Arheološkim istraživanjima na lokalitetu Osijek – Ciglana i Zeleno polje utvrđeni su ostaci naselja iz brončanoga i željeznoga doba. Najstarije naselje, osnovano tijekom srednjega brončanog doba, ...kontinuirano je živjelo do starije faze kasnoga brončanog doba. Nakon dužega hijatusa, položaj je ponovno naseljen u mlađoj fazi starijega željeznog doba te zatim ponovno u kasnolatenskome razdoblju. Istraženost veće površine omogućila je praćenje promjena u strukturi i organizaciji naselja, dok provedene arheozoološke i arheobotaničke analize svjedoče o privredi stanovništva naseljenoga na istome prostoru tijekom dužega vremenskog razdoblja. Na brončanodobnom naselju najveće su promjene primjetne na prijelazu starije u mlađu srednjobrončanodobnu fazu, što se poklapa s nestankom inkrustirane keramike srednjega brončanog doba te nešto češćom pojavom materijala kakav se pripisuje kulturi grobnih humaka. Rezultati arheozooloških i arheobotaničkih analiza pokazuju kako se, bez obzira na promjene arheoloških kultura i razdoblja, privreda stanovništva naseljenoga na istome mjestu nije bitno mijenjala.
Archaeological research at the site of Osijek – Ciglana and Zeleno polje revealed remains of a Bronze and Iron Age settlement. The earliest settlement was established during the Middle Bronze Age and was continually settled till the early phase of the Late Bronze Age. After a long hiatus, the site was settled again in the late phase of the Early Iron Age and in the Late La Tène period. Excavation of a larger area enabled researchers to track changes in the structure and organization of the settlement, while the conducted archaeozoological and archaeobotanical analyses testified to the economy of a population settled in the same area over a longer period of time. In the Bronze Age settlement, the most significant changes are noticeable at the turn of the early to the late phase of the Middle Bronze Age, which corresponds to the disappearance of encrusted pottery of the Middle Bronze Age and somewhat more common appearance of material assigned to the Tumulus culture. The results of archaeozoological and archaeobotanical analyses show that, regardless of the changes of archaeological cultures and periods, the economy of the population settled in the same area did not significantly alter.
Probna arheološka istraživanja nalazišta Vrti I u Domašincu, u
Donjem Međimurju, otkrila su ostatke neolitičkog naselja kulture
zapadnotransdanubijske linearnotrakaste keramike. Naselje
se smjestilo ...na blagoj padini u blizini rijeke Trnave, na tlu
pogodnom za bavljenje poljoprivredom. Duge, nadzemne kuće,
uobičajene u kulturi linearnotrakaste keramike, nisu pouzdano
potvrđene s obzirom na relativno malu istraženu površinu naselja
od 63 m². Međutim, pronađene rupe od stupova, koje u nekim
slučajevima tvore pravilne nizove smjera sjeveroistok – jugozapad,
ukazuju na postojanje nadzemnih objekata i njihovu
vjerojatnu orijentaciju. Ulomci keramičkog posuđa, pronađeni
na naselju, pokazuju karakteristike kesteljske grupe koja se
razvila početkom mlađe faze kulture zapadnotransdanubijske
linearnotrakaste keramike. Kameni nalazi, iako relativno malobrojni,
ukazuju na mogućnost razmjene dobara s naseljima oko
gorja Bakony, odakle je vjerojatno nabavljan szentgalski crveni
radiolarit, te onima oko zapadnih Karpata, gdje su najbliža
ležišta opsidijana. Pretpostavlja se da je neolitičko naselje u
Domašincu koristilo istu mrežu dobave sirovina kao i naselja
zapadne Transdanubije. Naselje u Domašincu za sada je jedino
objavljeno nalazište kesteljske grupe južno od Mure te također
jedino u literaturi poznato naselje spomenute grupe na području
Hrvatske.
Probnim arheološkim istraživanjima na nalazištu Gorica u Domašincu pronađeni su ravni
paljevinski grobovi iz mlađe i kasne faze kasnog brončanog doba. Prema
pogrebnom ritualu i pokretnim nalazima, ...spomenuti grobovi pokazuju sličnosti s
grobljima ruške grupe sa susjednog područja slovenskog Podravja. Bioarheološka
analiza pokazala je da su u navedenim grobovima pohranjeni ostaci dvije odrasle
osobe i jednog djeteta. Uz to, tafonomske karakteristike spaljenih kostiju
sugeriraju da su tijela pokojnika na pogrebnoj lomači izlagana temperaturama
iznad 600 °C kroz dulje vremensko razdoblje te da su nakon spaljivanja sve
kosti, bez obzira na veličinu i raspored u tijelu, prikupljane i položene u
grob.
A flat cremation cemetery of the early and late phases
of the Late Bronze Age has been found at the multi-layered Gorica site, near
Domašinec, during archaeological excavations in Donje Međimurje. Three graves
were excavated at the top of the ridge on which the Gorica site lies. Pottery
and cremated remains in all three graves were in a pile at the bottom of the
pits. There was an amphora, a bowl and a cup in grave 1, an amphora and a bowl in
grave 2, and a bowl and a vertebra in grave 3. The bones and grave goods were
laid directly on the ground, and, in graves 1 and 2, they were partially or
completely surrounded by a thicker layer of soot from the pyre. Small pieces of
burned bones and fragments of burned bronze objects were also found in this
layer. This is where grave 3 differs from the previous two graves, as no
remains of burnt wood from the pyre were placed in the pit. The remains of
possible covers over the graves have not been established in any of the graves,
but the bones in grave 2 were partially covered with a bowl. Very small
fragments of bronze objects found in the soot indicate that the deceased were
burned in their clothes, probably with jewellery. Remains of animal bones have
not been discovered in the graves. Regarding archaeobotanical finds, only one
burnt piece of a lentil (probably) has been found, in an amphora in grave 1.
Pottery placed in the graves shows no traces of secondary exposure to high
temperatures, and it can be assumed that it was not placed on or next to the
pyre. The funeral ritual and typological characteristics of the pottery
indicate a cultural connection with the neighbouring area in Slovenia, where
the Ruša group of the Urnfield culture was widespread. On the basis of
typochronology of the pottery, and relative chronology, the graves can be dated
to the Ha B period. Grave 2, dated to the Ha B1 period, is the oldest, and
grave 1, dated between Ha B2 and B3, is the youngest. The AMS calibrated
radiocarbon date for the coal sample from grave 1 places it in the late 9th
or early 8th century BC.
Based on the very small sample from Domašinec, it is
not possible to draw any more conclusions about the funeral ritual (cremation)
and biological characteristics (demography, general health, etc.) of the
deceased. Bioarchaeological analysis has determined that the remains from the
graves belong to two adults and one child. Taphonomic characteristics of the
burned bones suggest that the bodies of the deceased were exposed to
temperatures above 600 °C for a long period of time. Afterwards, all the bones
were collected and placed in the graves, regardless of size or location in the
body. Pathological changes noted on the child’s skull indicate that this person
survived one or more episodes of physiological stress during childhood.
The Late Bronze Age in Međimurje is not well known,
and the discovery of a flat cremation cemetery in Domašinec is an important
find, even though only three graves have been excavated so far. If we add the
previously-excavated cremation grave at Murščak, near Hodošan, (absolutely
dated from the second half of the 10th to the second half of the 9th
century BC) and the finds from the Čestinka highland settlement in Šenkovec, of
approximately the same period, which also show similarities with finds from
north-eastern Slovenia, an outline of a cultural connection between these
areas during the Late Bronze Age and Early Iron Age appears. Considering that
all the known sites from the early and late phases of the Late Bronze Age are
located along the River Trnava or its left tributaries, we can assume that
influences from the Slovenian Podravje came through the Trnava valley.
U sklopu realizacije programa „Arheološki park Turčišće – Goričan“ 2014. godine provedena su arheološka i povijesno-arhivska istraživanja srednjovjekovnog gradišta/mote na položaju Gradišće u ...Turčišću, Općina Domašinec. Gradišće čini središnji plato zaštićen dvama opkopima te zemljanim nasipom. Arheološka istraživanja pokazala su da je život na Gradišću trajao od sredine 12. do sredine 13. stoljeća,
kad je stradalo u požaru, dok su provedena povijesno-arhivska istraživanja omogućila njegovo povezivanje s plemićkom obitelji Domaša, čije je ime ostalo sačuvano u nazivu današnjeg naselja Domašinca. Arheološkim istraživanjima ustanovljeni elementi konstrukcije srednjovjekovne građevine na središnjem platou Gradišća upućuju na prijelazni oblik između gradnje s ukopanim stupovima i kanatne gradnje. S druge strane, to je stariji tip gradnje s početka razvoja tradicionalne međimurske arhitekture, kanatno građenih „šopanih hiža“.
na nalazištu Osijek – Ciglana i Zeleno polje
2015. godine pronađeni su ostaci višeslojnog
naselja. Izdvaja se nalaz četiriju kosturnih
grobova, od kojih se jedan nalazio izdvojeno
na sjevernome ...dijelu istražene površine,
a preostala su tri grupirana 260 m južnije.
Svi su pokojnici bili pokopani u zgrčenom
položaju na boku. S obzirom na činjenicu da
u grobovima nisu nađeni prilozi ni dijelovi
nošnje pokojnika, kao ni arheološki nalazi u
njihovim zapunama, grobovi su datirani na
osnovi rezultata radiokarbonskih analiza kostiju
pokojnika. Grob smješten na sjevernom
dijelu nalazišta (grob 1) datiran je u razdoblje
kasnoga bakrenog doba i pripisan kasnoklasičnoj
fazi vučedolske kulture. Tri groba
evidentirana na južnome dijelu nalazišta
(grobovi 2, 3 i 4) datirana su u rano brončano doba. Na temelju radiokarbonskog datuma i
elemenata pogrebnog rituala, grobovi su pripisani
Kisapostag kulturi. Spomenuti grobovi
predstavljaju jedine kasnoeneolitičke i ranobrončanodobne
nalaze s lokaliteta, a može se
pretpostaviti postojanje istovremenih naselja
u blizini. Analiza je ljudskih kosturnih ostataka
pokazala da je u grobu 1 pokopana žena
starija od 50 godina, u grobovima 2 i 4 muškarci
u dobi od 35 do 50 godina, a u grobu 3
dijete u dobi od 10 do 15 godina.
Hrvatski restauratorski zavod je tijekom listopada 2020. godine obavio probna arheološka istraživanja na prostoru oko kapele sv. Ane u Gornjem Kosinju. Sukladno projektnoj dokumentaciji istraženo je ...pet sondi i ukupna površina od 70 m2. Ispred pročelja kapele i uz njezin južni zid pronađen je velik broj kosturnih ostataka pokojnika. Kako je groblje korišteno tijekom nekoliko stoljeća, grobovi su uglavnom poremećeni i većina je kostiju dislocirana. Prema pokretnim nalazima, kalibriranim radiokarbonskim datumima i stratigrafiji 23 groba možemo datirati u razdoblje od kraja 10./početka 11. do kraja 14. stoljeća. Nalazi su pronađeni u osam grobova: naušnice, karičice i prstenovi u ženskim te dijelovi pojasa
i obuće, ostruga i kositreni kalež u muškim grobovima. Većina ukopa prati orijentaciju današnje kapele te se može pretpostaviti postojanje sakralne građevine na njezinome mjestu već u 11. stoljeću. Samo je jedan grob datiran u razdoblje poslije 1696. godine, a nalazi se ispred pročelja kapele.
PDF
