Kao književno ogledalo društvene zbilje, trilogija Hrvatske magle Marija Bazine nudi se kao bogata freska događanja posljednjih pedesetak hrvatskih godina, kao izdašna panoramska slika hrvatske ...stvarnosti navedenog vremena, kao dijagnoza njegovih bolesti i opterećenja, inventura pojedinačnih i kolektivnih nadanja, razočarenja i poraza. Pisana iz pozicije slabog subjekta, intelektualca – gubitnika i u osobnom i u političkom životu – podastire sliku hrvatske stvarnosti u kojoj su rezignacija i razočarenje najdublje stanje svijesti, a magle – i one povijesne i one stvarne – iskustvo koje njezino postojanje usmjerava k potiranju svih oblika nacionalnog i kulturnog identiteta.
Viktor Vida jedno je od najznačajnijih imena izvandomovinske (iseljeničke/emigrantske) književnosti. Percipiran je kao pjesnik "izoliranosti i iskorijenjenosti", najizrazitiji "Mediteranac u mladoj ...hrvatskoj lirici", "discipulus Matoševih duhovnih sljedbenika" te jedan od velikih pjesnika nove hrvatske poezije. Nerijetko sa snagom povijesno kritičkog pravorijeka, navedene atribucije govore u prilog imenu kojemu ni nesklone prilike u domovini nisu dokraja onemogućile književni život. Uz nesklonosti društvene prakse koja je šutnjom nastojala onemogućiti njegov puni život u tradiciji iz koje niče i koju svojom riječju i konstituira i obogaćuje, Vidinoj recepciji svakako je pridonijela i tragična smrt u Argentini. Za razliku od drugih pjesnika hrvatske izvandomovinske književnosti, Vida je doživio i domovinska izdanja i kritička čitanja. Uz kreativan oslonac na tijekove europskoga moderniteta, pogotovo talijanskoga hermetizma, pri tome se posebno naglašavala vezanost za "romantično-impresionističku liriku zagrebačkoga boemskoga kruga i Matoša, Wiesnera i Tina kao reprezentante navedena pjesničkog iskustva te s pjesnicima duhovne inspiracije. U Vidinoj književnosti nekoliko je autotopografskih, povlaštenih mjesta. Riječ je o iskustvima zavičaja, kavanskog pjesničkog i duhovnog bratstva te prognaničkoj zbilji koji i svojom učestalošću i referentnošću strukturiraju kao uporišta njegove književnosti i znakovito pripomažu razumijevanju i oblikovanju njegova ljudskog i književnog identiteta. U radu je naglasak na pjesničkim uporištima njegova ljudskog i pjesničkog svjetonazora.
Tribuson je ponajistaknutiji pisac književne suvremenosti i zacijelo najpopularniji pisac svoga naraštaja. Pozamašnu nisku njegovih naslova gradi nekoliko ontoloških područja: fantastika, krimić i ...autobiografizam, a realiziraju različite strategije. Jedna od strategija je i nostalgija koju, kao oblik autobiografskog diskursa, posreduju katalogizacija, imenovanje i druge tehnike, po čemu je blizak “postmodernoj osjećajnosti” Pavla Pavličića (Oraić Tolić). U radu je naglasak na knjigama u kojima autor tematizira osobne i generacijske ideologeme - od popularne glazbe (Polagana predaja) i pornografije (Povijest pornografije) do odrastanja u doba velikih ideoloπkih koncepata s radijem, televizijom i oblicima medijske kulture kao vidljivim oblicima (Rani dani, Trava i korov, Ne dao Bog većega zla, Mrtva priroda). U njima se, u primjetnu nostalgičnu ruhu,
isprepleću visoka i niska književnost, (Zumzina) estetika i naučene književne teorije, krupne metafore i patetične pučke rime, ali i miris somerice i kuhanih jaja i kazališne predstave što potvrđuje Mannovu misao da je fikcija oblik “davanja lica vlastitu životu”, način čuvanja vlastitoga identiteta i zalog njegove književne prepoznatljivosti.
With his work and his activities, Branko Gavella, actor, translator, director, and theatre pedagogue, left an indelible mark on the development of Croatian theatre and theatre in general. His name ...was a synonym for a life completely dedicated to the theater and he represented the criterion for everyone else engaged in that field. He worked in many various environments, from Belgrade and Zagreb, to Novi Sad and Osijek, Ljubljana, Sarajevo and elsewhere, not to mention his activities abroad.
In this paper, we reflect on Gavella’s connections with Split, that is to say, on the reception of the plays that he directed and played on the Split stage. Although not great in number, they are still very significant, especially because some of his directions represented not only specific dates in the cultural life of Split and Split’s theater, but also the development of Croatian theater in general.
Olga Ivezić Lozančić – Rosanda u književnosti je nepoznato ime. Iako je napisala mnoštvo članaka i sastavaka, današnjoj književnosti zanimljiva je tek po fragmentima svoga dnevnika te povijesnoj ...pripovijesti "Imota". Dok u dnevničkim fragmentima izražava teret ženstva i osobnih proživljavanja i nemira, u "Imoti" obrađuje temu borbe naroda protiv osmanlijskog neprijatelja, koristeći se poznatimideologemima i mitologemima turkofobije te rekvizitima narativne kombinatorike karakteristične za pučko-popularnu i prosvjetiteljsku književnu baštinu između dvaju ratova.
Kao jedno od naših najistaknutijih književnih imena Andrić je od najranijih dana
privlačio pozornost. Bilo da je riječ o pjesničkim prozama ili pak pripovijetkama,
biranim je riječima apostrofirana ...težina njegove pojave. U književnosti, koja je
kritički provjerila i osvijetlila sve stranice Andrićeva opusa, književna se kritika
spominje rjeđe. U ovome je radu naglasak na kritikama i osvrtima što ih je Andrić
pisao na stranicama Književnoga juga, Vihora i drugih glasila do 1925. godine.
Iako njihov broj nije znatan niti pak dostatan za književno-povijesnu ocjenu, snaga
uvida u književno djelo, način iznošenja kritičkoga mišljenja i samosvojnost
književnoga izraza uvjeravaju kako nije riječ tek o usputnome piščevu zanimanju,
tim više što neke ocjene još i danas imaju obvezujuću težinu.
Osim kao istaknuto ime književne suvremenosti, Aralicu recipiraju i kao “Homera iz Promine”, a samo djelo nerijetko kao svojevrsnu Odiseju Dalmatinske zagore”. Dio takvih atribucija valja potražiti u ...činjenici da povijest i suvremenost zagorske Dalmacije, sa svim oblicima njezine materijalne i duhovne kulture, nigdje nije našla tako dubok i rječit književni izraz kao što je to u njegovim knjigama. Na pozadini povijesne zbiljemkoju tematizira, u Araličinim knjigama progovara i živi povijest jednoga kraja, ona braudelovska povijest ispod stola za koju nije bilo mjesto u velikim herbarijima. Povijest
je to koja se hrani čovjekovom svakodnevicom, običajima, navikama, gradnjama, pjesmama i guslama, riječima pripovjedača, u kletvama, osvetama…; Povijest koja svoje trajanje zahvaljuje čovjekovoj borbi za održanje, vremenskim nedaćama i zadatostima. Po navedenim odrednicama Araličino djelo, slično djelima pisaca poniklih iz bliskog ili
sličnoga miljea (Božić, Raos, Jelić…), predstavlja riznicu podataka o kraju i nepresušni je folklorni i tradicijski bunar. Navedena Araličina građa, držim, djelatno korespondira s nekim sadržajima što ih
tematizira Ardalićeva knjiga Bukovica, narodni život i običaji. Nastala na poticaj Odbora za narodni život i običaje JAZU 90-ih godina 19. stoljeća, Ardalićeva knjiga naime opisuje život i običaje bukovičkog kraja na temelju upitnika što ga je 1897. Antun Radić sastavio i
odaslao sa željom očuvanja i spašavanja autentične tradicijske narodne/pučke kulture. U radu je naglasak na onim sadržajima tradicijske kulture ugrađenima u Araličinu književnost, uvijek sa sviješću da tradicija, u širokom spektru njezinih sadržaja i oblika,
nije “tek niz sentimentalnih reminiscencija, nego živ organizam u kojem prošlost i sadašnjost čine cjelinu”.
Verka Škurla-Ilijić is not a widely acknowledged author although her writing marked by details and images should testify to her artistic value. This particularly refers to her prose writing ...containing some memorable pages, while her dramatic contribution is quite modest and remains remembered more for its contested nature and polemical echoes, than for its value and the part it played in the development of Croatian drama. Both of her plays, Part of the Road (Komad puta) and On Thin Ice (Na tankom ledu), represent facts of dramatic history rather then being an experience marked by a relevant semantic potential. This paper on Verka Škurla-Ilijić fits into the wider context of the discussed topic. It is more of a reminder of the name with its roots from the Island of Hvar than it is an encouragement to revive her work dramaturgically.
Svi hrvatski dioklecijani Bošković, Ivan
Croatica et Slavica Iadertina,
01/2008, Letnik:
4, Številka:
1
Journal Article
Odprti dostop
Car Dioklecijan nije samo jedno od trajnih mjesta splitske društvene memorije i identiteta, nego i česta tema hrvatske književnosti. Uz mnoštvo tekstova različita žanrovskog predznaka i umjetničke ...vrijednosti, o tomu svjedoči i iznimno bogata dramska književnost na hrvatskom jeziku, podrobnije opisana u ovomu pregledu. U njoj je splitski car zaogrnut u različito dramsko ruho: scensku igru, dramske slike, radio-igru, cabaret, povijesni spektakl, scensku viziju, tragediju, bajku, satiresku, a pridavane su mu – uz povijesno potvrđene – i različite karakteristike. Osim kao car graditelj i vladar znatnog vladarskog umijeća, najčešće je opisan kao progonitelj i simbol borbe protiv kršćana. Ta je odrednica jedno od referentnih mjesta dramskih tekstova Ogrizovića, Rožića, Kovačevića, Radice, Maroevića i dr. i na njoj je, najčešće, temeljeno dramsko/kazališno iskustvo, više kulturno-povijesnoga a manje estetskoga predznaka, limitirano – izuzev Ogrizovićeva i Šoljanova teksta - skromnom dramskom/kazališnom kulturom i spisateljskim mogućnostima pojedinih autora. Premda je i u carevoj ličnosti, ali i u ličnostima njegovih najbližih bilo motiva poticajnih za dramski razvoj, uglavnom je sve ostalo izvan interesa autora ili je pak mjestimice tek sugerirano. U radu se donosi pregledan p/opis svih drama na hrvatskom jeziku o splitskomu caru.
PDF
