Tenosinovijalni gigantocelularni tumor (TGCT) je rijetka benigna monoartikularna bolest koja zahvaća sinovijalnu ovojnicu zgloba, tetive ili burze. Razlikujemo lokalizirani i difuzni oblik bolesti ...pri čemu je histološka slika kod oba oblika jednaka. Stopa pojavnosti lokaliziranog oblika TGCT-a (LTGCT) iznosi deset slučajeva na milijun ljudi od čega se u oko 5% svih slučajeva pojavljuje u gležnju.
Prikazan je rijedak slučaj pojave LTGCT-a u prednjem dijelu gležnja u adolescentice koji se očitovao oteklinom i povremenim bolovima, napose pri sportskim aktivnostima. Na snimci magnetske rezonancije (MR) u prednjem je dijelu gležnja bila vidljiva heterogeno strukturirana, oštro ograničena tumorska tvorba, dok su sve ostale prikazane strukture bile urednih intenziteta signala i primjerene morfologije. Osim bezbolne otekline prednjeg dijela gležnja kliničkim je pregledom utvrđen i deficit dorzalne fleksije stopala. Zahvat je načinjen artroskopski, a tumorska se tvorba zbog svoje veličine nije mogla odstraniti u jednom komadu već se odstranila u dijelovima.
Patohistološka analiza je utvrdila da je riječ o TGCT-u. Tijekom razdoblja praćenja od dvije godine bolesnica se nije žalila na
tegobe s operiranim gležnjem, a na kontrolnim MR-ima nije zamijećen recidiv.
Na TGCT valja pomisliti kao moguću diferencijalnu dijagnozu kod bolesti gležnja, napose kad se bol i oteklina pojave bez ozljede.
Artroskopski zahvat je sigurna i učinkovita metoda liječenja LTGCT-a u gležnju ako ju izvodi iskusan operater kojeg prati uhodan tim, no valja istaknuti da se odabir načina kirurškog liječenja treba prilagoditi kako anatomskom položaju tvorbe u zglobu tako i procjeni i preferenciji kirurga.
Pigmented villonodular synovitis (PVNS) is a rare and benign proliferative lesion affecting synovial lining of joints, bursae, and tendon sheaths. Depending on the extent of synovial involvement, two ...forms are distinguished, diffuse, and localized. Intra-articular localized form of PVNS (LPVNS) presents as a nodular, well circumscribed, pedunculated, or sessile soft-tissue mass.
We report a case of an unusual localization of LPVNS in posterior ankle recess in a 42-year-old male with concomitant anterior ankle impingement syndrome. To address both the posterior and the anterior ankle disorders the patient was treated with combined two-portal endoscopic hindfoot approach and anterior ankle arthroscopy within the same operative session. The hindfoot endoscopy encompassed complete removal of the localized mass, partial synovectomy of the area at the base of the lesion, removal of os trigonum, and a loose body impinged in the interval between tibia and fibula. The anterior ankle arthroscopy included removal of the osteophytes from the anterior distal tibia and dorsal talus. Patient continued his normal daily and sporting activities without any restrictions and no recurrence of LPVNS 2 years after the surgery.
PVNS is an important clinical entity that should always be thought of as a differential diagnosis when treating patients with ankle disorders. Hindfoot endoscopy, when performed by an experienced ankle surgeon, is a safe and effective procedure for LPVNS of the posterior ankle recess, when deemed amenable to complete resection.
SAŽETAK
Cilj istraživanjaArtroskopija gležnja je kirurški zahvat koji se čini ili kao samostalan zahvat u prednjem, odnosno stražnjem dijelu gležnja ili kao zahvat u kojem se operacija u prednjem i ...stražnjem dijelu gležnja čini u istom aktu. Cilj je ovog istraživanja bio analizirati indikacije, komplikacije i učinkovitost artroskopskih zahvata tijekom kojih je načinjena artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu i usporediti ih s rezultatima drugih istraživanja.
Ispitanici i metodePretraživanjem operacijskih protokola Klinike za ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pronađeno je da je u devetogodišnjem razdoblju načinjeno 169 uzastopnih artroskopija prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu.
RezultatiNajčešća indikacija za artroskopiju prednjeg i stražnjeg dijela gležnja u istom aktu bio je prednji i stražnji sindrom sraza. Preostale indikacije bile su poslijetraumatska kontraktura, poslijetraumatski osteoartritis te sinovitisi u gležnju različite etiologije. Tijekom promatranog razdoblja uočeno je i zabilježeno u dostupnoj dokumentaciji sveukupno šest poslijeoperacijskih komplikacija. Nadalje, kod trinaest bolesnika operacijski zahvat na gležnju je tijekom praćenja načinjen ponovno.
ZaključakOvo istraživanje govori u prilog činjenici da je najčešće postavljana indikacija za činjenje artroskopije prednjeg i stražnjeg dijela u istom aktu prednji i stražnji sindrom sraza gležnja. Isto tako, ovo istraživanje potvrđuje sigurnost i učinkovitost artroskopskog zahvata u prednjem i stražnjem dijelu gležnja u istom aktu kako kod liječenja sindroma prednjeg i stražnjeg sindroma sraza tako i kod drugih ozljeda i oštećenja u području gležnja, poput poslijetraumatske kontrakture gležnja, poslijetraumatskog osteoartritisa gležnja te sinovitisa u gležnju različitih etiologija.
Objectives: Ankle arthroscopy can be performed either as a surgery of the anterior or posterior part of the ankle or as a combined surgery of the ankle’s anterior and posterior aspects. This research ...aimed to analyse indications, complications, and results of the combined anterior and posterior ankle arthroscopy and compare them with the results from the literature. Materials and methods: Search of the surgery logs at the Department of Orthopaedic Surgery, University Hospital Centre Zagreb revealed 169 consecutive combined anterior and posterior ankle arthroscopies performed during nine years. Results: The most common indication was anterior and posterior ankle impingement. Other indications were posttraumatic contracture, posttraumatic osteoarthritis, and various causes of synovitis of the ankle. During the follow-up period, six complications were noted. Furthermore, in thirteen patients, revision surgery was required. Conclusion: This research indicates that anterior and posterior ankle impingement is the most common indication for anterior and posterior ankle arthroscopy. Furthermore, it confirms the safety and efficacy of this procedure in patients with anterior and posterior ankle impingement, posttraumatic contracture, posttraumatic osteoarthritis and various causes of synovitis of the ankle.
The goal of the study is to investigate posterior ankle impingement syndrome (PAIS) in the adolescent population and the differ- ences in delay periods for diagnosis. Furthermore, the intention is to ...present the results for arthroscopic treatment of PAIS in adoles- cents and compare them to the results found in published literature. A total of 16 adolescent patients (≤19 years old) included in the study were operated on solely for PAIS. A search was done on avail- able medical documentation primarily for the causes and length of the PAIS symptoms, and any reported complications. The Amer- ican Orthopaedic Foot and Ankle Society (AOFAS) Ankle-Hindfoot score was used to evaluate ankle function, while patient satisfac- tion was measured using the Abdelatif questionnaire. The average age of the patients at the time of the procedure was 16.8 years. The median period from the appearance of the first symptoms until the diagnosis was 8.5 months. No perioperative complications were recorded in the median follow-up period of 75 months. An increase in AOFAS score was noted, ranging from an average of 70.9 preoperatively to 97.0 postoperatively. All of the patients were very satisfied with the results of the procedure, emphasizing postoperative improvement in everyday ankle use. This study confirms the presence of a diagnosis delay for PAIS in the adolescent population, which is in line with the results published in the literature. Additionally, it has been shown that arthroscopic surgery is highly efficient for treating PAIS in the adolescent popu- lation.
Cilj ovog rada jest ukazati na moguću pojavu stražnjeg sindroma sraza gležnja (SSSG) u populaciji adolescenata te provjeriti tvrdnju da se u toj populaciji njegova dijagnoza postavlja s vremenskom ...odgodom. Osim toga, željeli smo prikazati i rezultate provedenog kirur- škog liječenja SSSG-a artroskopskim zahvatom u adolescenata te usporediti dobivene rezultate s rezultatima objavljenim u literaturi. U istraživanju je sudjelovalo 16-ero ispitanika koji su u trenutku zahvata imali ≤19 godina i kod kojih je zbog SSSG-a načinjen artro- skopski zahvat samo u stražnjem dijelu gležnja. Sva dostupna medicinska dokumentacija sustavno je pretražena s ciljem utvrđiva- nja razdoblja od pojave prvih simptoma do točne dijagnoze te uzroka nastanka SSSG-a, kao i traženja zabilješki o komplikacijama liječenja. Na pregledu provedenom u sklopu istraživanja procjena funkcijskog stanja gležnja provedena je upitnikom Američkog ortopedskog društva za stopalo i gležanj (AOFAS upitnik), dok je zadovoljstvo ispitanika načinjenim zahvatom ocijenjeno pomoću Abdelatifova upitnika. Prosječna životna dob ispitanika u trenutku zahvata iznosila je 16,8 godina, a medijan trajanja simptoma do postavljanja točne dijagnoze iznosio je 8,5 mjeseci. Zahvat je u svih protekao bez komplikacija, a one nisu uočene ni u poslijeoperacijskom razdoblju. Utvrđeno je značajno poboljšanje rezultata AOFAS upitnika s prosječno 70,9 prije zahvata na 97,0. Svi su ispitanici izrazili izrazito zadovoljstvo načinjenim zahvatom i istaknuli da im se funkcija gležnja popravila nakon načinjenog zahvata. Ovo je istraživanje potvrdilo konstataciju iz literature da se dijagnoza SSSG-a u populaciji adolescenata postavlja s vremenskom odgodom. Osim toga, ovo je istraživanje potvrdilo iznimnu uspješnost liječenja SSSG-a artroskopskom kirurgijom.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Artroskopija lakta tehnički je zahtjevan zahvat koji je podložan nastanku komplikacija. Cilj je ovog istraživanja analizirati indikacije i komplikacije artroskopija lakta učinjenih u Klinici za ...ortopediju Kliničkoga bolničkog centra Zagreb Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu te usporediti dobivene rezultate s rezultatima drugih istraživanja.
Provedena je retrospektivna analiza 208 uzastopnih artroskopija lakta koje je jedan operater učinio na standardizirani način tijekom desetogodišnjeg razdoblja. Svu dostupnu medicinsku dokumentaciju sustavno je pretražio liječnik koji nije izravno sudjelovao u liječenju bolesnika s ciljem utvrđivanja vodeće dijagnoze zbog koje je načinjen zahvat, kao i svih zabilježenih komplikacija.
U razdoblju od 1. siječnja 2008. do 1. siječnja 2018. godine ukupno je operiran 191 bolesnik, od kojih je bilo 135 muškaraca (70,68%). U 7 bolesnika (2 žene i 5 muškaraca) artroskopski zahvat načinjen je na oba lakta. Prosječna životna dob bolesnika u trenutku artroskopskog zahvata bila je 38,86 godina (raspon: 4 – 70 godina). Od učinjenih artroskopija lakta njih 198 bili su primarni zahvati, dok je u preostalih 10 (4,81%) bila riječ o ponovnom artroskopskom zahvatu. Najčešća indikacija za primarni artroskopski zahvat lakta bila je poslijetraumatska kontraktura lakta i to u 25,76% bolesnika. U 22,73% bolesnika zahvat je bio učinjen zbog primarnog osteoartritisa lakta. Tijekom promatranog razdoblja u dostupnoj medicinskoj dokumentaciji zabilježeno je 9,59% komplikacija tog zahvata. Četiri su komplikacije bile iz skupine blažih komplikacija, dok je preostalih 15 bilo iz skupine velikih komplikacija. Svih 15 velikih komplikacija bile su reoperacije, od kojih je 7 bilo ponovnih artroskopskih zahvata, dok je u 8 bolesnika načinjen otvoren zahvat.
Rezultati ovog istraživanja, kao i spoznaje iz literature, upućuju da je artroskopija lakta pouzdana i učinkovita operacijska metoda liječenja različitih ozljeda i oštećenja lakta kada se čini na standardizirani način. Udio komplikacija nakon načinjene artroskopije lakta u promatranoj skupini bolesnika je nizak te je u potpunosti usporediv s rezultatima drugih objavljenih istraživanja.
Objectives: Elbow arthroscopy is a technically demanding procedure susceptible to complications. This study aims to analyse patient databases for indications and complications of elbow arthroscopy ...procedures performed in the Department of Orthopaedic Surgery of the University Hospital Centre Zagreb. The obtained results are compared to outcomes published in the relevant literature. Methods: This retrospective study examines 208 consecutive elbow arthroscopy procedures performed by a single surgeon in a consistent manner during a 10-year period. Available records were systemically reviewed to determine the main diagnosis and postoperative complications by an examiner not involved in the patients’ care. Results: In the period from 1st of January 2008 to 1st of January 2018, a total of 191 patients underwent surgery, including 135 males (70.68%). Seven patients (two males and five females) underwent elbow arthroscopy of both arms. Mean age at the time of the procedure was 38.86 years (range 4 – 70 years). A total of 198 cases pertained to primary arthroscopic procedures, while the other ten procedures were referred to reoperations of the same elbow. Predominant main diagnosis for the procedure in 25.76% of the patients was posttraumatic elbow contracture followed by primary elbow osteoarthritis in 22.73% of the patients. Complications rate based on the available information during the period was 9.59%. There were four minor and 15 major complications. All of the major complications required revision surgeries, which in seven cases meant repeating the arthroscopic procedure and in eight cases prompted an open elbow surgery. Conclusion: The results of this study, substantiated by literature examples, show that elbow arthroscopy is a reliable and effective surgical method in treating various elbow conditions when performed in a consistent fashion. Complications rates after an elbow arthroscopy in the observed patient group are low and completely comparable with the results of other published studies.
Cilj je rada prikazati cjelovit pregled dostupne literature o kirurškom liječenju ponavljanih luksacija peroneal-nih tetiva (LPT) i rezultate kirurškog liječenja LPT-a u našoj uzastopnoj seriji od 7 ...bolesnika. Želimo kreirati strategiju kirurškog liječenja LPT-a koja bi rezultirala optimalnim funkcionalnim ishodom. Rezultati dosad provedenih istraživanja pokazuju da je metoda kojom se gornji peronealni retinakul ponovo učvrsti na svoje anatomsko mjesto na fibuli (tzv. singapurski postupak) izrazito učinkovita, s odličnim funkcionalnim rezulta-tima i tijekom višegodišnjeg praćenja. U prilog tim rezultatima govore i uspjesi kirurškog liječenja naših boles-nika. Velika prednost singapurskog postupka jest i mogućnost njegova kombiniranja s drugim metodama, prim-jerice, s produbljivanjem retromaleolarnog žlijeba na fibuli kada je on preplitak. Međutim, unatoč dokazanoj uspješnosti otvorenih kirurških metoda, a s obzirom na ubrzani razvoj tendoskopije peronealnih tetiva kao minimalno invazivne kirurške tehnike, vjeruje se da će se u bliskoj budućnosti kirurško liječenje ponavljanih luksacija peronealnih tetiva izvoditi potpuno tendoskopski.
PDF