Naočigled skandala koji pune novinske stupce i internetske portale, teologija je pozvana produbiti svoje razmišljanje o odnosu između svetosti i grješnosti Crkve, i kako taj odnos utječe na ...vjerodostojnost Crkve i njezina poslanja u današnjemu svijetu. U ovom kontekstu čini nam se opravdanim ustvrditi da fenomen svetosti predstavlja »teološko mjesto« na kojemu se svjedoči i potvrđuje istina i vjerodostojnost Katoličke crkve. Naime, u današnjim društvenim prilikama vjerodostojnost Crkve nije moguće povratiti isključivo uvjerljivim teoretskim pobijanjima različitih prigovora i optužbi na račun Crkve kao povijesne institucije. Kategorija svetosti najbolja je apologiju postojanja Crkve i njezina svjedočenja vjerodostojnosti ljubavi Božje u Isusu Kristu.
U prvom dijelu rada pod naslovom – U potrazi za izgubljenom vjerodostojnošću – nastojimo analizirati rastuću krizu vjerodostojnosti Crkve u današnjemu društvu na koju su utjecali različiti čimbenici. Zatim se pokazuje kako kriza vjerodostojnosti utječe na evangelizaciju i posredovanje vjere budućim naraštajima, te poziva Crkvu na njezinu vlastitu evangelizaciju i obraćenje.
U drugom dijelu rada koji je naslovljen – Samo je svetost vjerodostojna – želimo pokazati kako vjerodostojnost Crkve ovisi o njezinoj sakramentalnosti, to jest sposobnosti da bude znak i oruđe spasenja ljudima. U tom kontekstu kategorija svetosti nije tek strukturalna i ontološka dimenzija bitka Crkve, već ona ima povijesni doseg. Po življenoj svetosti Crkva kazuje o svom načinu bivanja znakom-sakramentom novog čovječanstva u povijesti. Izvorna svetost Crkve nosi u sebi proročku dimenziju, ona je prvenstveno laička, poziva na obraćenje struktura Crkve, a ne samo pojedinaca.
Teološki opus Romana Guardinija snažno je svjedočanstvo nastojanja da se katolička teologija izvede iz tjesnoće stoljećima dugog nepovjerenja prema svijetu i otvori za istinsko evanđeosko zalaganje u ...svijetu. U ovom razmišljanju sažeto iznosimo na vidjelo autorovo poimanje kršćanske odgovornosti u svijetu i za svijet. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu analizira se Gaurdinijev pogled na moderno doba (novi vijek). Svjestan dvoznačnosti moderne svijesti, on pozitivnu dimenziju modernosti nastoji integrirati u kršćanski nazor i pomiriti moderni antropocentrizam s kršćanskom vjerom u stvaranje. U drugom dijelu rada pokazujemo na koji se način kršćanska egzistencija ostvaruje u kulturi svojeg vremena: kršćanin treba preuzeti odgovornost za Božje stvaranje, preobraziti konkretni svijet u kojemu živi u kraljevstvo Božje, djelovanje u svijetu povezati s vjerom u providnost i molitvom za svijet.
Problematika zajedničkog života općenito i u franjevačkim zajednicama te neke premise u evangelizaciji zajedništvom sa specifičnostima franjevačke karizme.
U ovom članku nastojat ćemo preispitati, doduše, u poprilično sažetom obliku, odnos između vjere i religije u spisima Romana Guardinija. Opće fenomenološko ozračje prve polovice XX. stoljeća, napose ...u Njemačkoj, gdje je Guardini proveo sav svoj vijek, sigurno je bitno pridonijelo njegovoj analizi religioznog iskustva. Pitanje koje se rađa iz analize pojma religije može se uzeti kao gledište za određivanje posebnosti kršćanske vjere jer ta posebnost nije izvan obzora antropološke analize. Rad je podijeljen u dva dijela. U prvom dijelu želimo osvijetliti povijesne pretpostavke pitanja odnosa između vjere i religije nastojeći prepoznati u Guardinijevim tekstovima ’nevidljive’ sugovornike s kojima vodi intelektualni dijalog (F. Schleiermacher, A. Harnack, K. Barth, R. Otto, G. van der Leeuw, M. Scheler i drugi). U drugom dijelu pokušat ćemo sustavno precizirati odnos između kršćanske vjere i općega religioznog iskustva. Taj odnos ilustrirat ćemo izlaganjima iz Guardinijevih dvaju temeljnih tekstova: Die Offenbarung i Religiöse Erfahrung und Glaube. On pokušava dva pristupa fenomenu religije, Schleiermacherov i Barthov, koji su, čini se, potpuno međusobno nespojivi, postaviti u jedan konstruktivni odnos, tako da na temelju njihovih teza gradi vlastitu viziju. Pretkršćanske i izvankršćanske religije, kao i naravna religioznost, nisu samo preludij povijesne Božje objave nego one imaju značenje u samima sebi te sadržavaju veliko bogatstvo iskustava, mitova i simbola koje kršćanstvo kao religija objave može zahvalno prihvatiti. Ipak, Guardini uvjerljivo pokazuje da se potpuni smisao cjelokupne naravne religioznosti otvara čovjeku tek u svjetlu Božje objave u Isusu Kristu.
