The paper explores and presents the Illyrian Capuchin Province together with the election of Tomislav Šagi as the Provincial, as well as what had preceded that election. To this end, the paper brings ...a brief overview of the historical socio-political and ecclesiastical-religious framework within which the Province operated and within which the election of Tomislav Šagi, the Capuchin Franciscan, for the Provincal of the Illyrian Capuchin Province, took place in July 1955. After a brief familiarization with the external, non-ecclesiastical circumstances of the society at the time and with the pre¬ventive arrest of Tomislav Šagi by the civil authorities, there is a general overview and familiarization with the Illyrian Capuchin Province from a historical, statistical, and administrative point of view. This is followed by a brief description of the positions Fr. Tomislav Šagi held before the provincial elections, from 1949 to 1955. In the end, we explore the preparations for the Provincial Chapter and its session, and we present the results of the Provincial Chapter held on July 19, 1955, in the OFM Capuchin monas¬tery in Varaždin, where Tomislav Šagi was elected as the Provincial of Illyrian Capuchin Province. The motive for researching the given and previously unexplored topic is the 50th anniversary of the abolition (1967 – 2017) of the former binational and bilingual Capuchin province called Illyrian, composed of Croatian and Slovenian friars, while the author used exclusively previously unresearched archival original documents.
Rad se bavi istraživanjem, prikazom i osvjetljavanjem dosad neistraženog djelovanja i aktivnosti koje je kao provincijal dvojezične i dvonacionalne, hrvatsko-slovenske, Ilirske kapucinske provincije ...imao tada mladi profesor i intelektualac Tomislav Šagi zadnjih mjeseci svoje provincijalne službe, koja je započela u srpnju 1955., a završila u srpnju 1958. godine. U ovom radu ograničavamo se na završno razdoblje njegove provincijalne službe, od siječnja 1958. godine pa do kraja iste godine budući da smo u prethodnim dvama znanstvenim radovima o tome već pisali. U jednom radu bavili smo se njegovim putom do izbora za provincijala, a u drugom radu smo se bavili samom provincijalnom službom od njegova izbora pa sve do kraja 1957. godine. Ovim radom nastavljamo tamo gdje smo u prethodnim radovima stali. U ovom radu, nakon vrlo kratkog osvrta na povijesni kontekst u kojem se odvijalo njegovo djelovanje koje je predmet našeg rada, istražit ćemo i prikazati ono što je prethodilo provincijalnom kapitulu, njegove pripreme, odvijanje, a zatim ćemo obratiti pažnju i na profesorski rad Tomislava Šagija na Katoličkome bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu te na stalne prateće poteškoće u provinciji. U zadnjem dijelu ovoga rada ukazat ćemo na organizacijsko-pravnu baštinu koju je Tomislav Šagi kao provincijal ostavio tada Ilirskoj kapucinskoj provinciji, a koja je kasnije postala i ostala integrirani dio organizacijsko-pravne baštine Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića.
U radu istražujemo i prikazujemo dosad neistraženu temu kulturnog stvaralaštva u području hrvatskog jezika istaknutog hrvatskog teologa, mislioca, kulturnog pregaoca, kapucinskog redovnika, ...prezbitera, profesora i dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Tomislava Janka Šagi-Bunića. Naše istraživanje obuhvaća razdoblje od njegovih đačkih i gimnazijskih dana, točnije od ljeta 1934. pa sve do 1989. godine. Podnaslov za ovaj rad posudili smo od Šagi-Bunića koji riječi iz podnaslova našeg rada koristi u jednom „maratonskom“ pismu od 19 gusto pisanih strojopisnih stranica koje je uputio svom redovničkom subratu prof. dr. Hadrijanu Boraku u Rim 9.–10. lipnja 1958. godine. Upravo su nam te njegove misli iz toga pisma poslužile kao inspiracija za istraživanje i proučavanje njegova odnosa prema hrvatskom jeziku. U tom istraživanju krenut ćemo od njegovih đačkih i gimnazijskih svjedodžbi, zatim korespondencije koju je kroz dugi niz godina imao s Hadrijanom Borakom koji je tada živio i djelovao u Rimu, u Italiji. Nakon toga posegnut ćemo za njegovom prevodilačkom aktivnošću liturgijskih tekstova koje prevodi s latinskog na hrvatski jezik u jeku liturgijske obnove nakon završetka II. vatikanskog koncila 1965. godine. I naposljetku njegov odnos prema hrvatskom jeziku pratimo i preko njegovih javnih istupa u tadašnjem socijalističkom i komunističkom hrvatskom društvu tijekom rasprava o položaju hrvatskog književnog jezika u tadašnjoj višejezičnoj i višenarodnoj državnoj tvorevini u kojoj se tada nalazila današnja Republika Hrvatska.
In this paper, we investigate and present the hitherto unexplored topic of cultural creativity in the field of Croatian language by the prominent Croatian theologian, thinker, cultural practitioner, Capuchin monk, presbyter, professor and dean of the Catholic Faculty of Theology of the University of Zagreb, Tomislav Janko Šagi-Bunić. Our research covers the period from his elementary and high school days, more precisely, the summer of 1934, until 1989. We borrowed the subtitle for this paper from Šagi-Bunić, who used that wording in a "marathon" letter consisting of 19 densely typewritten pages that he had sent to Rome, i.e., to his fellow man of faith, prof. Hadrian Borak, PhD, on 9-10 June 1958. The thoughts from that letter serve as an inspiration for the research and study of his relationship towards the Croatian language. In this endeavour, we will start from his elementary and high school certificates, followed by the correspondence he kept up over many years with Hadrijan Borak, who was then living and working in Rome, Italy. After that, we will touch upon his translation activity in the domain of liturgical texts, which he translated from Latin into the Croatian language in the wake of the liturgical renewal that ensued after the end of the Second Vatican Council in 1965. And finally, we will observe his attitude towards the Croatian language through the perspective of his public appearances in the then socialist and communist Croatian society, during discussions about the position of the Croatian literary language in the multilingual and multinational state formation that today's Republic of Croatia was a part of.
U povodu stote godišnjice fatimskih ukazanja (1917. – 2017.) autor u radu istražuje i prikazuje mariološke naglaske u teologiji pape sv. Ivana Pavla II. (Karola Wojtyłe), koji su, bilo izravno bilo ...neizravno, povezani upravo s marijanskim svetištem u Fatimi, u Portugalu. Za potpunije razumijevanje papine mariologije te marioloških naglasaka vezanih osobito uz Gospu Fatimsku načinjen je dvostruki pristup. Prije svega donosi se kratak povijesni presjek teološkog učenja o Mariji od trenutka njezina »neka mi bude« (Lk 1,38) pa do zaokreta koji se, među ostalim, dogodio i u mariologiji u nauku Drugoga vatikanskog koncila (1962. – 1965.). Nakon toga autor otkriva »mariološki« profil svetog Ivana Pavla II. i ističe njegove mariološke naglaske kakve pronalazimo u njegovim prigodnim homilijama i govorima za vrijeme hodočašća u Fatimu ili pak u nekim, također, prigodnim pismima koja su vezana uz to marijansko svetište.
Autor u članku prikazuje, analizira, dijelom vrednuje i sintetizira nauk o univerzalnom spasenju, o spasenju svakog čovjeka, svih racionalnih stvorenja po Isusu Kristu kako ga je shvaćao i naučavao ...Origen iz Aleksandrije. Pritom se zadržava samo na onom aspektu Origenova eshatološkog nauka koji se odnosi na univerzalno spasenje i konačnu čovjekovu sudbinu poslije smrti. Na početku autor tematizira postupno oblikovanje raznolikih apokaliptičkih i dualističkih eshatoloških naglasaka do Origenova vremena. U nastavku rada autor na temelju nekih od glavnih filozofskih, apologetskih, egzegetskih i dogmatskih Origenovih spisa pokazuje glavne svetopisamske argumente na temelju kojih razvija svoju optimističnu univerzalističku eshatološku misao, svoju teologiju nade, ukazujući pritom i na neprihvatljive filozofske uvide kojima se Origen služio za svoj nauk o univerzalnom spasenju. Završni dio članka autor je posvetio tematiziranju glavnog pojmovlja vezanog uz Origenovu eshatologiju, kao što je vrijeme, vječan, beskonačan, vječni život, apokatastaza i apsolutna vječnost koju je Origen shvaćao kao kristološku, Božju, stvarnost, izvan koje ništa ne može egzistirati. Autor na kraju dolazi do rezultata i zaključka kako ostaju trajne poteškoće vezane uz Origenov nauk o univerzalnom spasenju kojim je pokušao pomiriti Božju ljubav i čovjekovu slobodu.
U radu je istražena i predstavljena Ilirska kapucinska provincija s izborom Tomislava Šagija za njezina provincijala i ono što je tome izboru prethodilo. Radi toga ukratko je načinjen osvrt na ...povijesni društveno-politički i crkveno-redovnički okvir unutar kojeg je provincija djelovala i unutar kojeg je bio izbor Tomislava Šagija, franjevca kapucina, za provincijala Ilirske kapucinske provincije, u srpnju 1955. godine. Poslije kraćeg upoznavanja s vanjskim, izvancrkvenim prilikama tadašnjeg društva i s preventivnim uhićenjem Tomislava Šagija od strane civilne vlasti, slijedi uvid u opći pregled i upoznavanje s Ilirskom kapucinskom provincijom s povijesnog, statističkog i upravnog gledišta. Nakon toga kratko će biti riječi o službama koje je fra Tomislav Šagi obnašao prije izbora za provincijala u razdoblju od 1949. do 1955. godine. I na kraju istražujemo pripreme za provincijalni kapitul, njegovo održavanje i prikazujemo rezultate provincijalnog kapitula koji se održao 19. srpnja 1955. godine u samostanu franjevačke male braće kapucina u Varaždinu, a na kojem je Tomislav Šagi bio izabran za provincijala Ilirske kapucinske provincije. Povod za istraživanje zadane i do sada neistražene teme 50. je obljetnica ukinuća (1967. – 2017.) nekadašnje zajedničke dvonacionalne i dvojezične kapucinske provincije zvane Ilirska, sastavljene od fratara Hrvata i Slovenaca, pri čemu se autor služio isključivo do sada neistraženim arhivskim izvornim dokumentima.
PDF
