Objective: The objective of this paper is to present the spectrum of surgical procedures that we perform for the purpose of treating oncological patients and the role of surgeons in oncological ...treatment.Methods: The PubMed medical database was searched with reference to the basic literature in pediatric surgery.Results: By searching and excluding, 18 recent works were considered along with 2 pediatric surgery books on the topic of surgical treatment of solid tumors in childhood. There were no exclusion parameters.Conclusion: The role of surgery in pediatric oncology during the 20th century changed it is position starting from the first and only option for small patients to it is place in the worldwide accepted treatment protocols. The surgical techniques we use in the diagno-sis and treatment of childhood tumors continuously evolve according to a specific type of tumor. Methods that were also previously acceptable are now becoming more and more meticulous to preserve the patient’s quality of life and fertility. Surgical techniques include tumor biopsy methods, surgery of tumor`s primary site (extirpation of tumors, resection of organs or organ systems), staging of tumors according to anatomic extension, operations for disease relapse and metastases, and palliative and supportive procedures. The role of surgery in the prophylaxis of oncological disease is also well defined for various predisposing syndromes and diseases. The most important aspect of surgical oncological treatment is strict adherence to and familiarity with the protocol for a certain type of tumor, as well as a multidisciplinary and individual approach to the pediatric oncologic patient.
Cilj: Cilj ovog rada je prikazati spektar kirurških zahvata koje provodimo u svrhu liječenja onkoloških bolesnika te ulogu kirurga u onkološkom liječenju.Metode: Pretraživala se medicinska baza PubMed uz osnovnu literaturu iz dječje kirurgije na temu kirurškog liječenja solidnih tumora u dječjoj dobi. Nije bilo isključujućih parametara.Rezultati: Pretragom i isključivanjem u obzir se uzelo 18 novijih radova uz 2 knjige iz dječje kirurgije.Zaključak: Uloga kirurgije u dječjoj onkologiji tijekom 20. stoljeća mijenjala je svoju poziciju počevši od prve i jedine opcije za male pacijente sve do svog mjesta u svjetski prihvaćenim protokolima liječenja. Kirurške tehnike koje upotrebljavamo u dijagnostici i liječenju tumora dječje dobi kontinuirano evoluiraju za pojedini tip tumora. Metode koje su i ranije bile prihvatljive sada postaju sve minucioznije kako bi se što bolje sačuvala kvaliteta života pacijenta i njegova fertilnost. Kirurške tehnike obuhvaćaju metode biopsije tumora, kirurgiju primarnog sijela tumora (ekstirpacije tvorbi, resekcije organa ili organskih sustava), stupnjevanja tumora prema proširenosti, operacije recidiva bolesti i metastaza te palijativne i suportivne zahvate. Uloga kirurgije u profilaksi onkološke bolesti također je dobro definirana za različite predisponirajuće sindrome i bolesti. Najbitnija stavka kirurškog onkološkog liječenja striktno je pridržavanje i poznavanje protokola za određenu vrstu tumora te multidisciplinarni i individualni pristup pedijatrijskom onko-loškom pacijentu.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Posterior sternoclavicular joint dislocation is a very rare injury, representing less than 5% of all shoulder girdle injuries. While anterior dislocations may be treated non-operatively, posterior ...dislocations should either be reduced closed or open and fixed. In cases of concomitant injuries to the mediastinal structures, an open reduction is mandatory. We present a case of a 15-year old boy who presented with a posterior sternoclavicular joint dislocation without concomitant injuries in whom we have performed a chest X-ray but a computerised tomography was needed for a definitive diagnosis. An open reduction and cerclage with 3 non-absorbable sutures provided a stable fixation and the patient remained free of symptoms during the follow-up period.
Posteriorne dislokacije sternoklavikularnog zgloba su rijetke ozljede koje čine manje od 5% ozljeda ramenog obruča. Dok se anteriorne dislokacije mogu liječiti neoperativno, posteriorne dislokacije treba ili zatvoreno reponirati ili provesti otvorenu repoziciju i fiksaciju. U slučajevima pridruženih ozljeda medijastinalnih struktura, otvorena repozicija je obavezna. Mi prikazujemo slučaj 15-godišnjeg dječaka koji se prezentirao sa posteriornom dislokacijom sternoklavikularnog zgloba bez pridruženih ozljeda kod kojega smo napravili RTG toraksa ali je za definitivnu dijagnozu bila potrebna kompjuterizirana tomografija. Otvorena repozicija i serklaža sa 3 ne-resorptivna šava je omogućila stabilnu fiksaciju te je pacijent bio bez simptoma tijekom perioda praćenja.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Opekline šake u djece su relativno česte, uzrokovane pri dodiru s vrelim površinama, vrućom vodom, pirotehnikom i plamenom. Pravilnim konzervativnim ili operacijskim pristupom njihovom liječenju uz ...fizikalnu terapiju mogu se izbjeći ili smanjiti funkcijske i estetske posljedice. Neurovaskularna ugroza jedna je od najtežih komplikacija cirkumferentnih i dubokih opeklina šake i zahtijeva hitnu dekompresiju. Površne opeklinske ozljede i veći dio opeklina djelomične debljine kože dobro zacjeljuju uz pomoć različitih obloga za epitelizaciju. Dio opeklina djelomične i sve opekline pune debljine kože, zbog opsežnosti gubitka tkiva, zahtijevaju kirurški pristup i primjenu autolognih kožnih transplantata, kožnih režnjeva ili dermalnih regeneracijskih predložaka. Ekscizija u blijedoj stazi nožem ili hidrokirurškim sustavom, dobra hemostaza, transplantati djelomične debljine kože s vlasišta ili bedra, uz potporu kondicionirane plazme obogaćene trombocitima i uređaja za cijeljenje rana negativnim tlakom pristup su koji u pravilu daje dobre rezultate liječenja u djece. Dostupni dermalni regeneracijski predlošci svojom građom i potporom cijeljenju kvalitetnije nadomještaju dermalni sloj uz jednake ili bolje konačne funkcijske i estetske rezultate. U nedostatku periosta ili tetivnih ovojnica nakon debridmana opeklinske rane šake izbor je primjena kožnih režnjeva. Unutar prva 24 sata nakon opeklinske ozljede treba započeti s fizikalnom terapijom aktivnim i pasivnim vježbama. Ožiljci i kontrakture nakon liječenja opeklina šake mogu dovesti do djelomičnog gubitka funkcije šake. Osim kirurškog, multimodalni pristup uključuje primjenu masaže, silikonskih preparata, kompresivnih rukavica i laserske tretmane PDL i CO2 frakcijskim ablacijskim laserom. Najčešće tehnike plastične kirurgije kod operacijskih korekcija opeklinskih ožiljaka na dječjoj šaci su lokalni transpozicijski i klizni režnjevi te transplantati pune debljine kože.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
•A substantial drop of pediatric burns in the major paediatric burn centre in Croatia.•Improvement in the standard of living is most likely to be related to this drop.•Housing standard, employment ...rate and level of education were crucial.
In the “Children’s Hospital Zagreb Referral Centre for Paediatric Trauma of the Ministry of Health Republic of Croatia (MHC)” we observed a significant decline in the number of both hospitalised and ambulatory treated paediatric patients with burn injuries in the period from 2011 to 2018. Our hypothesis is that this decline could be either due to the decline of the paediatric population of Croatia or due to the economic growth and the improvement in the standard of living that Croatians have enjoyed in the past decade.
In this observational study, we analysed data on the numbers of patients treated due to burn injuries from January 2011 to December 2018 in the Children’s Hospital Zagreb Hospital. Indicators of standard of living and population size estimates were obtained from Eurostat and the Croatian Bureau of Statistics. Associations between the proportion of people with poor standard of living and the number of treated patients were analysed with logistic regression models.
Percentage of the population with low housing standards, percentage of Croatians with low level of education, percentage of children that live in jobless households, and percentage of children at risk of poverty and social exclusion were predictors of the rate of hospital admissions, ambulatory treated patients and total number of treatments. The slight decrease in the rate of treated patients was interrupted with notable decline in 2014 followed by the slight increase in 2015. Over following years, the rate did not change remarkably.
Apart from the decline of the paediatric population of Croatia, it is reasonable to assume that the improvement in the standard of housing, level of education and employment rate as well as the reduction in the risk of poverty and social exclusion in children had a notable contribution to the decline in the rate of paediatric burns in the observed period.
The objective of this study was to assess whether the positioning of the wrist joint in the cast in such a manner that it counteracts the direction of angulation of fragments is more important than ...the cast index in the prevention of secondary displacements in distal forearm fractures. A retrospective review of all pediatric patients (0-16 years of age) who were hospitalized in our institution with displaced fractures of the distal forearm (either isolated fractures of the distal radius or both bone fractures) who underwent subsequent closed reduction and splinting in the period from August 2018 to October 2020. Patients with physeal fractures and open fractures, and skeletally mature patients were excluded from the study. Patients were divided into two categories - the first one in which the cast index was below 0.9 and the second in which it was above 0.9. In each category, we have identified two groups of patients - the first one in whom the wrist joint was positioned in such a manner that it counteracts the direction of angulation of fracture fragments and the second one in whom the wrist joint was in a neutral position. The two groups in each category have been compared according to age, sex, initial angulation, fracture type (isolated radius or both bone fractures), displacement type (angulation or complete dislocation) and the rate of secondary displacement. In both categories, the two groups were comparable according to age, sex, initial angulation, fracture and displacement type. In both categories (cast index below 0.9 and cast index above 0.9), a statistically significant higher portion of patients with secondary displacement was identified in the group of patients who had the wrist joint in a neutral position ( Z = -2.1997; P = 0.0278 - for cast index <0.9 and Z = -2.1672; P = 0.030216 for cast index >0.9). Our research supports the notion that positioning of the wrist joint in the position that counteracts the force that leads to angulation of fracture fragments is more important than the cast index in the prevention of secondary displacements in pediatric distal forearm fractures.
U radu prikazujemo dvoje bolesnika s masivnim avulzijskim ozljedama donjih ekstremiteta. U oboje se liječenje sastojalo od sekvencijalnog debridmana ozljeda nakon čega je postavljen sustav ...površinskoga negativnog tlaka da bi se tijekom razdoblja od tri do četiri tjedna omogućilo stvaranje sloja solidnoga granulacijskog tkiva i klinički čiste rane. Nakon toga postavljen je DRT INTEGRA® koji je u korito rane također fiksiran sustavom površinskoga negativnog tlaka. U sljedeća tri tjedna DRT INTEGRA® potpuno se „integrirao“, što je omogućilo pokrivanje Thierschovim transplantatima debljine 0,2 mm. U oboje bolesnika ishod je estetski i funkcionalno zadovoljavao pri čemu su obnovljene konture donjih ekstremiteta. Terapija površinskim negativnim tlakom tijekom razdoblja od 3 do 4 tjedna omogućava kontrolu kolonizacije korita rane i formiranje solidnog sloja granulacijskog tkiva. Primjena IDRT-a omogućava stvaranje neodermisa koji rekonstruiranom tkivu pruža elastičnost te obnovu konture donjih ekstremiteta. Nedostaci ovog modaliteta liječenja jesu cijena i cjelokupno trajanje terapije od oko 8 tjedana.
Prijelomi članaka prstiju šake kod djece patologija su s kojom se vrlo često susreću liječnici hitnog prijma. U najvećem broju slučajeva riječ je o ozljedama koje zahtijevaju kratko razdoblje ...imobilizacije, a tek je u rijetkim slučajevima potrebno kirurško liječenje. Stoga, da se kod svakog djeteta osigura optimalan ishod, potrebno je poznavati rijetke prijelome članaka prstiju kod djece kod koje bi operativno liječenje bilo indicirano. Seymourov prijelom zahtijeva liječenje po načelima otvorenog prijeloma. Koštani mallet finger s prisutnom subluksacijom zgloba valjalo bi operativno stabilizirati. Subkapitalni i kondilarni prijelomi, kao i skijaški palac sa značajnom dislokacijom, indikacija su za kirurško liječenje. Kod kompleksnih dislokacija metakarpofalangealnog zgloba u najvećem je broju nužna otvorena repozicija i fiksacija. Avulzije volarne ploče su prijelomi koji mogu rezultirati ukočenošću proksimalnog interfalangealnog (PIP) zgloba u slučaju preduge imobilizacije, a u slučaju avulzijskih ozljeda u području dorzuma srednjeg članka treba uvijek isključiti pridruženu rupturu sagitalnog kraka ekstenzorne tetive.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
PDF
