Sažetak. Artroskopija prvoga metatarzofalangealnog zgloba (1. MTF zglob) danas je neizostavna metoda kirurškog zbrinjavanja ozljeda i njihovih posljedica te oštećenja koja zahvaćaju taj zglob. ...Prednosti artroskopske kirurgije 1. MTF zgloba u odnosu prema klasičnoj otvorenoj metodi operacijskog liječenja višestruke su. U prvome redu artroskopija nam omogućuje izvanredan prikaz unutarzglobnih struktura i time detaljan pregled čitavog zgloba te potpuno izvođenje zahvata bez otvaranja zgloba. Nadalje, morbiditet je znatno niži, rehabilitacija brža, a brži je i povratak svakodnevnim aktivnostima. Osnovni preduvjeti za uspješnu primjenu artroskopije 1. MTF zgloba jesu pažljivo prijeoperacijsko planiranje, izvanredno dobro poznavanje regionalne anatomije, striktno praćenje pravila izvođenja zahvata, dobra tehnika te iskusan operater. Osnovnim indikacijama za artroskopiju 1. MTF zgloba danas se smatraju početni stadiji haluksa rigidusa, osteohondritis disekans glave 1. metatarzalne kosti, sinovitisi različite etiologije te patološki procesi sezamskih kostiju palca stopala. U ovom članku opisujemo indikacije, tehniku, komplikacije, kao i perspektivu artroskopije 1. MTF zgloba, uz detaljan pregled suvremenih literaturnih podataka.
Važan, ali vrlo često zanemarivan uzrok pojave boli u posterolateralnom dijelu gležnja i lateralnom dijelu stopala jesu ozljede i/ili oštećenja peronealnih tetiva. Ako se te ozljede i/ili oštećenja ...ne prepoznaju i ne liječe, dovode do pojave perzistirajuće boli i znatnih funkcionalnih teškoća. Cilj ovog rada jest dati uvid u regionalnu anatomiju i osvrt na kliničku sliku, kao i opisati trenutačne metode dijagnosticiranja i liječenja nekih češćih ozljeda i oštećenja peronealnih tetiva te upozoriti koje se metode kirurškog liječenja danas savjetuju. U radu se detaljnije osvrće na luksaciju peronealnih tetiva, subluksaciju peronealnih tetiva unutar omotača, tendinopatiju peronealnih tetiva, rupturu peronealnih tetiva te na bolni sindrom peronealne kosti.
Posterior tibial tendon insufficiency (PTTI) is nowadays considered to be the main cause of adult-acquired flatfoot deformity (AAFD). The purpose of this study is to report the outcomes of ...tendoscopic treatment of tibialis poste- rior tendon (TP) in eleven patients with stage 1 or 2 PTTI and failed prior conservative treatment. Tendoscopy was carried out as a solitary procedure in 8 patients, while in 3 patients additional procedures such as ,,mini-open" tubularization of TP or anterior ankle arthroscopy were necessary. In a single patient transfer of flexor digitorum longus tendon was performed as a second stage surgery due to complete rupture of TP. Related with tendoscopic procedure, no complications were re- ported. TP tendoscopy is a useful and beneficial minimally invasive procedure to treat TP pathology at earlier stages of PTTI. It is a technically demanding procedure that requires extensive experience in arthroscopic management of small ioints and excellent knowledge of repional anatomy.
Peroneal tendon disorders are a significant but often overlooked cause of posterolateral ankle and lateral foot pain. When left untreated, peroneal tendon disorders can lead to persistent pain and ...substantial functional problems. The goals of this review are to develop a current understanding of the regional anatomy, as well as diagnostic evaluation and current treatment options of the peroneal tendon disorders, and to present nowadays preferred surgical techniques for operative management of peroneal tendon disorders. More specific details related to peroneal tendon luxation, intrasheath subluxation of peroneal tendons, peroneal trendinopathy, peroneal tendon tears and painful os peroneum syndrome are reported in this review article.
Stražnji sindrom sraza gležnja (SSSG) klinički je entitet koji se očituje pojavom boli u stražnjem dijelu gležnja u trenutku maksimalno izvodive plantarne fleksije stopala. SSSG može biti posljedica ...akutne ozljede gležnja, što je češće u općoj populaciji, ili posljedica sindroma prenaprezanja, što se češće javlja u sportaša i balerina. Uzroci nastanka SSSG-a mogu biti ili koštani ili mekotkivni, ali najčešće je riječ o kombinaciji jednih i drugih. Dijagnoza SSSG-a zasniva se na anamnezi i kliničkom pregledu, u kojemu je test hiperplantarne fleksije ključan. Kako bi se potvrdila postavljena sumnja na SSSG, klinički pregled uvijek valja nadopuniti slikovnim pretragama, i to najčešće magnetskom rezonancijom (MR) ili kompjutoriziranom tomografijom (CT). Nakon što je postavljena dijagnoza SSSG-a liječenje valja započeti neoperacijskim metodama. Ako nakon 3 do 6 mjeseci neoperacijsko liječenje ne da željene rezultate, savjetuje se kirurško liječenje otvorenim pristupom ili, češće, artroskopskim/endoskopskim metodama. Danas je metoda izbora za kirurško liječenje endoskopski zahvat koji su opisali van Dijk i sur. 2000. godine.
U medicinskoj literaturi malo je dostupnih podataka o operacijskom liječenju koštanohrskavičnih oštećenja talusa (engl. Osteochondral
Lesion of the Talus, OLT) u djece. Cilj ovog istraživanja bio je ...evaluirati srednjoročne rezultate liječenja OLT-a artroskopskom
stimulacijom koštane srži (engl. Bone Marrow Stimulation, BMS) tehnikom mikrofraktura u djece kod koje u trenutku operacijskog
zahvata nije bila dostignuta koštana zrelost. U istraživanju je sudjelovalo 13-ero djece s dijagnosticiranim OLT-om koja su liječena
artroskopskom BMS tehnikom mikrofraktura, a kod koje su u trenutku operacijskog zahvata epifi zne pukotine rasta bile otvorene. Na
zadnjem kontrolnom pregledu ispitanici su procijenili stanje operiranog gležnja pomoću Berndt and Harty (BH), Single Assessment
Numeric Evaluation (SANE) i Martin upitnika. Funkcionalno stanje gležnja evaluirano je American Orthopaedic Foot and Ankle
Society (AOFAS) upitnikom. Upitnik Short Form 36 (SF 36) primjenjen je za procjenu kakvoće života povezane sa zdravljem. Medijan
životne dobi ispitanika u trenutku zahvata iznosio je 15 (13-16) godina, a medijan praćenja u poslijeoperacijskom razdoblju 5,6
(3,8-13,6) godina. Prema BH upitniku ishod liječenja je u 10-ero bolesnika ocijenjen kao dobar, a kod troje zadovoljavajući. Kod
11-ero ispitanika rezultati su prema SANE upitniku ocijenjeni kao izvrsni ili dobri. Utvrđeno je značajno poboljšanje poslijeperacijskog
AOFAS skora u odnosu na prijeoperacijski AOFAS skor, a prosječna razlika je iznosila 35 bodova. Medijan zbirne komponente tjelesnog
i mentalnog zdravlja SF 36 upitnika nalazio se u normalnim granicama za hrvatsku populaciju. Artroskopska BMS tehnika
mikrofraktura pouzdana je i učinkovita operacijska metoda za liječenje OLT-a u djece kod koje nije dostignuta koštana zrelost.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Posterior ankle impingement syndrome (PAIS) is a clinical syndrome characterized by posterior ankle pain which occurs in maximal forced plantar flexion of the foot. PAIS can be the result of an acute ...injury of the ankle, which is more often in general population, or it can be the result of the overuse syndrome, which is more often in athletes and ballet dancers. The etiology of PAIS may involve bony structures or soft tissue structures, or, more often, the combination of both. The diagnosis of PAIS is based on patient's clinical history and physical examination with the hyperplantarflexion test as a very important part of it. Physical examination should be completed with imaging techniques, which most often include magnetic resonance imaging (MRI) or computed tomography (CT) to confirm the diagnosis of PAIS. Conservative treatment is recommended as the primary treatment strategy. In those cases where 3 to 6 months of conservative treatment fails, open or, more often, arthroscopic/endoscopic surgery may be recommended. Nowadays, a 2-portal endoscopic approach introduced by van Dijk et al. in 2000 is the method of choice for the treatment of posterior ankle impingement syndrome.
Tendinopatija Ahilove tetive sindrom je prenaprezanja sustava za kretanje koji se očituje
bolnošću i oteklinom u Ahilovoj tetivi i/ili oko nje te dovodi do smanjenja ili nemogućnosti
obavljanja ...željenih radnih i/ili sportskih aktivnosti. U posljednjih je tridesetak godina učestalost
pojavljivanja tendinopatije Ahilove tetive u porastu zbog sve češćeg sudjelovanja ljudi u
sportskim aktivnostima, no valja naglasiti da se u trećini slučajeva javlja u ljudi koji se ne bave
nikakvom fizičkom aktivnošću. Istraživanja su pokazala da u podlozi ovog stanja leži degenerativni,
a ne upalni proces. Predisponirajući čimbenici nastanka tendinopatije Ahilove tetive
mogu biti ili direktno vezani uz osobu (tzv. unutarnji) i tada je najčešće riječ o nepovoljnim
anatomskim značajkama donjeg ekstremiteta, ili indirektno vezani uz osobu (tzv. vanjski)
među kojima su najčešće pogreške u treningu i nošenje neprimjerene obuće. Za postavljanje
dijagnoze od najveće su važnosti temeljita anamneza i klinički pregled. Od slikovnih se metoda
savjetuje načiniti ultrazvuk, dok se magnetska rezonancija savjetuje samo u slučaju neuspjelog
inicijalnog liječenja. Cilj ovog rada jest uputiti na suvremene smjernice neoperacijskog i kirurškog
liječenja neinsercijske tendinopatije Ahilove tetive. Neoperacijsko liječenje uvijek valja
započeti ekscentričnim vježbama, a ako se nakon dvanaestotjednog programa ne postigne zadovoljavajući
rezultat, tada se savjetuje primijeniti neku drugu metodu neoperacijskog liječenja.
Kirurško je liječenje potrebno u 25 do 45,5 % bolesnika koji nakon provedenog neoperacijskog
liječenja nisu zadovoljni ishodom. Danas raste popularnost minimalno invazivnih
kirurških postupaka koji omogućuju bržu rehabilitaciju, manji morbiditet i brži povratak svakodnevnim
aktivnostima u odnosu na standardni kirurški postupak.
PDF
