužnu organizaciju«. Stoga se na temelju promišljanja teologa iz zapadne Europe pojašnjava značenje takvog promatranja Crkve za teološko razmišljanje o Crkvi i crkvenosti u Hrvatskoj povezujući ga sa slikom Crkve kao »univerzalnog sakramenta spasenja« (LG 1).
Iznoseći glavne karakteristike postmoderne misli na temelju stavova Jacques Derrida i Jean-François Lyotarda članak pokazuje koji su temeljni izazovi te misli za teološko promišljanje. Nakon što se ...na početku daju naznake onoga što tvori glavna obilježja pojma postmoderne rad se usredotočuje na pitanje odnosa postmoderne misli spram pitanja o Bogu i načina na koji se u teologiji pokušava odgovoriti na ta razmišljanja. Uz problematiku pitanja o Bogu nužno se veže i pitanje postmodernog razmišljanja i njegovog izazova za teologiju kada se govori o čovjeku i njegovom svijetu i to u koordinatama odnosa »subjekta« i »drugoga«, ali i unutar promišljanja o mogućnosti stvaranja pravednijeg svijeta i pomirenja te pitanja relativizma i zahtjeva za univerzalnošću.
