Cilj ovoga istraživanja bio je prikazati rezultate kirurškog liječenja simptomatskih ganglijskih cista smještenih unutar koljena. U razdoblju od siječnja 2010. do lipnja 2016. godine 12 je bolesnika ...(7 žena i 5 muškaraca) operirano u Klinici za ortopediju KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Srednja životna dob u trenutku kirurškog zahvata bila je 26,4 (raspon, 16-46) godine. Srednje trajanje simptoma prije zahvata bilo je 17,1 (raspon, 2-36) mjeseci. Bol je bila vodeći simptom u bolesnika, a prije zahvata u svih je bolesnika načinjena i magnetska rezonanca koljena koja je uz dijagnostičko značenje pomogla i u planiranju artroskopskog zahvata. Kod svih je bolesnika nakon detaljnog artroskopskog pregleda koljena standardnim artroskopskim pristupima locirana ganglijska cista te je nakon uzimanja komadića tkiva za patohistološku analizu u 11 bolesnika u potpunosti resecirana uz pomoć motoriziranog instrumenta, dok je u jednog bolesnika zbog lokalizacije i veličine ciste bilo potrebno načiniti otvorenu eksciziju. Svi su kirurški zahvati, kao i rano poslijeoperacijsko razdoblje, protekli bez komplikacija. Srednje vrijeme praćenja bolesnika bilo je 43,5 (raspon, 9-83) mjeseci, a u tom se razdoblju nije pojavio recidiv niti kod jednog bolesnika. Na posljednjem kontrolnom pregledu svi su bolesnici bili bez simptoma uz pun opseg kretnja operiranog koljena. Ovo je istraživanje pokazalo da se, usprkos različitim prezentacijama simptomatskih intraartikularnih ganglijskih cista koljena, kirurškim liječenjem postižu odlični rezultati i potpun funkcionalni oporavak koljena u bolesnika.
U današnje je vrijeme artroskopija gležnja uobičajen zahvat, a njihov broj kontinuirano raste. Ciljevi ovog istraživanja bili su utvrditi
koliki je udio artroskopija gležnja u djece i adolescenata u ...ukupnom broju artroskopskih zahvata na gležnju te utvrditi postoji li razlika
u postotnom udjelu dijagnoza radi kojih se činila artroskopija gležnja između skupine djece i adolescenata i skupine odraslih
osoba. Pretraživanjem operacijskih protokola Klinike za ortopediju KBC-a Zagreb i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu pronađeno
je da je u petogodišnjem razdoblju u 533-je bolesnika učinjena artroskopija gležnja, a 90-ero od njih je u trenutku zahvata
bilo mlađe od 18 godina. Medicinsku dokumentaciju, koja je bila dostupna u elektroničkoj i papirnatoj bazi podataka Klinike za
ortopediju, pregledao je liječnik koji nije sudjelovao u njihovom liječenju. U pedijatrijskoj populaciji bolesnika indikacija za artroskopski
zahvat najčešće je postavljena ili radi sindroma anterolateralnog sraza ili radi koštano-hrskavičnog oštećenja kupole talusa,
dok je u odraslih to bio sindrom prednjeg sraza. U svih je 90-ero ispitanika operacijski zahvat protekao bez komplikacija. U ranom
poslijeoperacijskom praćenju zamijećene su samo dvije komplikacije. S obzirom na rezultate ovog istraživanja možemo zaključiti da
je artroskopija gležnja pouzdana i učinkovita operacijska metoda liječenja različitih ozljeda i oštećenja gležnja u djece i adolescenata.
Pritom valja istaknuti da su u toj populaciji bolesnika vodeće indikacije različite od vodećih indikacija u odraslih bolesnika.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
ovisi o očuvanosti zglobne hrskavice i pripadajuće kosti okrenutog koštanohrskavičnog fragmenta. U našem radu prikazujemo dva slučaja LIFT-a koji su upućeni iz drugih ustanova nakon neuspješnog ...liječenja OLT-a konzervativnim metodama. Kod oba bolesnika simptomi su bili bol, oteklina i osjetljivost anterolateralnog dijela desnog gležnja. Oštećenje LIFT je kod drugog bolesnika prepoznato tek na snimkama magnetne rezonance u našoj ustanovi, dok je kod prvog bolesnika orijentacija fragmen-ta prepoznata tek za vrijeme operativnog zahvata. Oba bolesnika podrvgnuta su artroskopskom zahvatu. Budući da su kod oba bolesnika zglobna hrskavica i pripadajuća kost koštanohrskavičnog fragmenta bile znatno oštećene, odlučili smo se za njihovo odstranjenje. Potom smo očistili nastali defekt na talusu i načinili mikrofrakture. Danas se savjetuje operativno liječenje LIFT-a započeti artroskopski, jer se na taj način omogućava točna procjena očuvanosti koštanohrskavičnog fragmenta te se mogu liječiti pridružena unutarzglobna oštećenja. Ako je zglobna hrskavica fragmenta očuvana i ima dovoljno pripadajuće kosti, metoda izbora je fiksacija koštanohrskavičnog fragmenta, dok je u suprotnom moguće odstraniti koštanohrskavični fragment i načiniti mikrofrakture.
Nedostatnost funkcije tetive tibijalis posteriora (engl. posterior tibial tendon insufficiency – PTTI) danas se smatra glavnim uzrokom nastanka spuštenoga medijalnog uzdužnog svoda stopala u ...odraslih osoba (engl. adult-acquired flatfoot deformity – AAFD). Cilj je ovog istraživanja pokazati rezultate tendoskopskog liječenja tetive tibijalis posteriora (TP) kod 11 bolesnika s 1. ili 2. stadijem PTTI-a nakon neuspješnoga neoperacijskog liječenja. Tendoskopija kao samostalan kirurški zahvat provedena je kod 8 bolesnika, dok je kod 3 bolesnika bio potreban i dodatni zahvat poput mini-open tubularizacije TP-a ili artroskopske toalete prednjeg dijela gležnja. U jednog je bolesnika s kompletnom rupturom TP-a u drugom aktu načinjen transfer tetive fleksora digitorum longusa. Nisu zabilježene komplikacije tendoskopskih zahvata ni kod jednog bolesnika. Tendoskopija TP-a djelotvorna je i minimalno invazivna operacijska tehnika u liječenju ozljeda i oštećenja TP-a u početnim stadijima PTTI-a. Ta tehnički zahtjevna endoskopska tehnika iziskuje veliko iskustvo operatera u artroskopiji malih zglobova i odlično poznavanje regionalne anatomije.
Fondaparinuks se pokazao jednako učinkovitim u ortopedskim operacijama kao i heparin niske molekularne težine, bez slučajeva heparinom izazvane trombocitopenije do danas. Glavni cilj ovoga ...prospektivnog randomiziranog istraživanja bio je pokazati utječe li tromboprofilaksa fondaparinuksom na bolesnike s primarnom gonartrozom koji su podvrgnuti operacijskom zahvatu ugradnje totalne endoproteze koljena na jednaki način kao i nadroparin tijekom prvih 7 dana nakon operacije. Ukupno 60 bolesnika kod kojih je jednostranu ugradnju totalne endoproteze koljena izveo jedan te isti operater randomizirani su u dvije skupine po 30 bolesnika te je jedna skupina dobivala tromboprofilaksu fondaparinuksom, a druga nadroparinom. Bolesnici su uspoređivani prema trajanju operacije, perioperacijskom gubitku krvi, laboratorijskim nalazima te kliničkoj
evaluaciji edema tijekom ranog poslijeoperacijskog razdoblja. Nisu nađene razlike u trajanju operacijskog zahvata, perioperacijskom
gubitku krvi niti prema većini laboratorijskih nalaza. Razina ureje je bila značajno niža u skupini s nadroparinom tijekom prva dva poslijeoperacijska dana. Nije zabilježen niti jedan slučaj heparinom izazvane trombocitopenije, duboke venske tromboze ili plućne embolije tijekom ovog istraživanja. Naši rezultati pokazali su da fondaparinuks i nadroparin na isti način utječu na kliničke parametre tijekom prvih 7 poslijeoperacijskih dana od ugradnje totalne endoproteze koljena.
Synovial Chondromatosis of the Elbow Dimnjaković, Damjan; Bojanić, Ivan; Mahnik, Alan ...
Collegium antropologicum,
07/2013, Letnik:
37, Številka:
2
Paper
Odprti dostop
Synovial chondromatosis (SC) is a rare, mostly benign proliferation of the synovium of the joint, tendon or bursa which results in the formation of loose bodies. It can appear in one of 33 described ...localisations, but it is most common in the knee. In our study we gathered a group of 7 patients (6 male and 1 female) with SC of the elbow, which underwent arthroscopic surgery of the elbow, performing both removal of the loose bodies and complete synovectomy. Mayo Elbow Performance Score (MEPS) was used to evaluate and compare the patients’ condition before the operation and at the final follow-up, 31 months, on average, after the operation (range 18–56 months). All patients had poor MEPS before the operation, with an average of 40.7 (range 15–50 points). At the final follow-up, 6 patients had a good or excellent MEPS, while a poor MEPS was present in a single patient. The average MEPS was 85 (range 45–100 points). The one patient who’s MEPS remained poor developed heterotopic ossification in the same elbow shortly after arthroscopic surgery. This patient was reoperated 8 months later using an open technique. No other complications occurred in the rest of the operated patients and no recurrence of SC occurred in any of the operated patients. Our results confirm that arthroscopic removal
of loose bodies and complete synovectomy should be the treatment of choice for SC of the elbow.
U današnje vrijeme rabe se različiti načini liječenja
skakačkog koljena, od kojih sve više na popularnosti
dobivaju metode neoperacijskog liječenja. Ekscentrične
vježbe su jedna od najčešće ...korištenih metoda
neoperacijskog liječenja skakačkog koljena, a zasnivaju
se na polaganom izvođenju kontrakcije mišića pri čemu
se, za razliku od koncentričnih vježbi, mišićna vlakna
produžuju, a ne skraćuju. Istraživanja provedena tijekom
proteklog desetljeća, u kojima se uspoređuju rezultati
dobiveni ekscentričnim načinom vježbanja s rezultatima
drugih metoda liječenja uglavnom govore u prilog
provođenju liječenja ekscentričnim vježbama. Cilj ovog
rada je uputiti na provođenje ekscentričnih vježbi kao
jedne od mogućnosti neoperacijskog liječenja skakačkog
koljena te prikazati naš program provođenja tih vježbi
Juvenilne koštane ciste (JKC) ubrajamo u skupinu benignih koštanih lezija koje se pojavljuju u djece. Kalkaneus je prema učestalosti treća lokalizacija pojave JKC-a. Više od 60% JKC-a kalkaneusa je ...asimptomatsko, a kad su simptomatske, očituju se povremenom bolnošću, osjetljivošću na palpaciju te povremenim lokalnim naticanjem. Odluka o načinu liječenja JKC-a kalkaneusa donosi se na osnovi veličine ciste i bolesnikovih simptoma. Kritična veličina JKC-a kalkaneusa definira se kada cista na magnetskoj rezonanciji zahvaća 100% poprečnog presjeka kalkaneusa u koronarnoj ravnini te barem 30% u sagitalnoj ravnini. Ciste takve veličine postaju simptomatske i zbog znatno većeg rizika nastanka patološke frakture savjetuje se njihovo kirurško liječenje. Najčešće primijenjena metoda kirurškog liječenja JKC-a kalkaneusa je otvoreni zahvat, tijekom kojeg se nakon detaljnog čišćenja i kiretaže ciste preostala šupljina u kosti ispuni autolognim ili homolognim koštanim presatkom. No danas se endoskopski zahvat smatra jednakovrijednom opcijom liječenja JKC-a kalkaneusa, a budući da se taj endoskopski zahvat čini u šupljini kosti, naziva se ososkopijom. Bolesniku u dobi od 14 godina dijagnosticirana je cista u kalkaneusu koja je na magnetskoj rezonanciji zahvaćala čitav poprečni presjek kosti, i na koronarnim i transverzalnim presjecima, te više od 30% poprečnog presjeka kalkaneusa na sagitalnom presjeku. Ososkopski mu je obavljena kiretaža ciste, a preostala šupljina u kosti mu je ispunjena homolognim koštanim presatkom. U radu se detaljno opisuje primijenjena operacijska tehnika uz pregled literature radi vrednovanja uspješnosti provedene metode u odnosu na druge opisane metode kirurškog liječenja JKC-a kalkaneusa.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Ozljede sezamoidnih kostiju prvog metatarzofalangealnog zgloba relativno rijetko susrećemo. Nešto ih češće nalazimo u športski aktivnoj populaciji, i to osobito u adolescenata te mlađih osoba, u ...prvom redu gimnastičara, atletičara i plesača. Bolesnici se žale na bol s plantarne strane prvog metatarzofalangealnog zgloba prilikom opterećenja, primjerice tijekom hoda, trčanja i/ili skokova. Bol se pojačava i prilikom pasivne fleksije palca stopala, a smanjuje se mirovanjem. Postavljanje dijagnoze ozljede i oštećenja sezamoidnih kostiju prvog metatarzofalangealnog zgloba zasniva se na iscrpnoj anamnezi, detaljnom kliničkom pregledu te slikovnim prikazima, od kojih se danas uz standardne rengenske snimke najviše primjenjuje magnetska rezonancija. Osnova konzervativnog liječenja je rasterećenje prvog metatarzofalangealnog zgloba. No to se liječenje pokazalo nedovoljno uspješnim prilikom pokušaja vraćanja bolesnika na razinu športske aktivnosti kao prije ozljede. Stoga se danas u većini slučajeva savjetuje kirurško liječenje. Kirurško uklanjanje sezamoidne kosti, tzv. sezamoidektomija, može biti djelomična ili potpuna, a može se obaviti klasičnim kirurškim otvorenim načinom ili artroskopski. U ovom smo radu prikazali dva slučaja adolescentnih športašica u kojih je zbog nesraslog prijeloma zamora medijalne sezamoidne kosti prvog metatarzofalangealnog zgloba učinjena artroskopska sezamoidektomija, i to u jedne djelomična, a u druge potpuna medijalna sezamoidektomija. Detaljno je opisana operacijska tehnika, kao i provedena poslijeoperacijska rehabilitacija te je istaknuto da su se obje sportašice vratile na istu razinu aktivnosti kao i prije ozljede.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
PDF
