Slika kao polje introspekcije Župan, Ivica
Ars Adriatica,
12/2018, Letnik:
8, Številka:
8
Journal Article, Web Resource
Recenzirano
Odprti dostop
Opus Sunčanice Tuk čine pulsirajuće, nemirne fakture, koju čine u nizove sistematizirani okomiti, uvijek različiti potezi, iz kojih se, zbog njihove nervature i pulsiranja, nerijetko cijedi boja. ...Njezin je opus uistinu suptilna i kultivirana samoanaliza, sublimni psihogram, nešto što autoričino duševno stanje pretvara u neposredan ljudski trag, pogodan, kako kaže slikarica, „za najdublje kontemplativno poniranje” u tajne njezina nedvojbeno duhovno bogata bića, za očitovanje njezine složene psihičke konstelacije i duševnih tenzija, neuralgičnosti, ne kažemo drame koju autorica, čini nam se, sveudilj proživljava. Više solilokvij nego dijalog sa svijetom, šifrirani i maskirani jezik, dvosmislenost, nedorečenost, govor u natuknicama koje neće svatko razumjeti, ipak potresu i isprovociraju motritelja.
Po svojoj kulturnoj i ideološkoj dispoziciji Kožarić je umjetnik koji naglašava spekulativnu i mentalnu stranu stvaranja, autor je dinamične naravi i širokih idejnih i plastičkih raspona i neviđene ...stilske evolucije i problemske fizionomije ostavio je mnoštvo na vrhunski umjetnički način ostvarenih dokaza vlastite duhovne i moralne egzistencije. Njegovo velebno djelo bremenito je brojnim izazovima, intelektualnim, ontološkim, fenomenološkim, estetskim, moralnim, kulturološkim, prepuno jedinstvenim znakovitostima i iznimnim vrijednostima. Ovaj opus golem je i originalan doprinos hrvatskoj umjetnosti, ali i jedan je od najkrupnijih i najdalekosežnijih zahvata u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća, stvaralaštvo u kojem se sažimaju i prelamaju brojni problemi znakoviti za globalna najprije visokomodernistička, a potom i postmoderna stanja. Najviše mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti - status vrhunske pojave na umjetničkoj sceni - a te su relikvijarne odlike njegova autorskog rukopisa odavno prepoznate, a danas se sve intenzivnije prepoznaju i u svijetu, Kožarić - radikalni individualist anarhična umjetničkog ponašanja - stekao je jedinstvenim strategijama umjetničkog ponašanja, opusom jedinstvene konceptualne i plastičko-fenomenološke strukture, individualnom pozicijom u recentnim stvaralačkim transformacijama, stvaralaštvom bez određene plastičko-formalne konstante, oblikovnih konvencija, poetičkih, tematskih i ikonografskih stereotipa i konstanti, svjesnim prekidom proizvodnje estetskih tvorevina koje bi pripadale određenu ukusu i kodeksu stilskih i formalnih inovacija i uopće strogim prerogativima disciplina u kojima stvara. Neprestano bježi od svega što čini umjetničku tradiciju, pa i od vlastita formalizirana i verificirana rukopisa.
Od 50-ih godina 20. stoljeća s visokih motrišta, iz ptičje perspektive, ali uvijek s ljudskim siluetama, Dulčić prikazuje grad, ulice, bučni Stradun ljeti, trgove, sportska zbivanja, kupališta, ...procesije i njegova su platna prostor novog, uvijek dinamičnog te vizualno atraktivnog događanja, vrtložnih kretanja i uskomešanosti svjetine. Slikar ulične vreve, pretrpanih i zažarenih plaža usred ljetnoga mediteranskog usijanja, punih igrališta koja pršte životom bogatom paletom i dinamičnim postupcima, gustim namazima čistih boja rasvjetljuje paletu, započinje snažan kolorizam, rastače predmete na mrlje – čime je i identifikacija motiva otežana – i postiže titravu atmosferu neograničena prostora.
Tekst razmatra odlike opsežna ciklusa Svjetlosni oblici, nastajala između 1963. i 1970., hrvatskog kipara Vojina Bakića u kojemu je autor, među ostalim, dokazao vještinu mijenjanja jednoga temeljnoga ...plastičkog problema u brojne uvjerljive i relevantne inačice, doprinoseći tako proširenju skulptorske leksike i u konačnici procesu korjenite transformacije kiparskog mišljenja u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Bakić je došao do rješenja skulpture kao serije naizmjence konkavnih i konveksnih, visokoispoliranih i do potpune zrcalnosti izglačanih kružnih diskova pravilna oblika. Funkcionalni i gradbeni činitelj Svjetlosnih oblika jest disk i Bakić objekte stvara adiranjem diskova u različitim međusobnim odnosima. Bakić je iznašao oblikovna sredstva kojima na najdjelotvorniji način posreduje između vlastitih stvaralačkih iznašašća (objekta), odzivne (responzivne) okoline, svjetla te motriteljeva sustvaralačkog reagiranja, čija uloga sve pobrojene čimbenike čini međuovisnima. Kipar precizno postavlja polazišta ciklusa: serijska proizvodnja/tehnološka obrada; udubljenje/ravan; ispupčenje/neravan; prostor/prostorni postav; pattern/shematika rastera; svjetlost; optika/efekt te kinetika/pokret. U tekstu je riječ i o korespondenciji ovog ciklusa s ideologijom Novih tendencija. Bakić očituje da shvaća novu društvenu ulogu svojih ostvarenja, i to ne samo u oblikovanju internih arhitektonskih prostora, nego i u stvaranju novoga plastičko-prostornog karaktera gradova budućnosti
Kiparica je 1954. posjetila Dalmatinsku zagoru, zavičaj svojeg supruga slikara Frane Šimunovića i potvrđuje se kao lucidan promatrač zbilje, sposobna na jedinstven, uvjerljiv i sugestivan način ...motritelju prenijeti autentičnu i realističnu sliku toga jedinstvenog podneblja. Opisivala je „vlašku” svakodnevicu i njihove „koncentrirane muke”, nakon čega smo postali svjesni sublimacije tog kraja, njegove egzotike, civilizacije i kulture. Počinje proces sve dubljeg slijeganja i identifikacije njezina kiparskog i ljudskog morala, stvaralačkog kapaciteta s tvrdoćom, oskudnošću i imanentnom, monumentalnom arhaičnošću „vlaškog” podneblja. Taj prvi posjet bio je prijelomni trenutak koji će odrediti smjer širenja i produbljivanja autoričina kiparskog izričaja. Ona interpretira taj svijet iskreno, intuitivno i slobodno, istodobno mijenjajući svoj izraz.
Tekst potvrđuje zagrebačku protokonceptualnu skupinu Gorgona kao antiestetsko i antislikarsko društvo, koje nastoji inicirati reviziju zatečene umjetnosti, desakralizirati umjetničko stvaranje, ...sekularizirati umjetničko djelo i njezinu poruku. Protegnula se Gorgona u prostor mentalne slobode i demistifikacije samog jezika umjetnosti. U gorgonaškim rukopisima stvarnost likovnog djela pregnantno i dojmljivo nastupa kao nešto samostalno i samodostatno, slobodno od tradicionalnih, kanoniziranih, propisanih i akademiziranih navada predstavljačkog slikarstva. Kritičko preispitivanje funkcije umjetnosti i umjetničkog jezika otkrilo je gorgonašima konvenciju slike kao neprimjerenu etici umjetnosti. Slikanje – sada doživljeno kao zastarjeli i potrošeni instrument umjetničke ekspresije – nastoji se svesti na minimum, a zapravo ga – konceptualno – nastoje izbaciti iz konteksta umjetničkog, premda si članovi grupe – izvan gorgonaških aktivnosti – dopuštaju i slikanje. Gorgonaši afirmiraju bihevioralnu i verbalnu poziciju umjetnika, pa se o mediju „čistog” slikarstva može govoriti tek u kontekstu njegove negacije. Rad posebice predstavlja antislikarske radove Josipa Vanište kojima nadilazi i nadvladava pojam slike, pretvarajući je u tekst.
Julije Knifer, Bez kompromisa (retrospektivna izložba), Zagreb, Muzej suvremene umjetnosti, 20. IX. – 6. XII. 2014.; autorica: Radmila Iva Janković; suradnica: Ana Knifer; stručni savjetnik: dr. ...Zvonko Maković
In the late 2013, Boris Demur presented his project Spiral Journey in the Art Pavilion at Zagreb and, through this, promoted the spiral as a theme, starting point and inexhaustible inspiration of his ...art. Apart being inspired by the spiral as a cumulative and painterly sign, Demur tied his work to the spiral as a principle which generates structure and as a form with iconographic consistency. By introducing variety into the spiral as his sculptural and formal constant, Demur creatively superseded his previous experience as a performance and action artist whose work took place in galleries. The first phase of the project – a spiral gigantomachy of sorts – consisted of the painting of four large spiral compositions (5 x 9 m and 6 x 10 m) performed by Demur in situ in the Art Pavilion in the presence of curious visitors. The second phase took place on 15 December 2013, the 115th anniversary of the foundation of the Art Pavilion, and included the installation of the paintings, the projection of the accompanying videos, the display of photographic documentation and the official opening of the exhibition. This transformed the historical interior of the Art Pavilion into a fulcrum of spiral happenings and presented three main features of Demur’s spiral system: Pollock-style action painting, anthropometry paintings inspired by Yves Klein, and, most of all, the idea that the spiral can create its own Sistine Chapel, that is, a space in which the spiral system is best represented and self-explanatory
PDF
