Knjiga Sinj i njegovo slavlje Ivana Markovića napisana je povodom obilježavanja dvjestote godišnjice doseljenja kršćanskoga puka s Gospinom slikom iz Rame u sinjsku/Cetinsku krajinu 1687. godine. Za ...taj događaj vezuju se dva glavna sadržaja novije sinjske povijesti: početak izgradnje Sinja i izbavljenje grada od turske opasnosti godine 1715. Slavlje velike obljetnice postalo je znamenitim događajem
u povjesti sinjskoga/cetinskoga kraja, čemu je Markovićeva knjiga rječit dokument. Podijeljena je u dva dijela: u prvome donosi kratku povijest sinjskoga kraja, a u drugome opis Gospina slavlja, s poetičkim sastavcima koji to slavlje potkrjepljuju. Svojim sadržajem Markovićeva knjiga potvrđuje da su Gospa Sinjska i Alka te s njima vezani sadržaji i manifestacije ključne slike sinjske i cetinske identifikacije. Stoga govor o Sinju i sinjskome kraju nužno priziva i Markovićevu knjigu u kojoj su
slavlje i njegovi sadržaji, po mjeri nadahnuća svojega autora, i osnaženi. U radu je naglasak na onim elementima koji "dokumentiraju" sinjsku prepoznatljivost među drugim sredinama, a bez kojih bi duhovna riznica naroda, što i nije do li nacionalni identitet, bila uistinu nezamisliva.
Hrvatsko domoljubno pjesništvo izraz je povijesne sudbine hrvatskoga naroda. U njemu žive glasovi domovinskih ljepota, narodnih pravica, velikih i malih ljudi i njihovih udesa, ali ne manje i slike ...uništenih gradova, spaljenih ognjišta, propalih dvora, riječju: slike njezina povijesnog trajanja i usuda. Neovisno o časovitim estetskim iskušenjima i raspoloženjima pojedinog imena i mogućnostima jezika da to izrazi, zajednički im je doživljaj domovine kao ‘broda koji neće potonuti’ jer se snagom svojega duha i genija ‘zapisao u zvijezde’ koje će njegovu plovidbu iz nesigurne prošlosti i teške stvarnosti usmjeravati sretnoj i sigurnoj budućnosti.
Prvi svjetski rat nije skroz prekinuo splitska kazališna događanja. U teškim ratnim okolnostima na pozornici, često pretvaranoj za prigodničarske i karitativne sadržaje, zbivali su se i događaji koji ...svjedoče o nastojanjima da se i kazališnom riječju umanje ratne nedaće. U nedostatku pravog kazališta tu su ulogu preuzimali agilni diletanti, a znatnoj živosti pridonosila su i česta kazališna gostovanja, osobito
su na cijeni bili laki komediografski komadi, strani i domaći. U splitskim izvedbama profiirala su se i značajna imena koja će se dokazati i u drugim sredinama. Kako arhivskih zapisa o predstavama u tom vremenu gotovo i nema, lokalna kronika, Naše jedinstvo i Dan, pomaže nam u rekonstrukciji kazališnih zbivanja, a pokoja šira deskripcija i osvrt na predstavu, glumce i odjek kod publike pruža nam podatke
i za reljefniji teatrološki okvir.
Knjiga Sinj i njegovo slavlje Ivana Markovića napisana je povodom obilježavanja dvjestote godišnjice doseljenja kršćanskoga puka s Gospinom slikom iz Rame u sinjsku/Cetinsku krajinu 1687. godine. Za ...taj događaj vezuju se dva glavna sadržaja novije sinjske povijesti: početak izgradnje Sinja i izbavljenje grada od turske opasnosti godine 1715. Slavlje velike obljetnice postalo je znamenitim događajem u povjesti sinjskoga/cetinskoga kraja, čemu je Markovićeva knjiga rječit dokument. Podijeljena je u dva dijela: u prvome donosi kratku povijest sinjskoga kraja, a u drugome opis Gospina slavlja, s poetičkim sastavcima koji to slavlje potkrjepljuju. Svojim sadržajem Markovićeva knjiga potvrđuje da su Gospa Sinjska i Alka te s njima vezani sadržaji i manifestacije ključne slike sinjske i cetinske identifikacije. Stoga govor o Sinju i sinjskome kraju nužno priziva i Markovićevu knjigu u kojoj su slavlje i njegovi sadržaji, po mjeri nadahnuća svojega autora, i osnaženi. U radu je naglasak na onim elementima koji "dokumentiraju" sinjsku prepoznatljivost među drugim sredinama, a bez kojih bi duhovna riznica naroda, što i nije do li nacionalni identitet, bila uistinu nezamisliva.
Ime Kate Mijić (Kate Mitchell) ima osobito mjesto u kontekstu popularne i trivijalne književnosti. Riječ je o autorici koju zbog začudne produktivnosti i čita¬teljske recepcije drže svojevrsnim ...kulturološkim fenomenom našeg (književnog) vremena pa je nazivaju i kraljicom hrvatskih ljubića, neokrunjenom kraljicom ljubavnih romana te ženom koja ljudima želi dati nadu. Predmetom našeg raz¬matranja dva su, za spisateljsku praksu paradigmatska, romana iz njezine obilne produkcije, a karakterizira ih jednostavnost fabula, karakteristične događajne sheme, predvidljivi zapleti i raspleti te (o)laka komunikacija sa čitateljem građena na njihovoj identifikaciji sa svijetom i sudbinama likova.
Prvi svjetski rat nije skroz prekinuo splitska kazališna događanja. U teškim ratnim okolnostima na pozornici, često pretvaranoj za prigodničarske i karitativne sadržaje, zbivali su se i događaji koji ...svjedoče o nastojanjima da se i kazališnom riječju umanje ratne nedaće. U nedostatku pravog kazališta tu su ulogu preuzimali agilni diletanti, a znatnoj živosti pridonosila su i česta kazališna gostovanja, osobito su na cijeni bili laki komediografski komadi, strani i domaći. U splitskim izvedbama profiirala su se i značajna imena koja će se dokazati i u drugim sredinama. Kako arhivskih zapisa o predstavama u tom vremenu gotovo i nema, lokalna kronika, Naše jedinstvo i Dan, pomaže nam u rekonstrukciji kazališnih zbivanja, a pokoja šira deskripcija i osvrt na predstavu, glumce i odjek kod publike pruža nam podatke i za reljefniji teatrološki okvir.
Iako joj je dignitet u književnoj znanosti obrnuto razmjeran jačini recepcije, mnoštvo knjiga svjedoči o produktivnosti različitih književnih praksi što ih popularna književnost uzdrži kao svoju ...najdublju žanrovsku prirodu. I koliko god književna znanost prema njoj pokazuje zazor i vrijednosno negativan stav, svjedoci smo naslova i biblioteka koje joj pripadaju, a njihovu otpornost nastojat ćemo argumentirati s nekoliko suvremenih primjera. To su Ličani Pavla Račića, Cestak fra Tihomira Grgata te Andrijica Šimić Ante Brčića. Riječ je o knjigama za koje književna kritika nije pokazala interes, ali su našle svoju publiku među populacijom kojoj se – i svojim sadržajem i svojom pripovjedačkom kulturom – obraćaju, ponajprije u sredinama iz kojih su crpili građu za svoju (skromnu) imaginaciju.
Rad je zamišljen kao pokušaj odgovora na upitanost postavljenu u parafrazi naslova.
Viktor Vida jedno je od najznačajnijih imena izvandomovinske (iseljeničke/emigrantske) književnosti. Percipiran je kao pjesnik "izoliranosti i iskorijenjenosti", najizrazitiji "Mediteranac u mladoj ...hrvatskoj lirici", "discipulus Matoševih duhovnih sljedbenika" te jedan od velikih pjesnika nove hrvatske poezije. Nerijetko sa snagom povijesno kritičkog pravorijeka, navedene atribucije govore u prilog imenu kojemu ni nesklone prilike u domovini nisu dokraja onemogućile književni život. Uz nesklonosti društvene prakse koja je šutnjom nastojala onemogućiti njegov puni život u tradiciji iz koje niče i koju svojom riječju i konstituira i obogaćuje, Vidinoj recepciji svakako je pridonijela i tragična smrt u Argentini. Za razliku od drugih pjesnika hrvatske izvandomovinske književnosti, Vida je doživio i domovinska izdanja i kritička čitanja. Uz kreativan oslonac na tijekove europskoga moderniteta, pogotovo talijanskoga hermetizma, pri tome se posebno naglašavala vezanost za "romantično-impresionističku liriku zagrebačkoga boemskoga kruga i Matoša, Wiesnera i Tina kao reprezentante navedena pjesničkog iskustva te s pjesnicima duhovne inspiracije. U Vidinoj književnosti nekoliko je autotopografskih, povlaštenih mjesta. Riječ je o iskustvima zavičaja, kavanskog pjesničkog i duhovnog bratstva te prognaničkoj zbilji koji i svojom učestalošću i referentnošću strukturiraju kao uporišta njegove književnosti i znakovito pripomažu razumijevanju i oblikovanju njegova ljudskog i književnog identiteta. U radu je naglasak na pjesničkim uporištima njegova ljudskog i pjesničkog svjetonazora.
U splitskoj kazališnoj povijesti podosta je podataka o kazališnoj publici. Uz atribucije koje se mogu adresirati na svaku kazališnu publiku, u kronici kazališnih događanja mnoštvo je podataka koji ...govore o posebnosti one splitske. Iako je najčešće sklona lakim komadima te sadržajima pučkog i ambijentalnog kazališta, splitska kazališna publika ne pristaje na kazalište kao pučko zabavište. Otvorena i za modernije i zahtjevnije kazališne sadržaje, izražava nezadovoljstvo kada joj se pod umjetnošću prodaju blefersko glumatanje i forsirane teatarske dosjetke, a posebno je osjetljiva na podcjenjivanje. Osobito je među splitskom publikom zanimljiva kategorija radoznalaca, obveznika i vojažera koji kazališnom životu osiguravaju prepoznatljiv kolorit.
PDF