Aim To determine the effect of late preterm birth and treatment at the intensive care unit (ICU) on school-age children's emotional and behavioral problems and quality of life (QoL).
Emotional and ...behavioral problems and QoL were investigated in 6-12-year-olds who were born late preterm at the University Hospital Center Split in the period from January 2002 to March 2008. The study included 126 late preterm children treated in ICU (LP-ICU group), 127 late preterm children not treated in ICU (LP-non-ICU group), and 131 full-term children treated in ICU (FT-ICU group). Emotional and behavioral difficulties were assessed using the Child Behavior Checklist. QoL was evaluated with the Royal Alexandra Hospital for Children Measure of Function questionnaire. The data was collected via telephone interview with mothers during 2014.
Late preterm children had a nearly 5-fold risk for internalizing problems in comparison with FT-ICU children (OR 4.76, 95% confidence interval CI 2.37-9.56 and OR 4.82, 95% CI 2.25-10.37 in LP-ICU and LP-non-ICU children, respectively). They also had a greater risk for externalizing problems (OR 3.08, 95% CI 1.44-6.61 and OR 2.68, 95% CI 1.14-6.28, respectively) and total problems (OR 6.29, 95% CI 2.86-13.83 and OR 7.38, 95% CI 3.08-17.69, respectively) and a considerably increased risk for lower QoL (OR 12.79, 95% CI 5.56-29.41 and OR 5.05, 95% CI 2.04-12.48, respectively).
Children born late preterm had a greater risk for emotional and behavioral problems and lower QoL during childhood than their full-term born peers and they experienced serious health problems upon birth.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Atrezija jednjaka je anomalija koja hitnoćom, osjetljivim poslijeoperacijskim vođenjem i potrebom za dugotrajnim liječenjem odskače
od ostalih anomalija. Cilj ovog istraživanja je odrediti ...epidemiološke, demografske i kliničke karakteristike bolesnika operiranih
zbog atrezije jednjaka te ih usporediti s ostalim relevantnim studijama. U vremenskom razdoblju od siječnja 1991. do rujna 2014.
retrospektivno su pregledane povijesti bolesti 46-ero bolesnika operiranih zbog atrezije jednjaka. Podatke smo prikupili istraživanjem
pisanog protokola Zavoda za dječju kirurgiju, Odjela za neonatologiju, JILD-a KBC Split te arhive povijesti bolesti. Svakom ispitaniku
analizirani su sljedeći parametri: datum rođenja, spol, tjelesna masa pri porođaju, operacijski zahvat, tip anomalije, preživljenje, rane
i kasne komplikacije. Atrezija jednjaka bila je češća kod ispitanika ženskog spola (60%). Najčešći tip atrezije jednjaka prema Vogtovoj
klasifi kaciji bio je 3B tip (92%). Ukupni mortalitet iznosio je 35%, uz napomenu da je prije uvođenja intenzivnog poslijeoperacijskog
liječenja on iznosio 80%, a nakon uvođenja 14%. Upala pluća bila je najčešća rana komplikacija, dok su najčešće kasne komplikacije
bile disfagija (76%) i striktura anastomoze (26%). Kardiovaskularne anomalije su najčešća kongenitalna popratna malformacija i
čine 45% svih pridruženih anomalija, a prisutne su u 30% djece s atrezijom jednjaka. Rano prepoznavanje ove anomalije od izuzetnog
je značenja, prvenstveno stoga što ona ugrožava život, a rana dijagnoza i operacijski zahvat smanjuju komplikacije te poboljšavaju
ishod. Za djetetovo preživljenje nužan je multidisciplinski pristup i prepoznavanje pridruženih anomalija. Osim rane dijagnostike
i samog operacijskog zahvata za preživljenje je od presudne važnosti intenzivna poslijeoperacijska skrb.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Aim To determine the effect of late preterm birth and treatment at the intensive care unit (ICU) on school-age children's emotional and behavioral problems and quality of life (QoL). Methods ...Emotional and behavioral problems and QoL were investigated in 6-12-year-olds who were born late preterm at the University Hospital Center Split in the period from January 2002 to March 2008. The study included 126 late preterm children treated in ICU (LP-ICU group), 127 late preterm children not treated in ICU (LP-non-ICU group), and 131 full-term children treated in ICU (FT-ICU group). Emotional and behavioral difficulties were assessed using the Child Behavior Checklist. QoL was evaluated with the Royal Alexandra Hospital for Children Measure of Function questionnaire. The data was collected via telephone interview with mothers during 2014. Results Late preterm children had a nearly 5-fold risk for internalizing problems in comparison with FT-ICU children (OR 4.76, 95% confidence interval CI 2.37-9.56 and OR 4.82, 95% CI 2.25-10.37 in LP-ICU and LP-non-ICU children, respectively). They also had a greater risk for externalizing problems (OR 3.08, 95% CI 1.44-6.61 and OR 2.68, 95% CI 1.14-6.28, respectively) and total problems (OR 6.29, 95% CI 2.86-13.83 and OR 7.38, 95% CI 3.08-17.69, respectively) and a considerably increased risk for lower QoL (OR 12.79, 95% CI 5.56-29.41 and OR 5.05, 95% CI 2.04-12.48, respectively). Conclusion Children born late preterm had a greater risk for emotional and behavioral problems and lower QoL during childhood than their full-term born peers and they experienced serious health problems upon birth.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, SIK, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Rani neonatalni mortalitet (RNM) je sastavnica perinatalnog mortaliteta, zadnjih godina je manji od fetalnog
mortaliteta. RNM je u 2007. godini u Hrvatskoj bio 69% za skupinu novorođenčadi porodne ...težine (PT) 500–749 g, 30%
za novorođenčad PT 750–999 g, dok je 2008. godine RNM za djecu PT ≤999 g bio 42%. Po 100-gramskim razredima
RNM je bio za djecu PT <500 g 100%, za djecu PT 500–599 g 72,2%, za djecu PT 600–699 g 77,8%, za djecu PT
700–799 g 46,4%, za djecu PT 800–899 g 20% i za djecu PT 900–999 g RNM je bio 16,2%. Za novoro|enčad PT
1000–1249 g RNM je bio 9,6% i za novoro|enčad PT 1250–1499 g 2,4%. Mortalitet do otpusta iz bolnice (MOB) je za
skupine novorođenčadi iste porodne težine bio: za djecu <500 g 100%, za djecu PT 500–599 g 94,4%, za djecu PT
600–699 g 77,8%, za djecu PT 700–799 g 57,1%, za djecu PT 800–899 g 42,9%, za djecu 900–999 g 21,6%, za djecu
PT 1000–1249 g 12% i za djecu PT 1250–1499 g 2,4%. Sve su te vrijednosti niže od odgovarajućih za prethodno razdoblje.
U skupinama novorođenčadi veće porodne težine RNM i MOB bili su još niži. RNM sve novorođenčadi bio je
2,7‰, neonatalni mortalitet (NM) je bio 3,1‰ i MOB je bio 3,5‰, što je tako|er manje nego prethodnih godina. RNM
novorođenčadi PT ≥1000 g bio je 1,3‰, NM 1,5‰ i MOB 1,7‰, manje nego za 2007. godinu. RNM je za svu novorođ
enčad činio prosječno 77,1% smrtnosti (118/153), dok je ostalih 35 djece (22,9%) umrlo nakon prvog tjedna života.
To poka zuje da RNM nije podcijenjen na račun visokog kasnijeg mortaliteta, i da pedijatrijska-neonatalna služba ne
ostvaruje smanjenje RNM na račun kasnijeg povišenja neonatalnog mortaliteta ili mortaliteta do otpusta iz bolnice.
U razdoblju 2003.–2006. godine je tri četvrtine novorođenčadi PT 500–1499 g ro|eno u rodilištima III. razine. U 2007.
godini su četiri petine ove djece rođene u rodilištima III. razine. U 2008. godini je 18,5% djece PT ≤1499 g rođeno u
rodilištima izvan III. razine. Trend rađanja ove djece usmjeren je prema rodilištima III. razine, ali još ima mjesta
povećanju broja poroda ove djece u rodilištima III. razine. Usporedbe RNM i NM s europskim zemljama ukazuju na
postojanje daljnjih mogućnosti poboljšanja perinatalnih pokazatelja.
Za vjerodostojnu analizu podataka ishoda novorođenčadi i djece planirana je izrada novih obrazaca perinatalnih zbivanja,
uz prikupljanje podataka o postnatalnom transportu novorođenčadi i mjestu liječenja novorođenčeta. Potrebno je
nastaviti prikupljati detaljne podatke o vitalnim događajima do otpusta iz bolnice. Ti podatci predstavljat će osnovu za
planiranje potreba neonatološke službe, izradu smjernica za prenatalno i postnatalno usmjeravanje novorođenčadi i za
davanje vjerodostojnijih prognoza roditeljima novorođenčadi najnižih porodnih težina.
Rani neonatalni mortalitet (RNM) je sastavnica perinatalnog mortaliteta, zadnjih godina je manji od fetalnog mortaliteta. RNM je u 2009. godini u Hrvatskoj za djecu svih porodnih težina, uključujući ...onu s porodnom težinom ispod 500 grama bio 3,3‰, veći nego 2008. godine kad je bio 2,7‰. Neonatalni mortalitet (NM) je povećan od 3,1‰ u 2008. godini na 4,0‰. Mortalitet do otpusta iz bolnice je također povećan, od 3,5‰ u 2008. godini na 4,2‰. Najveći udjel povećanja mortaliteta može se pripisati povećanoj smrtnosti djece porodne težine <2500 g. Povećan je mortalitet dojenčadi od 4,5‰ u 2008. godini na 5,3‰. To je povećanje uzrokovano porastom mortaliteta u prvom danu i u razdoblju 7–28. dana života. U mortalitetu dojenčadi čak 88,9% uzroka leži u stanjima vezanima uz perinatalno razdoblje, prirođene malformacije i kromosomske abnormalnosti. RNM je za svu novorođenčad činio prosječno 79,8% smrtnosti do otpusta iz bolnice (150/188), dok je ostalih 38 djece (20,2%) umrlo nakon prvog tjedna života. To ukazuje da RNM nije podcijenjen na račun visokog kasnijeg mortaliteta te da pedijatrijska – neonatološka služba ne ostvaruje smanjenje RNM na račun kasnijeg povišenja neonatalnog mortaliteta ili mortaliteta do otpusta iz bolnice. U razdoblju 2003.–2006. godine je tri četvrtine novorođenčadi PT 500–1499 g rođeno u rodilištima III. razine. U 2009. godini su četiri petine ove djece rođene u rodilištima III. razine. Trend rađanja ove djece usmjeren je prema rodilištima III. razine, ali odgovarajućim prenatalnim probirom može se smanjiti proporcija rađanja ova djece u rodilištima bez jedinica intenzivnog liječenja novorođenčadi. Usporedbe RNM i NM s europskim zemljama ukazuju na postojanje daljnjih mogućnosti poboljšanja perinatalnih pokazatelja. Za vjerodostojnu analizu podataka ishoda novorođenčadi i djece planirana je izrada novih obrazaca perinatalnih zbivanja, uz prikupljanje podataka o postnatalnom transportu novorođenčadi i mjestu liječenja novorođenčeta. Potrebno je nastaviti prikupljati detaljne podatke o vitalnim događajima do otpusta iz bolnice. Ti podatci predstavljat će osnovu za planiranje potreba neonatološke službe, izradu smjernica za prenatalno i postnatalno usmjeravanje novorođenčadi i za davanje vjerodostojnijih prognoza roditeljima novorođenčadi najnižih porodnih težina.
PDF
