U radu se istražuje etnički i nacionalni identitet zadarskih Arbanasa, katoličkih Albanaca koji su se u prvoj polovici 18. stoljeća iz "turske Albanije" doselili na područje Zadra. Iako se izvorni ...identitet Arbanasa s vremenom gubio i transformirao, zajednica je ostala vezana za pojmove Arbanasi i arbanaški. Na temelju intervjua, a koristeći teorijski okvir za analizu sjećanja, pamćenja, asimilacije i etničkih identiteta, autori analiziraju tko su Arbanasi u Zadru i okolici na početku 21. stoljeća, jesu li zadržali neke elemente izvornoga etničkog identiteta ili je ostalo samo sjećanje na njega. Provedeno je dvadeset polustrukturiranih intervjua u kojima su pripadnici te zajednice iznijeli svoje viđenje povijesnih i suvremenih sastavnica svoga identiteta. Na osnovi prikupljenoga empirijskog gradiva autori su došli do spoznaje da su Arbanasi izgradili poseban podnacionalni identitet uglavnom unutar hrvatskoga, a u neznatnoj mjeri i talijanskoga nacionalnog korpusa. Iz rezultata istraživanja razvidno je kako je od devedesetih godina 20. stoljeća dovršen proces oblikovanja njihova dominantno hrvatskoga nacionalnog identiteta.
Autori razmatraju nacionalni identitet Srba, njihovo sjećanje na traumatične povijesne događaje i oblike pamćenja, posebno one koji se tiču Drugoga svjetskog rata i rata devedesetih godina, na ...temelju nalaza kvalitativnih polustrukturiranih intervjua provedenih u bivšoj općini Požega u studenome 2016. Rad čine dva dijela: sjećanja na Drugi svjetski rat i sjećanja na suživot u socijalizmu i ratne sukobe devedesetih godina. Sjećanje i pamćenje Srba Požeštine na Drugi svjetski rat te ratne sukobe i raspad jugoslavenske države devedesetih godina posebno su vezani za prostore njihova življenja u tim vremenima. Kako zbog teške trauma koja su ta iskustva stvorila u njihovu kolektivnom imaginariju tako i zbog marginalnoga društvenog položaja u poslijeratnom vremenu – starije stanovništvo, slaba naseljenost, stigmatiziranost nacionalne zajednice, uloga u ratu, status manjine – otežali su njihovu reintegraciju u lokalne zajednice Požeštine i očuvanje nacionalnog identiteta na tim prostorima. Istodobno, reintegraciji Srba pridonosi sjećanja na multietnički suživot u bivšemu socijalističkom poretku.
Česi su u Hrvatskoj prema sociopolitičkom statusu stara nacionalna manjina s dugotrajnom prisutnošću na ovim prostorima, poznati po dobroj organiziranosti i usto kvalitetno integrirani u hrvatsko ...društvo. Masovniji dolazak Čeha registriran je u drugoj polovici 19. stoljeća, što vrijedi za Požeštinu i sela koja se analiziraju u ovom radu (Bjeliševac, Kaptol). U obadva naselja Požeštine naseljenima Česima prisutne su Besede, u kojima Česi različitim aktivnostima čuvaju, prenose i dalje izgrađuju svoj nacionalni identitet. U populaciji češke nacionalne manjine provedeni su polustrukturirani intervjui u proljeće i u jesen 2020. godine. Ukupno je intervjuirano devet (9) osoba češke nacionalne pripadnosti, svi aktivni u Češkim besedama, a od toga je petero (5) intervjuirano u Kaptolu i četvero (4) u Bjeliševcu, a intervjuirano je šest (6) muških članova te nacionalne zajednice i tri (3) žene. Intervju je sadržavao četrnaest pitanja, na koja su ispitanici odgovarali otprilike trideset (30) minuta. Kao sociodemografske varijable u intervjuima su korištene: nacionalnost, dob, spol i mjesto prebivališta, na što su ispitanici dali pristanak u uvodnom dijelu komunikacije s njima. Cilj je intervjua spoznati na koji način Česi čuvaju i oblikuju vlastiti nacionalni identitet te nadalje u kakvom su odnosu njihova vrlo kvalitetna integracija u hrvatsko društvo i asimilacija, koja je postupna, ali kontinuirana u slučaju te populacije. Rezultati istraživanja dobiveni intervjuima kao i godišnji izvještaji Češke besede Bjeliševac analizirani su u tri podcjeline: „Komunikacijsko i kulturalno sjećanje Čeha u Požeštini", „Nacionalni identitet Čeha: kako usporiti asimilaciju?" i „Analiza godišnjih izvještaja Češke besede Bjeliševac". Intervjuirani Česi u komunikacijskom sjećanju obnavljaju narative o dolasku svojih predaka u Bjeliševac i Kaptol. Problem predstavlja češki jezik, koji je prisutan u tim zajednicama više na razini razumijevanja, a manje u samom govoru. Aktivnosti Čeha u Besedama, posjete Češkoj, komunikacija s drugim Besedama i školsko obrazovanje (model C) za nacionalne manjine čine najvažnije činioce očuvanja nacionalnog identiteta Čeha u Požeštini i doprinose usporavanju asimilacije.
The paper analyses the results of an empirical study (focal group) conducted in the city of Daruvar in the Bjelovar-Bilogora County. The objective of the study was to define the standpoints and ...opinions of the respondents regarding the primary education of national minorities at a number of levels (teachers, parents, politicians), and concerning several aspects of the educational and upbringing process. The focal points of the study were assimilation and national identity, their interrelation, and the perspectives of individual minority communities. In the Bjelovar-Bilogora County, alongside the Croats, the Czechs and the Serbs who prevail, there coexist relatively numerous national minorities, with their recent history differing from the history of majority nations. Whilst in the last three censuses (1991, 2001, 2011), the number of the Czechs has shown a gradual yet gentle decrease as a consequence of war conflicts and the downfall of the former state, the Serbian national minority has suffered rapid decrease by approximately three times. As concerns other national minorities in the County, the Hungarians and the Albanians remain relatively better represented, though much less than the Serbs and the Czechs. In this County, pupils in primary education belonging to national minorities are the Czechs, the Albanians, the Hungarians and the Serbs. Out of the studied national minorities in the County, the Czechs are the best organized one thanks to several factors – e.g. their numerousness, traditional organization skills, and successful integration into the Croatian society. Every national minority included in the study has, according to their individual reasons, difficulties in the preservation and transfer of national identity; this becomes particularly evident in the younger population. Hence education in general, and the primary one in particular, presents one of the most important factors in preserving specific national features, as well as it is a dam to assimilation.
The paper analyses the empirical research (semi-structured interviews) in the settlements of the Bjelovar-Bilogora County (Ivanovo Selo, Treglava and Rastovac), conducted on a sample of the Czech ...national minority population. Ten members of the Czech national community were interviewed. The analysis of the interview has shown that the respondents are fairly well acquainted with the arrival of their predecessors in the second half of the 19th century to the territory of Croatia in general, and to the area of the Bjelovar-Bilogora County in particular. In the area of this County, the Czechs have in the course of time formed organised societies and associations with the aim of transferring, preserving and creating the national identity of their own community via folklore, school, libraries, cultural events and other activities both in institutions and in associations; this slows down the assimilation into the majority national community. Cultural remembrance additionally contributes to the preservation and transfer of the identity of this national minority. Furthermore, high-quality cooperation with the Czech state strongly influences the prevention of assimilation and all the activities that make the Czech national name recognised. Language is a major component of national identity of a national community at both the symbolic and the communicational levels. As regards the Czechs, apart from the sphere of socialisation (family, neighbours, friends), school education is of particular importance: members of this national minority are educated in the Czech language and thereby introduced to the Czech culture, which strengthens the sense of belonging to the Czech nation and slows down assimilation.
U ovom se radu analizira njemačka nacionalna manjina u Osijeku i Baranji na temelju empirijskog istraživanja (intervjui) provedenog u Osijeku i Belom Manastiru. Pitanja u intervjuima obuhvatila su ...sjećanja Nijemaca (Podunavskih Švaba) u odnosu na dolazak i prijem njihovih predaka, preko suživota koji su uspostavili s Hrvatima, Srbima, Mađarima i drugima pa do događaja iz Drugog svjetskog rata, koji su radikalno promijenili brojčano stanje, sociostatusnu poziciju i cjelokupnu egzistenciju pripadnika te nacionalne zajednice. Dio Folksdojčera s oduševljenjem je dočekao nacionalsocijalističku mobilizaciju u Kulturbundu, a u samom se ratu dio Nijemaca aktivirao u njemačkim vojnim postrojbama, što je teško narušilo predratne međunacionalne odnose u lokalnim zajednicama. Kroz ratne aktivnosti partizana i pogotovo pobjedu u ratu i formiranje nove vlasti, stigma okupatora i neprijatelja obuhvatila je njemačku nacionalnu zajednicu gotovo u potpunosti. Mali izuzetak činili su Nijemci sudionici narodnooslobodilačkog rata i oni koji su tretirani kao simpatizeri i pomagači. Za ostale, a to je bila velika većina, uslijedilo je protjerivanje iz vlastitih domova, logori, ubojstva i izbjeglištvo. Socijalistička paradigma interpretacije Drugog svjetskog rata bila je uglavnom binarna, s izrazitom dihotomijom Mi/dobro – Oni/zlo, što je sakrilo mnoge niše unutar tih događanja, posebno one na mikrorazini, koje nisu bile jednostavne i jednoznačne. Poraženi, a u tu su skupinu generalizacijom obuhvaćeni Nijemci gotovo u cjelini, nisu imali pravo na sjećanje. Stigma je bila izrazito snažna i nije bilo uputno, a u prvim poslijeratnim godinama bilo je i opasno, svako sjećanje na Drugi svjetski rat koje nije bilo u okviru službene ideologije. Tek 1990. godine raspad socijalizma i federativne države te uvođenje elementarnih demokratskih uzusa u javni prostor omogućili su destigmatizaciju njemačke nacionalne manjine. Intervjuirani su Nijemci u komunikacijskom sjećanju sačuvali znanje o dolasku svojih predaka, problemima s kojima su se suočavali, prvim oblicima suživota, kao i njegovoj teškoj destrukciji u Drugom svjetskom ratu i poraću. Obnova nacionalnog identiteta nakon devedesetih godina prošlog stoljeća osnažila je malobrojnu njemačku zajednicu i omogućila njezinu vidljivost u javnom prostoru, usporavanje pa i zaustavljanje asimilacije, destigmatizaciju i izlazak iz etnomimikrije.
U radu se na temelju empirijskog istraživanja (intervjui), provedenog u Bjelovaru 2017. g., analiziraju stavovi Albanaca u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji o njihovom dolasku te integraciji u lokalne ...zajednice i u hrvatsko društvo, kao i o oblicima i uspješnosti te integracije. U Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u zadnja tri popisa stanovništva (1991., 2001., 2011.), udio Albanaca kreće se od 0,4% do 0,6% u ukupnoj populaciji županije, a njihov broj iznosi 608 (1991.), 755 (2001.) i 743 (2011.). U novom i drugačijem sociopolitičkom i kulturnom ambijentu, migranti uglavnom čine manjinsku populaciju, a njihov nacionalni identitet dolazi pritom u različita iskušenja. U slučaju Albanaca, postoje neke specifičnosti koje otežavaju integraciju u lokalne zajednice, ali doprinose unutargrupnoj koheziji i očuvanju nacionalnog identiteta. Najveća brana asimilaciji u njihovom slučaju je jezična različitost, a zatim set tradicionalnih vrijednosti i patrijarhalnih obrazaca, koji u sinergiji ovu nacionalnu zajednicu čine zatvorenijom u odnosu na većinu drugih takvih kolektiviteta. Provedeno empirijsko istraživanje (polustrukturirani intervjui), kao svoje ciljeve imalo je spoznaju stavova pripadnika albanske nacionalne manjine u županiji, te spoznaju o njihovom nacionalnom identitetu, problemima integracije u lokalno društvo (i šire, hrvatsko), te njihovu organiziranost u cilju sprječavanja asimilacije i očuvanja nacionalne posebnosti. Intervjuirano je ukupno osam ispitanika, pripadnika muške populacije, u dobi od 34 godine do 68 godine. Intervjuirani su rođeni u sljedećim naseljima: Prizren, Đakovica, Bobovac (Kosovo), Pakrac (Hrvatska), dok su njihova mjesta življenja: Drljanovac, Bjelovar, Velika Pisanica, Predavac (Bjelovarsko-bilogorska županija). Odgovori ispitanika pokazuju da su Albanci uglavnom uspješno integrirani u naselja i gospodarski segment Bjelovarsko-bilogorske županije. U Hrvatsku dolaze najviše iz socioekonomskih razloga, rješavanja posla i poboljšanja vlastite egzistencije u odnosu na mjesta i kraj iz kojeg su stigli u županiju. Načini dolaska su najčešće individualni i porodični, koji rezultiraju u konačnici lančanom migracijom, postupnim dolaskom članova uže i šire porodice. Integraciju u društvo su im olakšala i neka specifična zanimanja u kojima su Albanci vrlo umješni, kao što su pekari, slastičari i zlatari. Albanci su organizirani u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, u kulturnoj i političkoj sferi, a važan činilac očuvanja njihovog nacionalnog identiteta je i obrazovanje, što se na prostoru županije manifestira kao korištenje C modela u obrazovanju učenika njihove nacionalne manjine.
PDF
