Uspostaviti i održati dišni put jedna je od najvažnijih interesnih točaka anesteziologa, no još u dalekoj prošlosti već su i „obični ljudi“ shvatili koliko je važno očuvati dišni put. Tako je krenuo ...dug i fascinantan put tijekom kojega se su se progresivno razvijala pomagala i tehnike namijenjene očuvanju dišnog puta, kao i svijest o važnosti njegovog očuvanja. Od prvih traheotomija tisuću godina prije Krista, preko direktne laringoskopije i ventilacije
bolesnika uz pomoć modernih anestezioloških aparata, došli smo do ere raznih videopomagala: stileta, rigidnih i fleksibilnih bronhoskopa, videolaringoskopa i tako dalje. Veliku ulogu imalo je osvještavanje problema, brojne analize grešaka koje smo kao struka nehotice ostavljali iza sebe tijekom silnih pokušaja i promašaja u nastojanju da učinimo najbolje što možemo za bolesnika. Zahvaljujući tomu i enormnom tehnološkom napretku u zadnjih dvjesto godina, možemo reći da je došlo do revolucije u održavanju dišnog puta. Izazovi u prošlosti naučili su nas mnogo. Međutim, tijekom još uvijek aktualne pandemije COVID-19, opet smo se susreli s novim izazovima dišnog puta, ali iako nitko nije mogao ni približno zamisliti što nas čeka snašli smo se. Za razliku od uobičajenog načina na koji inače radimo u operacijskim dvoranama i jedinicama intenzivne skrbi, vodeći računa o sigurnosti bolesnikova dišnog puta ovaj smo put morali paziti i na to da zaštitimo svoj.
Pedijatrijska je populacija po mnogo čemu specifična. Iako na prvi pogled djeca djeluju kao umanjena verzija odraslih, oni se uvelike razlikuju u anatomiji, kao i fiziologiji. Kada govorimo o ...pedijatrijskoj anesteziji moramo imati na umu sve anatomske, fiziološke, farmakodinamske i farmakokinetičke razlike jer će one uvelike utjecati na sve aspekte anestezije – od uvoda, preko osiguravanja i održavanja dišnog puta, do konačnog buđenja iz anestezije i ekstubacije. Kada se fiziološkim i anatomskim varijancama u pedijatrijskoj populaciji pridruže još stanja ili sindromi koji mogu dodatno otežati uspostavu dišnog puta ili ventilaciju, suočavamo se s problemom koji treba ozbiljno shvatiti i trenutno reagirati. U nebrojeno je mnogo istraživanja odavno dokazano da hipoventilacija s posljedičnom hipoksijom i hiperkarbijom može iznimno brzo rezultirati kobnom respiratornom insuficijencijom koju, ako se promptno ne reagira, u stopu može pratiti kardijalni arest. Uz pregled literature prikazujemo i primjer četveromjesečnog djeteta kod kojega je bila planirana operacija rascjepa usne u općoj endotrahealnoj anesteziji. Nakon uvoda u anesteziju, uz otežani prikaz laringealnih struktura direktnom laringoskopijom, uz pomoć videolaringoskopa i dobru vizualizaciju glotisa pokušana je intubacija koja nije bila izvediva zbog nemogućnosti plasiranja
tubusa kroz preusku rimu glotidis. Operativni zahvat je odgođen za mjesec dana. U drugom pokušaju dijete je uspješno intubirano i operirano, bez ikakvih komplikacija. Zbog anatomskih i fizioloških varijacija vezanih za životnu dob svakog pojedinog djeteta, zatim različitih vrsta i opsega rascjepa, potreban je individualizirani pristup. Važno je prepoznati i situacije u kojima ne treba inzistirati na kirurškoj ili anesteziološkoj intervenciji, već odustati i malo pričekati kako bi se anatomski odnosi uslijed somatskog rasta okrenuli u djetetovu korist.
Pretilost je često povezana s komorbiditetnim stanjima (opstruktivna apneja u snu, hipertenzija, šećerna bolest tipa 2…). Anestezija temeljena na opioidima povećava rizik od kritičnih respiracijskih ...događaja tijekom oporavka od kirurškog zahvata, pogoršava učestalost i težinu postoperativne mučnine i povraćanja te dovodi do hiperalgezije. Zbog navedenog cilj je izbjeći ili značajno smanjiti primjenu opioida kod kirurškog zahvata na morbidno pretilim bolesnicima. Ovo daje prednost kombinaciji opće i regionalne anestezije. Prikazana su dva slučaja uzdužne resekcije želuca kod morbidno pretilih bolesnika uz anesteziju bez primjene opioida. Primijenjen je obostrani torakalni paravertebralni blok s levobupivakainom i deksametazonom postavljen uz pomoć ultrazvuka na razini Th 4 i Th 7. U operacijskoj dvorani napravljena je indukcija propofolom i esmeronom, a anestezija je održavana istim lijekovima. Na početku operacije pacijentima je za analgeziju dan metamizolnatrij hidrat, a na kraju operacije paracetamol. Ekstubirani su u jedinici za prijeanestezijski i postanestezijski nadzor. Nakon buđenja pacijenti su bili bez bolova, bez mučnine, imali su osjećaj zatezanja šavova i drena kod pomicanja. Na odjelu su dobili nesteroidni antireumatik, a tegobe koje su imali nisu bile posljedica kirurgije niti anestezije. Tijekom razdoblja praćenja (do kirurške kontrole nakon četiri tjedna) pacijenti nisu osjećali bolove vezano uz operaciju. Provedena je anestezija bez opioida, postignuta je odgovarajuća kontrola boli uz brzi oporavak aktivnosti crijeva i ranu mobilnost pacijenata.
According to current European Resuscitation Council guidelines, priorities in advanced life support in adult are chest compression with minimal interruption and early defibrillation. Endotracheal ...intubation is still considered the gold standard in airway management, but guidelines suggest that securing the airway be incremental, ranging from basic techniques to more complex ones. Doctors who work in pre-hospital emergency medicine teams (EMT) in Croatia usually lack sufficient education and expertise. The aim of this study was to determine whether there was a significant difference in recovery of spontaneous circulation during cardiopulmonary resuscitation (CPR) in out-of-hospital setting depending on the EMT airway management technique of choice. This retrospective analysis included data collected during a 10-year period at the Krapina-Zagorje County Emergency Medicine Institute on all patients with CPR performed by EMTs 20 minutes from initial emergency call. The airway management groups included oropharyngeal tube, i-gel supraglottic device, and endotracheal tube. There were 968 patients, mean age 70. In 74.61% of patients, the cause of arrest was of cardiac etiology. Our study did not find a statistically significant in difference of CPR success among the three groups analyzed according to the airway management technique of choice (p=0.74, χ2-test).
SCIWOCTET is a cervical spine injury (CSI) with objective signs of myelopathy, due to trauma, without evidence of ligament injury or bone fractures on x-ray and computed tomography (CT) images. It is ...rare, found in about 3% of patients with CSI. Perioperative manipulation of these patients may cause secondary spinal cord injury. The challenge for the anesthesiologist is to manage an airway with as little movement of the patient's head and neck as possible. A patient is presented after a fall from a motorbike. At hospital admission, he had neurological deficit in the innervation area of the cervical spinal cord. Multi-slice CT of the head and cervical spine was without signs of acute bone trauma. Magnetic resonance imaging was performed and the diagnosis met the criteria defining SCIWOCTET. Elective cervical spine surgery under general anesthesia was performed, the patient was intubated with a rigid bronchoscope using manual in-line immobilization. The selection of instruments and procedures is emphasized. Other procedures, techniques and instruments that can be used for airway management and their influence on the movement of the patient's head and neck are listed. It is concluded that rigid bronchoscopy with the application of manual in-line immobilization is suitable for emergency and elective intubation of patients with cervical spine pathology.
Uvod i cilj: Pojam jednodnevne kirurgije datira iz početka 20. stoljeća. James Nicoll objavio je 1909. godine u časopisu British Medical Journal rezultate kod 8.988 djece operirane po principu ...jednodnevne kirurgije. Prema Međunarodnom udruženju za jednodnevnu kirurgiju (IAAS), pacijent u jednodnevnoj kirurgiji definiran je planiranim prijamom u zdravstvenu ustanovu s ciljem dijagnostičkog i/ili operativnog zahvata, gdje se po zahvatu
očekuje brz oporavak te ne postoji potreba za hospitalizacijom – otpušta se kući isti dan. Razvoj kirurških metoda, anestezioloških tehnika i metoda analgezije doprinosi eksponencijalnom porastu broja pacijenata zbrinutih po principu jednodnevne kirurgije. Metode: U radu prikazujemo pregled literature putem baze podataka MEDLINE koristeći ključne pojmove. Cilj je prikaz osnovnog koncepta uspjeha jednodnevne kirurgije: kritičan preoperativni probir, odabir najbolje anesteziološke i kirurške tehnike, otpust prema važećim kriterijima. Rezultati: Izbor pacijenata s obzirom na dob, težinu, komorbiditete, ASA status te socijalni aspekt ako je sagledan individualno i praćen zahvatom koji je definiranim vremenskim trajanjem i niskom incidencijom postoperativnih komplikacija uz korištenje optimalnih anestezioloških tehnika i lijekova rezultira dobrim postoperativnim uspjehom uz ekonomske uštede. Zaključak: Prednosti jednodnevne kirurgije jasne su i dokazane: usmjerena je na pacijenta, nosi niži rizik
postoperativnih komplikacija i hospitalnih infekcija, ekonomična je.
SCIWOCTET is a cervical spine injury (CSI) with objective signs of myelopathy, due to trauma, without evidence of ligament injury or bone fractures on x-ray and computed tomography (CT) images. It is ...rare, found in about 3% of patients with CSI. Perioperative manipulation of these patients may cause secondary spinal cord injury. The challenge for the anesthesiologist is to manage an airway with as little movement of the patient's head and neck as possible. A patient is presented after a fall from a motorbike. At hospital admission, he had neurological defcit in the innervation area of the cervical spinal cord. Multi-slice CT of the head and cervical spine was without signs of acute bone trauma. Magnetic resonance imaging was performed and the diagnosis met the criteria defining SCIWOCTET. Elective cervical spine surgery under general anesthesia was performed, the patient was intubated with a rigid bronchoscope using manual in-line immobilization. The selection of instruments and procedures is emphasized. Other procedures, techniques and instruments that can be used for airway management and their influence on the movement of the patient's head and neck are listed. It is concluded that rigid bronchoscopy with the application of manual in-line immobilization is suitable for emergency and elective intubation of patients with cervical spine pathology. Key words: Anesthesia; Cervical spinal cord injury; SCIWOCTET; Airway; Rigid bronchoscope; Bonfls SCIWOCTET je ozljeda vratne kraljeznice s objektivnim znakovima mijelopatije uslijed traume, bez dokaza ozljede ligamenata ili prijeloma kostiju na prikazima rtg i kompjutorizirane tomografje (CT). Navedena ozljeda je rijetka, nadena je kod 3% bolesnika s ozljedom vratne kraljeznice. Svako postupanje s ovim bolesnicima moze izazvati sekundarnu ozljedu kraljeznicne mozdine. Izazov za anesteziologa je zbrinjavanje disnoga puta, uz sto manji pomak glave i vrata bolesnika. Prikazuje se bolesnik nakon tupe ozljede uslijed pada s motora. Kod prijma Glasgowska ljestvica kome (GCS) bila 15, uz neuroloski ispad iz inervacijskog podrucja vratne kraljeznicne mozdine. Multi-slice CT glave i vratne kraljeznice nije pokazala znakova akutne kostane traume. Naknadno je ucinjena magnetska rezonanca, a dijagnoza je ispunjavala kriterije koji definiraju SCIWOCTET. Na bolesniku je izvedena elektivna kirurgija vratne kraljeznice u opcoj anesteziji. Intubiran je rigidnim bronhoskopom uz primjenu manualne in-line imobilizacije (MILI). Poslijeoperacijski dolazi do poboljsanja neuroloskog defcita. U prikazu slucaja naglasen je odabir instrumenata i postupaka (rigidni bronhoskop uz MILI), u cilju sto manjeg pomicanja glave i vratne kraljeznice bolesnika. Navedeni su drugi postupci, tehnike i instrumenti koje je moguce rabiti za zbrinjavanje disnoga puta i njihov utjecaj na pomak glave i vrata bolesnika. Moze se zakljuciti da je rigidna bronhoskopija uz MILI prikladna za hitnu i elektivnu intubaciju bolesnika s patologijom vratne kraljeznice. Kljucne rijeci: Anestezija; Ozljeda vratne kraljeznice; SCIWOCTET; Disni put; Rigidni bronhoskop; Bonfls
According to current European Resuscitation Council guidelines, priorities in advanced life support in adult are chest compression with minimal interruption and early defibrillation. Endotracheal ...intubation is still considered the gold standard in airway management, but guidelines suggest that securing the airway be incremental, ranging from basic techniques to more complex ones. Doctors who work in pre-hospital emergency medicine teams (EMT) in Croatia usually lack sufficient education and expertise. The aim of this study was to determine whether there was a significant difference in recovery of spontaneous circulation during cardiopulmonary resuscitation (CPR) in out-of-hospital setting depending on the EMT airway management technique of choice. This retrospective analysis included data collected during a 10-year period at the Krapina-Zagorje County Emergency Medicine Institute on all patients with CPR performed by EMTs 20 minutes from initial emergency call. The airway management groups included oropharyngeal tube, i-gel supraglottic device, and endotracheal tube. There were 968 patients, mean age 70. In 74.61% of patients, the cause of arrest was of cardiac etiology. Our study did not find a statistically significant in difference of CPR success among the three groups analyzed according to the airway management technique of choice (p=0.74, chi square-test). Key words: Arrest; Cardiopulmonary resuscitation; Endotracheal intubation Prema aktualnim smjernicama Europskog reanimacijskog vijeca prioriteti u naprednim mjerama odrzavanja zivota u odraslih su kompresija prsnoga kosa s minimalnim prekidima i rana defibrilacija. Iako je endotrahealna intubacija zlatni standard zbrinjavanja disnoga puta, smjernice upucuju na zbrinjavanje disnoga puta postupno, od bazicnih tehnika zbrinjavanja disnoga puta prema slozenijim, sukladno iskustvu lijecnika i ucinkovitosti ventilacije. U Hrvatskoj timovi izvanbolnicke hitne medicine (IBHM) najcesce ukljucuju mlade lijecnike bez dovoljno izobrazbe i iskustva u naprednim tehnikama zbrinjavanja disnoga puta. Cilj istrazivanja bio je utvrditi postoji li razlika u oporavku spontane cirkulacije pri kardiopulmonalnoj reanimaciji (KPR) u uvjetima IBHM ovisno o izboru tehnike zbrinjavanja disnoga puta. Retrospektivno smo analizirali podatke iz programa e-Hitna kroz desetogodisnje razdoblje u Zavodu za hitnu medicinu Krapinsko-zagorske zupanije. U analizu su ukljuceni svi bolesnici kod kojih su KPR proveli timovi IBHM unutar 20 minuta od poziva. Tehnike zbrinjavanja disnoga puta koje su se analizirale bile su: orofaringealni tubus, i-gel maska, endotrahealni tubus. Istrazivanjem je obuhvaceno 968 ispitanika srednje dobi od 70 godina. U 74,61% ispitanika uzrok aresta bio je kardijalne etiologije. U provedenom istrazivanju nije pronadena statisticki znacajna razlika u uspjesnosti ozivljavanja izmedu tri skupine ovisno o tehnici zbrinjavanja disnoga puta (p=0,74, chi square-test). Kljucne rijeci: Arest; Kardiopulmonalno ozivljavanje; Endotrahealna intubacija
Physicians have always strived to uphold all the ethical postulates of the medical profession in all aspects of the practice, however with the vast advances in science and technology, numerous ...ethical dilemmas regarding all aspects of life and ultimately death have emerged. Medical decisions however, are no longer in the sole jurisdiction of traditional Hippocratic medicine but are now deliberated and delivered by the patient and they are comprised of a number of additional determining aspects such as psychological, social, legal, religious, esthetic, administrative etc., which all together represent the complete best interest of the patient. This is the basic goal of the "Informed Consent". The widening of legal boundaries regarding professional liability may consequentially lead to a "defensive medicine" and a deterioration in the quality of healthcare. In the Republic of Croatia there a four types of liability and the hyperproduction of laws which regulate healthcare geometrically increase the hazards to which physicians are exposed to on a daily basis. When evaluating the Croatian informed consent for anesthesia, we can come to the conclusion that it is completely impractical and as such entirely unnecessary. Anesthesiologists should concentrate on an informed consent which would in brief explain all the necessary information a "reasonable" anesthesiologist would disclose to a "reasonable" patient so that a patient could undertake a diagnostic or therapeutic procedure unburdened and with complete confidence in the physicians who are involved in the treatment of the respective patient.
The objective of this study was to analyze how preoperative glucose treatment influences the blood glucose level as a measured exponent of surgical stress and to establish the best postoperative ...replacement considering glucose solutions and insulin. This prospective clinical trial involved 208 non-diabetic patients with normal glucose tolerance, who underwent major surgical procedures and needed 24 hours ICU monitoring postoperatively. Patients were randomly given 5% glucose solution (1000 mL) one day before surgery or after overnight fasting. Group A and group B were randomized to be given 5 different kinds of postoperative replacement with cristalloids and insulin. None of the patients from group A or group B were given glucose solutions during surgical procedures. Blood glucose levels were measured 14 times from the preoperative period until 24 hours after admission to the ICU and the main outcome measure was blood glucose level. All patients had a statistically significant increase in blood glucose levels in comparison to basal levels (p < 0.05) in all measurements. All data were processed with descriptive statistics, chi-square test, parametric ANOVA test and ANOVA test with repeated measure, non parametric Kruskal-Wallis test and Mann-Whitney U-test. Statistically significant change was accepted with p < 0.05. Preoperative glucose infusion decreased metabolic and endocrine response only during surgery; the smallest increase of postoperative blood glucose level was noticed after administering postoperative non-glucose crystalloid solutions; there is no clinical evidence that one specific postoperative replacement is better than the other; there is no clinical evidence that postoperative use of insulin can decrease or attenuate surgical induced insulin resistance.
