Pope Francis focuses on essential topics for the Church and society in his pontificate. To describe the relationships between different social subjects, he often uses the metaphor of the polyhedron ...to highlight the importance of each individual and each social group for the equitable development of the entire society. Nowhere does it systematically describe this metaphor, but it uses it in different contexts: societal, ecclesial, ecumenical, and theological. The literature also lacks papers that systematically and critically question this metaphor, presenting possible consequences for the Church’s life, i.e., pastoral care, liturgical practices, morality, doctrine, etc. This paper aims to describe this metaphor of the Church as a polyhedron. The metaphor of the polyhedron that he uses in his documents will be described first. Then, the key features, advantages, and disadvantages of the metaphor of the Church as a polyhedron will be brought out. According to this metaphor, the Church can be understood through her main characteristics: as synodal Church, unity in diversity, missionary Church, and charity.
U ozračju stalno ponavljane fraze o »dubokoj podijeljenosti« hrvatskoga društva u članku se pokušava orisati moguće uzroke i posljedice takvog stanja, polazeći od razmišljanja o tome je li ta ...podijeljenost stvarna ili je jezični konstrukt koji zapravo skriva pravi pogled na stanje u hrvatskom društvu i svjesno ga usmjerava prema podijeljenosti umjesto da ga zacjeljuje. Imajući u vidu temeljne teze Ivana Rogića o trima hrvatskim modernizacijama (1868. ‒ 1945.; 1946. ‒ 1990.; 1990. ‒ danas) kao i uvide Željka Mardešića o trima idejnim krugovima (katolički, liberalni, komunistički), moguće je tražiti uzroke podijeljenosti u hrvatskom društvu upravo u odnosu na razumijevanje moderniteta, koje se oblikovalo u različitim razdobljima i različitim idejnim krugovima. Odgovor na pitanje o posljedicama leži upravo u različitom razumijevanju dovršetka ili sazrijevanja (post)moderniteta u hrvatskom društvu. Autor zaključuje kako je razvoj modernoga hrvatskog društva moguć ako se uspije odmaknuti od ideologija. Ključna je uloga samih kršćana, koji će poistovjetiti vlastitu zadaću sa zadaćom oblikovanja modernoga hrvatskog društva.
Duhovnost bez Boga Vujica, Kristina; Tanjić, Željko
Bogoslovska smotra,
02/2021, Letnik:
91, Številka:
1
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
U ovom članku bavimo se pitanjem duhovnosti bez Boga razrađenim u filozofiji francuskog filozofa i ateista Andréa Comte‑Sponvillea. Najprije se nameće zahtjev predstaviti autora kao novo ime u ...hrvatskom teološkom diskursu. Potom se bavimo jednim važnim dijelom njegove filozofije koji se odnosi na duhovnosti bez Boga kakvu obrazlaže unutar svojeg materijalističkog i ateističkog svjetonazora. U njegovoj interpretaciji pitanje je razrađeno na filozofsko‑religijskom području koje zahtijeva i takav pristup. Stoga polazimo od njegova razumijevanja duha unutar naturalističke, materijalističke i imanentističke pozicije, gdje je duh shvaćen proizvodom prirode i njome potpuno objašnjiv. To povlači implikacije shvaćanja duha u okviru determinizma i redukcionizma, gdje je zanijekana sloboda volje. Jednako je i na području duhovnosti, gdje Comte‑Sponville smatra da je duhovnost prirodna kao što je i duh prirodan. Stoga duhovnost bez Boga ne smatra proturječnom, čak štoviše, u svojim duhovnim iskustvima drži da mu je ateizam prednost. Govoreći o svojem mističnom iskustvu, naslanja se na budističku misao gdje pronalazi mogućnost objašnjenja misterija i apsoluta spram svijeta i zbilje. Na tragu tih dvaju pitanja: pitanja duha i duhovnosti bez Boga, ispitat ćemo utemeljenje takve misli i prakse vodeći se njegovom razradom unutar filozofskog diskursa kao i budističke tradicije. Comte‑Sponville nastoji ono duhovno, neizrecivo i otajstveno staviti u središte ljudskog interesa i to je velik doprinos suvremenoj filozofskoj misli. Uspijeva li duhovnost, makar s ateističkim predznakom, opstati bez pozivanja na Boga i religiju, pitanje je koje nas ovdje osobito zaokuplja.
The article engages with the issue of spirit and spirituality in the work of André Comte‑Sponville. The authors’ starting point is his understanding of spirit within the naturalistic position that denies its freedom and sees it as a product of nature. This points towards the fundamental problem of determinism and denial of freedom that Comte‑Sponville postulates when it comes to spirituality. Relying on the Buddhist tradition, he attempts to ground spirituality that is free of God and religion. However, the difficulty arises when it comes to understanding of negation that, in Buddhist as well as Comte‑Sponville’s sense, ends in affirmation of, on the one hand, Nirvana and, on the other hand, Comte‑Sponville’s trust towards reality and everything that is. His concept of absolute that is without consciousness, will, or mind ends in spirituality that diminishes itself, insofar as it is revealed as just another human projection, while the practice of liberation from ego does not show that the ego does not participate in its own liberation from itself. The irruption of the spirit that questions every imaginable certitude presupposes the claim that the spirit transcends its own determinacy and that the irruption of the spirit can only be real out of freedom. The most excellent achievement of the spirit is love for which it is capable and which it recognises in the call of the absolute that has a face. Comte‑Sponville tries to put what is spiritual, unutterable, mysterious into the centre of human reflection and that is a great contribution to philosophical thought.
Članak pokazuje nekoliko vidova teološkog pogleda na odnos između Crkve i države polazeći od novozavjetnih mjesta, onoga u sinoptičkim evanđeljima koji govori o potrebi davanja caru careva a Bogu ...Božjega i trinaestog poglavlja Poslanice Rimljanima koje, posebice u svojim prvim redcima, ukazuje na odnos prema političkoj vlasti, a koji je osobito u teologiji XX. stoljeća naišao na različite interpretacije. Nakon uvoda u kojem se govori o nakani članka, ali se ukazuje i na temeljne probleme u razmatranju toga složenog pitanja, autor u prvom poglavlju govori o nekoliko modela tumačenja biblijskih mjesta o odnosu između Boga i cara u daljnjoj povijesnoj i teološkoj interpretaciji, posebice u reformaciji i u kasnijim razdobljima. U drugom se poglavlju govori o nekim temeljnim interpretacijama Rim 13,1-7 te se ukazuje na posljedice tih tumačenja za razumijevanje odnosa između Crkve i države. Treće poglavlje ukratko govori o razvoju liberalne demokracije iz perspektive novozavjetnog tumačenja odnosa Crkve i države, ukazujući na posljedice određenih interpretacija na ustavna rješenja u europskoj praksi.
In current discussions on religious freedom we often lose sight of the fact that it is one of the fundamental human rights on which the Catholic Church in a special way reflected in the Second ...Vatican Council’s Declaration on Religious Freedom Dignitatis Humanae. The focus of the article is not so much on the origin of this document as it is to show its importance for current discussions on this very important topic, starting from the understanding of religious freedom as it is presented in the document. The author also speaks about the importance of the new translation of the concept of religious freedom, and makes special reference to the debate on religious freedom in the United States, in the context of the recent dispute between the U.S. Administration and the Catholic Bishops.
U današnjim raspravama o slobodi vjerovanja često se iz vida gubi činjenica da se radi o jednom o temeljnih ljudskih prava o kojem se Katolička crkva na poseban način očitovala u Deklaraciji o ...slobodi vjerovanja Dignitatis Humanae II. vatikanskog koncila. U članku se ne govori toliko o samom nastanku ovoga dokumenta koliko se želi pokazati njegovo značenje za današnje rasprave o ovoj važnoj temi polazeći od shvaćanja slobode vjerovanja u njemu. Autor govori i o važnosti novoga prijevoda pojma slobode vjerovanja te se posebice osvrće na raspravu o slobodi vjerovanja u Sjedinjenim Američkim država u kontekstu najnovijih prijepora između američke administracije i katoličkih biskupa.
Nova evangelizacija ima istu zadaću kao i cjelokupni dosadašnje evangelizacijsko djelovanje Crkve kroz povijest: omogućiti ljudima da vjeruju u Isusa Krista. Iako se čini da je ova zadaća stara, ona ...u svakom novom povijesnom trenutku predstavlja izazov, prvenstveno za samu Crkvu koja si mora pojasniti što znači vjerovati? Autor u ovom članku polazi od teze kako vjerovati traži iskustvo učenja. Premda je ovaj pojam često opterećen epistemološkim značenjem, on se u kršćanskom kontekstu otkriva kao proces životnog nasljedovanja, proces sve dubljeg uranjanja u odnos s Isusom Kristom usred života onoga koji vjeruje. No, da bi se uopće moglo učiti vjerovati danas potrebno je vidjeti kako je vjerovanje jedna od temeljnih antropoloških odrednica. O tim antropološkim koordinatama autor govori u prvom poglavlju ukazujući na činjenicu da unatoč poteškoćama s vjerovanjem, čovjek jest biće koje vjeruje. Nakon toga u drugom poglavlju ukazuje na posebnost kršćanskog vjerovanja u Isusa Krista te na prijepore i izazove s kojim se tako oblikovana vjera susreće. U trećem poglavlju govori se o posebnosti teologalne vjere i izazovima koji teologalno oblikovanoj vjeri dolaze, posebice u susretu s novom religioznošću kao jednim od temeljnih izazova za novu evangelizaciju. U zaključku autor ističe nekoliko važnih obilježja vjere koja je ishodište i cilj nove evangelizacije: darovanost, sloboda, osobnost, zajedništvo.
The world, which today’s generation of people lives in, is threatened and in constant danger of destruction, noted Abraham Joshua Heschel, at the mid-twentieth century, and for the salvation of man ...and the environment of his life suggested a different value system that takes into account not only space, but as the essence and the heart of existence sets time. Judaism, as a religion of time, teaches how consecration of time happens in celebration of Shabbat, the Day of the Lord, which God has blessed and made holy. Heschel’s ecological theology considers the world of things as sacred, but only if the world is consecrated in time. Therefore, A. J. Heschel sees the Shabbat as a starting point from which he observes the world and from which he builds his ecological theology, considering the Day of the Lord as the pinnacle of creation and highest manifestation of God’s holiness, when primarily the time, then a man and finally space is made holy. This paper as a starting point of analysis takes the book »The Sabbath: Its Meaning for Modern Man« by Abraham Joshua Heschel in effort to provide an overview of the beginnings of ecological and theological thinking in the mid 20th century.
Karl Barth zasigurno je jedan od najvećih protestantskih teologa, nedovoljno poznat u hrvatskoj katoličkoj javnosti. Svojim životnim stilom, stavovima i djelima obilježio je teologiju dvadesetog ...stoljeća i snažno utjecao na njen razvoj i u protestantskom i u katoličkom području, posebice na području razumijevanja Božje Riječi. U ovome se članku iznose najvažniji elementi njegove biografije, posebice oni koji pokazuju njegovu osobnost i utjecaj njegove misli na njegov i život Crkve. Pokušavaju se ocrtati i glavna obilježja njegove teološke misli svjesni da je to gotovo nemoguće učiniti u nekoliko stranica.
The aim of the study was to present the concept on which the School of Medicine at the Catholic University of Croatia (CUC) will be established. The new School will alleviate the shortage of ...physicians in Croatia and introduce an innovative form of medical education focused on principles of patient-centered care and social accountability. At the same time, the students will acquire all relevant competencies and levels of knowledge, skills and attitudes that are required by current evidence in medical education, European standards and guidelines for quality assurance at higher education institutions. The four pillars of the CUC Medical School are: 1) distributed medical education that involves health institutions outside major medical centers, 2) the concept of transformative learning, 3) teaching and practicing evidence-based medicine, and 4) implementation of quality management principles supported by information technology solutions for effective management of learning, research and practice. The overall aim of the CUC School of Medicine is to educate and train physicians capable of using best available medical evidence to deliver economically sustainable healthcare that can improve equity and health outcomes in the communities they serve, particularly those that are currently underserved.Conclusion. The proposed programme is introducing an original system of modern medical education that insists on developing humanistic aspects of medicine, patient-centred care and social accountability, while maintaining all competencies and knowledge levels that a physician should have according to the current understanding of medical education.
PDF
