Context.
The study of nonthermal processes such as synchrotron emission, inverse Compton scattering, bremsstrahlung, and pion production is crucial to understanding the properties of the Galactic ...cosmic-ray population, to shed light on their origin and confinement mechanisms, and to assess the significance of exotic signals possibly associated to new physics.
Aims.
We present a public code called
HERMES
which is designed generate sky maps associated to a variety of multi-messenger and multi-wavelength radiative processes, spanning from the radio domain all the way up to high-energy gamma-ray and neutrino production.
Methods.
We describe the physical processes under consideration, the code concept and structure, and the user interface, with particular focus on the
python
-based interactive mode. In particular, present the modular and flexible design that allows the user to easily extend the numerical package according to their needs.
Results.
In order to demonstrate the capabilities of the code, we describe the details of a comprehensive set of sky maps and spectra associated to all physical processes included in the code. We comment in particular on the radio, gamma-ray, and neutrino maps, and mention the possibility of studying signals stemming from dark matter annihilation.
Conclusions.
HERMES
can be successfully applied to constrain the properties of the Galactic cosmic-ray population, improve our understanding of the diffuse Galactic radio, gamma-ray, and neutrino emission, and search for signals associated to particle dark matter annihilation or decay.
We use the crpropa code to simulate the propagation of ultrahigh energy cosmic rays (with energy ≥1018eV and pure proton composition) through extragalactic magnetic fields that have been simulated ...with the cosmological enzo code. We test both primordial and astrophysical magnetogenesis scenarios in order to investigate the impact of different magnetic field strengths in clusters, filaments and voids on the deflection of cosmic rays propagating across cosmological distances. We also study the effect of different source distributions of cosmic rays around simulated Milky Way-like observers. Our analysis shows that the arrival spectra and anisotropy of events are rather insensitive to the distribution of extragalactic magnetic fields, while they are more affected by the clustering of sources within an ∼50 Mpc distance to observers. Finally, we find that in order to reproduce the observed degree of isotropy of cosmic rays at ∼EeV energies, the average magnetic fields in cosmic voids must be ∼ 0.1 nG, providing limits on the strength of primordial seed fields.
CRPropa - A Toolbox for Cosmic Ray Simulations Alves Batista, R.; Becker Tjus, J.; Dundovic, A. ...
Journal of physics. Conference series,
02/2019, Letnik:
1181, Številka:
1
Journal Article
Recenzirano
Odprti dostop
The astrophysical interpretation of recent experimental observations of cosmic rays relies increasingly on Monte Carlo simulations of cosmic ray propagation and acceleration. Depending on the energy ...range of interest, several different propagation effects inside the Milky Way as well as in extragalactic space have to be taken into account when interpreting the data. With the CRPropa framework we aim to provide a toolbox for according simulations. In recent versions of CRPropa, the ballistic single particle propagation mode aiming primarily at extragalactic cosmic rays has been complemented by a solver for the differential transport equation to address propagation of galactic cosmic rays. Additionally, modules have been developed to address cosmic ray acceleration and many improvements have been added for simulations of electromagnetic secondaries. In this contribution we will give an overview of the CRPropa simulation framework with a focus on the latest improvements and highlight selected features by example applications.
The astrophysical interpretation of recent experimental observations of cosmic rays relies increasingly on Monte Carlo simulations of cosmic ray propagation and acceleration. Depending on the energy ...range of interest, several different propagation effects inside the Milky Way as well as in extragalactic space have to be taken into account when interpreting the data. With the CRPropa framework we aim to provide a toolbox for according simulations. In recent versions of CRPropa, the ballistic single particle propagation mode aiming primarily at extragalactic cosmic rays has been complemented by a solver for the differential transport equation to address propagation of galactic cosmic rays. Additionally, modules have been developed to address cosmic ray acceleration and many improvements have been added for simulations of electromagnetic secondaries. In this contribution we will give an overview of the CRPropa simulation framework with a focus on the latest improvements and highlight selected features by example applications.
We present the simulation framework CRPropa version 3 designed for efficient development of astrophysical predictions for ultra-high energy particles. Users can assemble modules of the most relevant ...propagation effects in galactic and extragalactic space, include their own physics modules with new features, and receive on output primary and secondary cosmic messengers including nuclei, neutrinos and photons. In extension to the propagation physics contained in a previous CRPropa version, the new version facilitates high-performance computing and comprises new physical features such as an interface for galactic propagation using lensing techniques, an improved photonuclear interaction calculation, and propagation in time dependent environments to take into account cosmic evolution effects in anisotropy studies and variable sources. First applications using highlighted features are presented as well.
The diffusive motion of charged particles in synthetic magnetic turbulence with different properties is investigated by using numerical simulations with unprecedented dynamical range, which allow us ...to ensure that both the inertial range and the long wavelength part of the turbulent spectrum are properly described. This is of particular importance in evaluating previous suggestions that parallel and perpendicular diffusion coefficients differ in their energy dependence, an assertion at odds with the many claims of universality of the D⊥ and D∥ as functions of particle energy. Cases with and without an ordered magnetic field are discussed. Results of the numerical simulations are compared with available theoretical models, for slab, slab/2D and isotropic turbulence. We find widespread evidence that universality is broken, and that the ratio D⊥ / D∥ is not independent of energy. The implications of this finding for the physics of cosmic ray transport are discussed in depth.
Palaca Basiljevic-Gucetic Bassegli-Gozze u Dubrovniku sastavni je dio stambenoga bloka omedenog trima znacajnim javnim prostorima povijesne gradske jezgre: Bunicevom poljanom na juznoj strani, ...Gundulicevom poljanom na zapadnoj te Pred dvorom na njegovoj istocnoj strani. Danas palaca Basiljevic-Gucetic cini tek manji dio bloka, no kljucni je cimbenik njegova povijesno-prostornog razvoja. Iako cini bitan dio gradskoga tkiva povijesne jezgre i sadrzi brojne arheoloske i povijesne slojeve, upravo stambena arhitektura Dubrovnika cesto ostaje nedovoljno istrazena. Ovaj rad stoga donosi dosad nepoznatu prostornu genezu palace, predstavlja njenu vaznost u urbanom i drustveno-kulturnom tkivu grada, te opisuje funkcionalne i oblikovne odlike njene arhitekture. Najraniji slojevi danasnje palace Basiljevic-Gucetic upisani su u njenu prizemnu zonu. Arheoloskim istrazivanjima podno Buniceve poljane, koja je vodio J. Stosic 1984. i 1985. godine, otkriven je ostatak kasnoantickoga obrambenog zida. Njegova orijentacija i debljina od oko dva metra odgovaraju zidu prisutnom u prizemnoj razini palace, sto podupire teoriju Z. Pekovica i K. Babic o takozvanom katedralnom kastelu, gdje je obrambeni zid bio sastavnim dijelom fortifikacijskoga sustava. Stovise, zid se u prizemnoj zoni palace prekida upravo na mjestu gdje bi se njegov smjer spojio sa zidom jednake debljine koji se pruza od Knezeve kule ugradene u Knezev dvor, pa se tako moze pretpostaviti njegov tocan smjer i polozaj. To potvrduje i plan grada iz 1607./1608. godine koji, iako jasno prikazuje kako zida u to doba vise nema, ipak ukazuje na to da su zemljista i dalje pratila vlasnicke odnose. Da je dio koji je pripadao katedralnom kastelu ostao neizgraden, cita se ponajprije u izmaknutoj liniji istocnoga procelja, uvucenoj upravo na mjestu gdje je u tlocrtu prizemlja smjesten ostatak obrambenoga zida. Do sredine 17. stoljeca prostor danasnje Gunduliceve poljane bio je gusto naseljen. Ondje je dubrovacka plemicka obitelj Gucetica (Gozze) vec posjedovala nekoliko zemljista prije negoli je 1659. godine Marko Sorkocevic (Sorgo) prodao Vladislavu Guceticu i zemljiste s palacom pred ulazom u katedralu. No, u travnju 1667. godine Dubrovnik je pogoden razornim potresom i vecina je izgradnje pritom unistena. Kako bi grad dobio kvalitetne javne prostore, nakon potresa odluceno je da ce danasnja Gunduliceva poljana ostati neizgradena. Izvornom je zemljistu palace Basiljevic-Gucetic pritom omoguceno i pripajanje dijela javnoga prostora pred dvorom kako bi se stvorilo kontinuirano istocno procelje stambenoga bloka. Tako je stambeni blok na istocnoj strani Gunduliceve poljane dobio svoj danasnji tlocrtni oblik. U Dubrovnik je nakon potresa pridoslo mnostvo stranih arhitekata i graditelja koji su iz Italije donijeli jaka barokna i klasicisticka stilska stremljenja. To se manifestiralo i u izgradnji stambenih palaca i kuca, poglavito onih s proceljima na glavnim gradskim trgovima. Palaca Basiljevic-Gucetic u tom je razdoblju cinila veci dio stambenoga bloka sto svojim istocnim proceljem gleda na Knezev dvor. Omedena palacom Ranjina (Ragnina) sa sjeverne strane, a svojim jugozapadnim dijelom povezana s palacom Sorkocevic-Gucetic, cinila je veliku patricijsku kucu s ugradenim elementima prijasnjih razdoblja, od kojih se isticu krizni svodovi i kapiteli polustupova iz sjevernoga dijela palace, a gustijerna s pretpotresnom inacicom grba Gucetica podno nekadasnjega glavnog stubista na juznom dijelu palace. Stubiste u obliku slova L, kojeg bacvasti svod sadrzi rokoko stukaturne ornamente, vodi do reprezentativne etaze gdje je primaca dvorana (saloca) od njega odvojena zidom s dva otvora plitkih lukova. Umjesto zaglavnih kamenova, na tim su lukovima prisutni maskeroni u obliku grotesknih bradatih staraca, tipicni za talijanski manirizam. Crtez iz prve polovice 19. stoljeca salocu prikazuje kao jedinstvenu prostoriju, sto ukazuje kako je danasnja podjela toga dijela palace rezultat kasnijih pregradnji. Iz toga oslikanoga primaceg salona prelazilo se u pinakoteku, kojom je zapocinjao niz reprezentativnih prostorija orijentiranih prema Knezevu dvoru. Iz saloce se moglo uci i u blagovaonicu, kojom je pak zapocinjao niz gospodarskih prostorija sto su gledale na Gundulicevu poljanu. Mnoge od reprezentativnih prostorija sadrzavale su stuko elemente te oslikane zidove i stropove, a to je u velikoj mjeri ocuvano i do danas. Zbog svoga bogatog oblikovanja i uredenja palaca je 1818. godine posluzila za smjestaj caru Franji I. i njegovoj supruzi tijekom posjeta Dubrovniku. Tomu je svjedocila i ploca postavljena iste godine na istocno procelje. U to je vrijeme vlasnik palace bio Pavao Basiljevic-Gucetic, koji je sest godina ranije ozenio francusku plemkinju Anicu Calogan de Valois i pritom opremio palacu najmodernijim pariskim namjestajem. Pavao je rodonacelnik loze Basiljevic-Gucetic, pridodavsi 1806. godine majcino prezime ocevu kako bi mogao prihvatiti nasljedstvo posljednjega Basiljevica. Nakon 1853. godine, kada palacu nasljeduje njihov sin Baldo, palaca je okomito podijeljena na dvije kuce. Sjeverna je kuca prodana Lucijanu Pucicu (Pozze) i danas je poznata kao palaca Bassegli-Gozze-Katic te je pojedinacno zasticeno kulturno dobro. Juzni je dio palace nakon podjele dobio svoje prepoznatljivo neoklasicisticko istocno procelje, na kojem se nasao i kameni grb obitelji Basiljevic-Gucetic te karakteristicni otvori loggie na drugom katu. A 1902. i 1903. godine izradeni su i planovi uredenja procelja prema Bunicevoj poljani, koje sadrzi glavni ulazni portal u palacu. Procelje prema Gundulicevoj poljani zadrzalo je do danas svoje izvorne oblikovne znacajke, uz manje zahvate ujednacavanja prozorskih okvira. Palaca je u vlasnistvu obitelji Basiljevic-Gucetic ostala sve do polovice 20. stoljeca, kada je njen vlasnik bio Vito Basiljevic-Gucetic, a od 1937. godine i Vlaho Basiljevic-Gucetic. Vitino vlasnistvo na drugome katu palace 1959. godine nasljeduje njegova pokcerka Linda, koja ga je poslije donirala sestrama Druzbe Kceri milosrda s Korcule. Godine 1981. stan je na reprezentativnoj etazi kupila Anka Cicovacki, koje potomci i danas ondje zive te se aktivno zalazu za zastitu i obnovu palace, kao i za afirmaciju njene uloge u razvoju toga dijela gradskoga tkiva povijesne jezgre Dubrovnika.
Abstract
The landscape of high- and ultra-high-energy astrophysics has changed in the last decade, largely due to the inflow of data collected by large-scale cosmic-ray, gamma-ray, and neutrino ...observatories. At the dawn of the multimessenger era, the interpretation of these observations within a consistent framework is important to elucidate the open questions in this field. CRPropa 3.2 is a Monte Carlo code for simulating the propagation of high-energy particles in the Universe.
This version represents a major leap forward, significantly expanding the simulation framework and opening up the possibility for many more astrophysical applications. This includes, among others: efficient simulation of high-energy particles in diffusion-dominated domains, self-consistent and fast modelling of electromagnetic cascades with an extended set of channels for photon production, and studies of cosmic-ray diffusion tensors based on updated coherent and turbulent magnetic-field models. Furthermore, several technical updates and improvements are introduced with the new version, such as: enhanced interpolation, targeted emission of sources, and a new propagation algorithm (Boris push). The detailed description of all novel features is accompanied by a discussion and a selected number of example applications.
The palace of the General Post and Telegraph Administration Office in Jurisiceva Street, designed by Erno Foerk and Gyula Sandy in 1901, is an outstanding example of Hungarian architectural and ...technical achievements in the urban fabric of fin-de-siecle Lower Town Zagreb. This paper aims to determine the main identity factors of the building by elucidating its architectural and cultural history, as well as its previously unknown stylistic genealogy. ERNO FOERK AND GYULA SANDY FIN-DE-SIECLE GENERAL POST OFFICE HUNGARIAN ARCHITECTURE ZAGREB, CROATIA Palaca Ravnateljstva posta i brzojava u Jurisicevoj ulici, koju su 1901. projektirali Erno Foerk i Gyula Sandy, istaknut je primjer macarskih arhitektonskih i tehnoloskih dostignuca u tkivu zagrebackoga Donjega grada na pocetku 20. stoljeca. Ovim su radom odreceni glavni cimbenici identiteta zgrade, ponajprije putem njezina povijesno-prostornoga razvoja, kulturne povijesti, ali i dosad nepoznate geneze njena jedinstvenoga stilskog izraza. ERNO FOERK I GYULA SANDY PRIJELAZ 19, I 20, STOLJECA GLAVNA POSTA MADARSKA ARHITEKTURA ZAGREB Iako palaca Ravnateljstva poste i brzojava u Jurisicevoj ulici predstavlja jedan od najznacajnijih primjera macarskoga arhitektonskog i tehnoloskog dostignuca u Zagrebu na pocetku 20. stoljeca, njezin nastanak i znacenje ostali su do danas neistrazeni. Kako bi se utvrdili cimbenici identiteta koji grade njenu posebnost, ovim su istrazivanjem prvi put obuhvaceni i hrvatski i macarski arhivski te drugi izvori, provedena je analiza graditeljskoga opusa njenih autora, ali i onodobna kulturna i teorijska kretanja. Jedan od najznacajnijih cimbenika identiteta postanske palace jest njezin smjestaj u gradskome tkivu. Nakon ujedinjenja Gradeca i Kaptola u jedinstveni grad Zagreb 1850. godine, grad se poceo ubrzano siriti prema jugu u obliku blokova smjestenih u ortogonalni raster ulica Donjega grada. I nekadasnja Puzeva ulica istocno od Trga bana Jelacica, uz koju je tekao potok Medvescak, postala je 1899. godine Jurisicevom ulicom, svojevrsnim poslovnim nastavkom Ilice prema istocnim dijelovima grada, a koji se skladno uklapa u planirani raster. Tom je prilikom na sjevernoj strani Jurisiceve ulice nastalo prazno zemljiste, zamisljeno kao smjestaj nove zagrebacke Glavne poste. Natjecaj za novu, dvokatnu postansku palacu objavljen je 22. svibnja 1901. godine. U kolovozu iste godine pobjednickim je proglasen rad macarskih arhitekata Erno'a Foerka i Gyule Sandyja. Jedan od elemenata koji je ispunio kriterij tehnoloske inovativnosti u Foerkovu i Sandyjevu projektu bio je pedeset metara visok telegrafski toranj, primijecen i hvaljen u strucnome tisku. S druge strane, funkcionalni kriterij bio je ispunjen simetricnim prostornim razmjestajem, s glavnim ulazom u sredini procelja uz Jurisicevu ulicu te dvostrukim bocnim ulazima, od kojih je jedan bio za listovnu postu, a drugi za posiljke. U unutrasnje je dvoriste postansko vozilo ulazilo kroz vezu na bocnome krilu zgrade iz pokrajnje Ruzicne ulice (danas Kurelceve). Vec tim prvim projektom planirano je prosirenje u obliku trecega krila zgrade, a koje bi udomilo telefonsku centralu. Tijekom izgradnje, zbog tehnoloskog napretka, odustalo se od telegrafskoga tornja, a po otvorenju 1904. godine palaca Glavne poste bila je dvokatnica simetricnoga procelja, s krovom koji je njezinu visinu udvostrucavao. Tijekom 20. stoljeca Glavna se posta u Jurisicevoj ulici veoma rijetko spominjala u strucnoj literaturi. Aleksander Laslo spominje ju u svome Arhitektonskome vodicu tek kao "macarski folkloristicki import", a Olga Marusevski u jednome broju casopisa "Covjek i prostor" zgradu naziva "macarskom secesijom", no jasniji kriteriji za njezine stilske odrednice nisu postavljeni. Macarski napor u izgradnji reprezentativne arhitekture Donjega grada nije mogao biti predstavljen beckom secesijom kao vecina zagrebacke stambene arhitekture toga doba. Vec u drugoj polovici 19. stoljeca u macarskoj arhitekturi nalazimo stilske tendencije koje ugracuju macarske cvjetne i mitoloske motive u arhitekturu i obrt. To su vecinom bili arhitekti i obrtnici okupljeni oko imena arhitekta Odona Lechnera. Arhitekt Bela Lajta, koji je tada kao naucnik-pripravnik radio kod Lechnera, takocer je ponudio rjesenje za Glavnu postu u Zagrebu, ali ono je i u macarskome tisku bilo kritizirano zbog doslovnoga apliciranja macarskih motiva na procelja. Bolji semioticki sustav nudilo je procelje Foerkova i Sandyjeva rjesenja. Korijene njihova arhitektonskoga jezika moramo najprije potraziti u macarskome plemenu Szekelya, a za koje se na prijelazu stoljeca smatralo da svojim tradicionalnim obrtom i arhitekturom predstavljaju izvorne macarske elemente. Upravo te elemente Sandy i Foerk ugracuju u zagrebacku postansku palacu i oni ostaju vidljivi do danas. Slijedeci teorijsku potku Gottfrieda Sempera, motive slicne ciglenim ornamentima procelja Glavne poste mozemo pronaci u motivima narodnoga tkanja u Transilvaniji, dok zavrseci lizena na krovnome vijencu sadrze piramidalne elemente slicne nadgrobnim spomenicima tamosnjih protestantskih Szekelya. Zbog kulturno-teorijskih kretanja i promisljanja podrijetla Macara na prijelazu stoljeca, na procelju nalazimo i elemente arhitekture Mezopotamije (Istarinih dveri u Babilonu), a veoma znacajan uzor na cjelokupan autorski opus Foerka i Sandyja bio je srednjovjekovni burg u Torinu, izgracen za Opcu talijansku izlozbu 1884. godine u Torinu, kao i mnoge talijanske palace izgracene u doba renesanse. Vec 1912. godine Foerk i Sandy izradili su projekt prosirenja postanske palace trecim krilom uz Palmoticevu ulicu, ali je ono u konacnici izvedeno tek od 1925. do 1926. godine prema projektu Josipa Dupskoga i njegovih suradnika. Godine 1920., projektom koji potpisuje Pavao Jusic, prvi je put predlozena nadogradnja Glavne poste jos jednim, trecim katom, kao i preoblikovanje procelja. Ipak, Glavna je posta nadogracena tek deset godina poslije, prema projektu Stanka Kliske iz 1929. godine. Od 1955. do 1958. godine zatvoreni su bocni ulazi u zgradu, a glavni je ulaz prosiren i njegova je arhitektonska plastika uklonjena pa je novi portal izveden prema projektu arhitekta Marijana Haberlea. Redukcija izvorne ornamenture provedena je i u interijeru. Tek je 2001. godine izvorni historicisticko-secesijski interijer rekonstruiran prema projektu arhitekta Nenada Kondze i suradnika. Unatoc svim pregradnjama tijekom 20. stoljeca, palaca Glavne poste u Jurisicevoj ulici zadrzala je svoje glavne cimbenike identiteta: prostorno-funkcionalni razmjestaj koji se temelji na tehnoloskim i arhitektonskim dostignucima Austro-Ugarske Monarhije na pocetku 20. stoljeca, ali i jedinstven jezik oblikovanja temeljen na povijesno-mitoloskom predlosku macarskoga nacionalnog stila i tradicionalnog obrta Transilvanije. Zgrada pritom radi dvostruku operaciju--secesiju od secesije--kako bi stvorila nov reprezentativni arhitektonski jezik kojim bi prenosila poruku napretka i znacenja macarskoga graditeljstva za urbano tkivo zagrebackoga Donjega grada na pocetku 20. stoljeca.