U razdoblju od 1893. do 1913. godine Milan Lenuci projektirao je za područja oslobođena premještanjem i rekonstrukcijom potoka Medveščaka više avenija u funkciji prostornih osi i ishodišta ...urbanističke strukture pojedinih budućih dijelova grada. Slične je avenije projektirao i za područje periferije, Trešnjevke i Trnja. Te osi razabiru se u kasnije izgrađenom tkivu grada, iako u drukčijim dimenzijama i izmijenjenim tokovima.
Detaljno se predstavljaju dvije generalne regulatorne osnove nastale u doba modernizacije, 1865. i 1887. godine. Prvom je prostorno i sadržajno definiran Donji grad, koji će postati nositeljem ...urbanističko-arhitektonskog i kulturnog identiteta Zagreba te do danas ostati njegovim središtem. Drugom se osnovom predviđalo znatno proširenje grada sa zapada, napose s istoka, a novost je uvođenje zoninga. Tako prvi razdjel (zona) obuhvaća Donji grad s ekstenzijama i nositelj je centraliteta, drugi je namijenjen industrijskoj zoni, a treći rezidencijalnom predjelu s obilježjima vrtnoga grada.
Na kraju se iznosi radikalno rješenje krucijalnog problema, tzv. željezničkog čvora kao hipoteke i nasljeđa obiju osnova. Predložio ga je Milan Lenuci 1907., nadomak moderne. Tim bi rješenjem bio omogućen homogen i harmoničan razvoj Zagreba kao metropole – da je bilo prihvaćeno.
The paper gives a detailed analysis of two general regulatory plans drafted in the age of modernization, in 1865 and 1887 respectively. The first provided a spatial and functional definition of the lower part of the city (Donji grad), which would later become the key element of Zagreb’s urban, architectural and cultural identity and remain the city’s centre to this day. The second regulatory plan envisaged a significant expansion of the city from the west and especially from the east, and the novelty was the introduction of zoning. The first zone comprised the Lower Town with extensions and represented the very centre, the second was intended for industry and the third as residential area with features of a garden city. The radical solution to the crucial problem of the so-called rail node as a pledge and legacy of both plans was proposed by Milan Lenuci in 1907, on the eve of modernism. This solution would have enabled the homogeneous and harmonious development of Zagreb as a metropolis – had it been accepted.
The paper gives a detailed analysis of two general regulatory plans drafted in the age of modernization, in 1865 and 1887 respectively. The first provided a spatial and functional definition of the ...lower part of the city (Donji grad), which would later become the key element of Zagreb’s urban, architectural and cultural identity and remain the city’s centre to this day. The second regulatory plan envisaged a significant expansion of the city from the west and especially from the east, and the novelty was the introduction of zoning. The first zone comprised the Lower Town with extensions and represented the very centre, the second was intended for industry and the third as residential area with features of a garden city. The radical solution to the crucial problem of the so-called rail node as a pledge and legacy of both plans was proposed by Milan Lenuci in 1907, on the eve of modernism. This solution would have enabled the homogeneous and harmonious development of Zagreb as a metropolis – had it been accepted.
Detaljno se predstavljaju dvije generalne regulatorne osnove nastale u doba modernizacije, 1865. i 1887. godine. Prvom je prostorno
i sadržajno definiran Donji grad, koji će postati nositeljem ...urbanističko-arhitektonskog i kulturnog identiteta Zagreba te do danas ostati njegovim središtem. Drugom se osnovom predviđalo znatno
proširenje grada sa zapada, napose s istoka, a novost je uvođenje
zoninga. Tako prvi razdjel (zona) obuhvaća Donji grad s ekstenzijama i nositelj je centraliteta, drugi je namijenjen industrijskoj zoni, a treći rezidencijalnom predjelu s obilježjima vrtnoga grada. Na kraju se iznosi radikalno rješenje krucijalnog problema, tzv. željezničkog čvora kao hipoteke i nasljeđa obiju osnova. Predložio ga je Milan Lenuci 1907., nadomak moderne. Tim bi rješenjem bio omogućen homogen i harmoničan razvoj Zagreba kao metropole – da je bilo prihvaćeno.
U članku se donosi nepoznata dokumentacija iz 1969. godine povezana s gradnjom hotela na tzv. Vranicanijevoj poljani. Cilj je obrazložiti teorijske zasade na kojima se temeljila debata stručnjaka ...koje je tadašnji Regionalni zavod za zaštitu spomenika Zagreba okupio prije donošenja propozicija za gradnju. U komentaru te opsežne dokumentacije osvrće se na temu rekonstrukcije koja je dominirala u debati, te najposlije na aporije obnove Gornjega grada. Na kraju se predstavlja recentni zahvat na tzv. Vranicanijevoj poljani, koja je od 2011. uređena kao park, a od 2012. nosi naziv Park Bele IV. Taj zahvat, kao i projekt susjednog Parka Grič, na kojem još traju arheološka istraživanja i konzervatorski radovi, upućuju na promjenu paradigme u odnosu prema povijesnoj sredini.
PDF
