U radu se analizira jedan od osnovnih pojmova socijalnog nauka Crkve, pojam supsidijarnosti. Navodi se geneza ideje supsidijarnosti te određenje pojma unutar i izvan socijalnog nauka Crkve. ...Oživotvorenje supsidijarnosti promatra se pod dva vida, dvije mogućnosti: s jedne strane kao otvaranje prostora slobode i, alternativno, kao distribucija moći. Odabir strategije implementacije i sama implementacija supsidijarnosti ovisi o antropološkim i eshatološkim pretpostavkama koje eksplicitno ili implicitno leže u pozadini. Posebno se apostrofira odnos supsidijarnosti i slobode u suvremenom svijetu, posebice u Europskoj uniji u čije je zakonodavstvo ušao ovaj pojam. Na kraju rada razmatra se prisutnost supsidijarnosti u hrvatskom društvu i daje se prijedlog modela oživotvorenja supsidijarnosti i odgoja za supsidijarnost u Crkvi i društvu. Tu se u bitnome oslanja na instituciju obitelji, škole (učitelja) te liturgijsku zajednicu kao referentnu zajednicu vjernika koji se okupljaju oko euharistijskog stola i koji mogu uspostaviti osobnu komunikaciju bitnu za razvoj ove vrjednote.
