Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda od 2011. godine sustavno obrađuje građu svojih knjižnica, ponajprije najvrjednije zbirke, prema međunarodnim standardima (ISBDM) primjenom ...suvremenih informatičkih i komunikacijskih tehnologija. Time su podatci o toj građi odmah nakon obrade dostupni javnosti u elektroničkome mrežno dostupnome katalogu Provincije (http://193.198.235.162). Zbirka stranih rijetkih knjiga 16.. stoljeća
u knjižnici Franjevačkoga samostana u Virovitici brojem je jedinica (14), odnosno naslova (15) malena, ali svojim sadržajem zanimljiva i predstavlja svojevrsnu rijetkost. Ovaj rad donosi katalog te Zbirke i komentare uz najzanimljivije naslove. U Zbirci se uz relativno velik
broj Biblija (3 jedinice) – a toj skupini tematski pripada i još neka građa (Theophylacte de Bulgaria) – nalaze pastoralni priručnici (Honorius Augustodunensis, Joan Osorio) građa povijesnoga karaktera (Tit Livije, Victorinus Strigel), dva djela Erazma Roterdamskoga kao i jedno izdanje latinsko-njemačkoga i njemačko-latinskoga rječnika (Petrus Dasypodius). Tu je i kapitalno djelo iz patristike (Augustin Aurelije), kao i djelo iz područja medicine
(Conrad Gessner) te dva djela iz područja matematike (Euclid). Neki primjerci građe iz te Zbirke imaju u bibliografskome opisu poveznicu s digitalnom slikom istoga naslova u nekoj od europskih knjižnica, čime je korisniku omogućen, u nedostatku digitalne slike primjerka iz
knjižnice, uvid u cjelokupan sadržaj toga naslova. Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnici Franjevačkoga samostana u Virovitici još je jedno svjedočanstvo višestoljetne duhovne
i kulturne tradicije slavonskih franjevaca, grada Virovitice i Hrvatske – zemlje bogate europske, kršćanske kulture i uljudbe.
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda od 2011. godine sustavno obrađuje građu svojih knjižnica, ponajprije najvrjednije zbirke, prema međunarodnim standardima (ISBDM) primjenom ...suvremenih informatičkih i komunikacijskih tehnologija. Time su podatci o toj građi odmah nakon obrade dostupni javnosti u elektroničkome, mrežno dostupnome katalogu Provincije (http://193.198.235.162). Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća
u knjižnici Franjevačkoga samostana sv. Petra apostola u Cerniku je brojem jedinica (22), odnosno naslova (29) malena, ali svojim sadržajem zanimljiva i predstavlja svojevrsnu rijetkost. Ovaj rad donosi katalog te zbirke i komentare uz najzanimljivije naslove. U zbirci se uz filozofsko-teološku građu (sv. Grgur, papa, sv. Augustin, sv. Bonaventura, H. Savonarola, A. da Moneglia, Pelbartus de Temesvar, Petrus Lombardus, Duns Scot) i priručnike za
propovjedi (F. Diez, S. Cigni) posebno ističe građa povijesnoga karaktera (A. de Guevara, T. Costo), kao i klasično djelo o govorništvu što ga je napisao poznati njemački humanist i
teolog (ideolog) reformacije Philipp Melanchton. Zanimljivi dio zbirke je građa iz područja medicine i farmacije (Oribasii Sardiani Synopseos ad Eustathium filium lib. Nouem..., Paris, 1554.; Petri Andreae Matthioli Senensis medici, Commentarii in sex libros Pedacii
Dioscoridis Anazarbei...,Venezia, 1565.). Neki primjerci građe iz ove zbirke imaju u bibliografskome opisu poveznicu s digitaliziranim oblikom istoga naslova u nekoj od europskih knjižnica, čime je korisniku omogućen, u nedostatku digitaliziranoga primjerka iz ove knjižnice, uvid u sadržaj toga naslova. Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnici Franjevačkoga samostana u Cerniku je još jedno svjedočanstvo višestoljetne duhovne i kulturne tradicije slavonskih franjevaca, maloga mjesta Cernik i Hrvatske, zemlje bogate europske kršćanske kulture i uljudbe.
In this paper, the origin and history of the counts of Krk – the Frankopans are given in detail, as well as a more detailed history of the Brinje Frankopan lineage, which ended the history of this ...famous Croatian noble family. This paper highlights one part of the lesser-known Frankopan, especially Glagolitic, heritage of the town of Brinje and its region, which was the residential centre of the most powerful counts of Krk, later Frankopan: Count Anž (Ivan) V. and Count Mikula (Nikola) IV. and which was later managed by the Brinje, i.e. Tržac, branch of the Frankopans. The figure of Countess Jelža (Elizabeta), the widow of Count Bartol IX, the founder of the Brinje lineage and the mother of Count Anž (Ivan) VIII, is especially outlined, as well as the work of Count Anž (Ivan) VIII. of Brinje, otherwise a controversial historical figure. He often did not choose the means and method in the struggle for his property and survival, however, he did leave a significant mark in the Glagolitic documents of the 15th century. Unfortunately, Count Anž (Ivan) VIII is overlooked in the lexicographical literature, which is certainly a great pity. Also shown is the Glagolitic inscription from the grave of Count Matijaš Čubranić, who was in the service of Count Anž (Ivan) VIII, as well as the Glagolitic documents of the Augustinian monastery of St Mary in Brinje and the Pauline monastery of St Nicholas at Gvozd near Modruš. This provides a new perspective of Count Anž (Ivan) VIII, as well as of Brinje, today somewhat forgotten by the public as an important centre of the old Frankopan state and one of the centres of Croatian Glagolitic literacy.
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda od 2011. godine sustavno obrađuje građu svojih knjižnica, ponajprije najvrednije zbirke, prema međunarodnim standardima ISBD(M), primjenom ...suvremenih informatičkih i komunikacijskih tehnologija. Time su podatci o toj građi odmah nakon obrade dostupni javnosti u elektroničkome mrežno dostupnome katalogu Provincije
(http://193.198.235.162). Zbirka je stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnici Franjevačkoga samostana u Klanjcu je brojem jedinica (21), odnosno naslova (32 naslova) malena, ali svojim je sadržajem zanimljiva i predstavlja svojevrsnu rijetkost. U ovom radu donosi se
katalog ove Zbirke i komentari uz najzanimljivije naslove. U Zbirci se, uz filozofsko-teološku građu (Duns Scot), posebno ističe građa povijesnoga karaktera (M. Vlačić-Ilirik, Ecclesiastica historia iz 1567., odnosno 1574. godine), kao i građa zemljopisno-povijesne tematike (Giovanni Botero, Le relationi universali 1599. godine). Tu je i Index expurgatorius librorum na latinskome i flamanskome jeziku iz 1599. godine. Zanimljiv je dio Zbirke i građa nastala u žarištu i za vrijeme nastanka i razvoja reformacije (M. Vlačić-Ilirik, Georgij Witzel) koja dijelom nosi oznaku zabranjenih knjiga (Liber hereticus prohibitus). Neki primjerci građe iz ove zbirke imaju u katalogu poveznicu s digitaliziranim oblikom istoga naslova u nekoj od europskih baza
podataka čime je korisnicima omogućen, u nedostatku vlastitoga digitaliziranoga primjerka, uvid u sadržaj toga naslova. Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnici Franjevačkoga
samostana u Klanjcu još je jedno svjedočanstvo višestoljetne kulturne tradicije maloga grada Klanjca i Hrvatske, zemlje bogate europske, kršćanske kulture i uljudbe.
Šimun Kožičić, Simeone Begna (Zadar, around 1460 – 1536), a noblemen from Zadar, the Bishop of Modruš, a distinguished royal diplomat, a Latinist author, a distinguished speaker and a distinguished ...member of the Lateran Council, a refugee and the first known Rijeka’s printer, publisher, translator and editor of Glagolitic editions, printed with the help of master printers from Brescia (Italy) six books in the Old Church Slavonic and the Croatian (Čakavian) language, in Glagolitic script, in Rijeka in the period between 1530 and 1531. With this Kožičić made Rijeka the cultural and spiritual seat of the Croatian Glagolitic movement and early European printing. This fact calls for a more detailed evaluation of Kožičić’s work in the present time and indicates a realistic possibility for the use of his work, an important part of Rijeka’s cultural heritage, with the aim of making the present and future of Rijeka and Croatia brighter. In the paper we start from the concepts of identity, brand, application of the process of branding, but also maintenance, that is, creation of identity and brand of town. Also some strategies that, with a good knowledge of Kožičić’s persona, work and time, and specific qualities of Rijeka, could be used and applied to the domains of science, culture and tourism foremostly in the town of Rijeka, are presented. Thus we speak about and propose a realisation of a project that is primarily cultural and scientific in its nature (Kozičić’s museum – a museum of Rijeka printing house; an Institute of Early Croatian Printing, etc.), but also of economic and tourist projects (Kozičić’s printing house; “vetea et nova”, crafting of special kinds of paper, crafting of Renaissance and Baroque pottery with the symbols of Rijeka, Glagolitic script, etc., that is, crafting of appropriate souvenirs, organising a Renaissance bodega: shops and catering facilities). All this should lead to an increased use of scientific, cultural, artistic and crafts potentials of the town of Rijeka, and by placing, that is, realising these projects in Rijeka’s Old Town, that despite the devastation in the mid 20th century still has the feel of centuries long gone by, a new spirit would be infused into these neglected ambiences. In addition this would lead to creating new job openings. As a result Rijeka would have a better, more versatile, primarily refined and recognisable cultural and tourist offer.
Veliko zanimanje engleskih putopisaca već od kraja XVIII., a posebno početkom i
sredinom XIX. stoljeća za istočnojadransku obalu kulminiralo je krajem toga i početkom
sljedećega stoljeća. Motivi ...putovanja su različiti: od upoznavanja "egzotičnih" krajeva,
otkrivanja nepoznate europske kulturne baštine, pa sve do ciljanoga snimanja stanja i
odnosa političkih snaga u Austrijskome carstvu, njegovom odnosu prema susjednome
Otomanskom carstvu te jačanja samosvijesti slavenskih naroda u odnosu na mađarski i
austrijski hegemonizam i slavenske narode u Otomanskom carstvu. Britanski diplomat,
tajni obavještajac britanskoga veleposlanstva u Beču, sa znatnim vojno-diplomatskim
iskustvom na Bliskom istoku (Sirija, Egipat) i u Srbiji Andrew Archibald Paton (1811.
– 1874.) proputovao je 1846. i 1847. godine istočnojadranskom obalom, Dalmatinskom
Zagorom i Likom prvenstveno sa zadatkom prikupljanja podatka o materijalnom stanju
toga dijela Austrijskoga carstva, posebno istočnojadranskih luka. Putovanje je započeo
kočijom iz Beča u Zadar, nastavio do Kotora, posjetio Crnu Goru te se vratio u Zadar
odakle je preko Like otputovao za Rijeku, Trst i završio u Grazu. Istražujući te krajeve
Paton je dokumentarnom preciznošću opisao ljude i krajeve riječju i slikom, bilježio
neke detalje iz kulturne baštine i lokalne povijesti, koje je uglavnom pabirčio iz putopisa
prethodnih britanskih posjetitelja, kao i prirodne fenomene i ljepote krajolika za što je
pokazao i dosta literarnoga smisla. To je objavio u kapitalnom djelu: Highlands and
islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the southern Provinces of
the Austrian Empire, Volumen I. i II., koje je 1849. godine objavio u Londonu. Ovo je
djelo poslovna i politička javnost dobro primila i Paton već 1862. godine objavljuje u
Londonu prošireno izdanje Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributions
to the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria. 2 vols., u kojem Paton daje zemljopisno - povijesni pregled jugoistočne
Europe, svoja zapažanja, posebno ekonomska i politička gledanja na zatečene prilike i
budućnost tih zemalja. Patonov opis Like i Senja nije opsežan, već je jezgrovit, kritičan i
pun osobnih promišljanja o trenutnom stanju, kao i o potencijalima tih krajeva. Njegovi
opisi su dragocjeni podaci i svjedočanstva o krajevima i ljudima i nisu samo povijesna
dokumentacija, već je to i uvid u poglede i mišljenje drugih, stranaca o tim krajevima i
ljudima. To je dokumentacija koja je bitno utjecala i postupno oblikovala javno mnijenje
engleskoga govornoga područja i šire. Danas su nam ti stavovi i mišljenja pomalo
čudni, često nerazumljivi i neprihvatljivi, a tako su znatno utjecali na političke odluke
anglosaksonskih zemalja (Velika Britanija, SAD) i njihovih sljedbenika u prošlosti,
a mogu se i danas prepoznati u političkim, gospodarskim i kulturnim htjenjima i
postupcima tih država, posebno Velike Britanije. U ovome radu autor donosi u prijevodu
dijelove toga djela s opisima Like i grada Senja s komentarima i potrebnim pojašnjenjima
te dosta opširnu bibliografiju britanskih i američkih autora koji su posjetili ili pisali o
hrvatskim krajevima od kraja XVIII. do početka XX. stoljeća.
The great interest of English travel writers from the end of the 18th century, and especially from the beginning and mid-19th century in the Eastern Adriatic coast culminated at the endof it and at ...the beginning of the 20th century. The motives for travelling were varied: from the familiarisation of "exotic" regions, the discovery of unknown European cultural heritage, all the way to the targeted recording of the conditions and relationships of political powers in the Austrian Empire, its relationship with the neighbouring Ottoman Empire, and the strengthening of the selfconfidence of the Slavic peoples in relation to the Hungarian and Austrian hegemony and the Slavic peoples in the Ottoman Empire. British diplomat, secret intelligence officer of the British Embassyin Vienna, with significant military-diplomatic experience in the Middle East (Syria, Egypt) and in Serbia, Andrew Archibald Paton (1811-1874) travelled, in 1846 and 1847, the Eastern Adriatic coast, the Dalmatian Hinterland (Zagora) and Lika primarily with the task of gathering information about the material condition of that part of the Austrian Empire, especially the Adriatic ports. Hebegan the journey began by carriage from Vienna to Zadar, continued to Kotor, visited Montenegroand returned to Zadar from where, via Lika, he travelled to Rijeka, Trieste and ended in Graz and Vienna. He was the first Briton to visit the interior of Croatia, particularly the Military Frontier and Lika. Exploring these regions Paton described with documentary precision the people and regions with words and pictures, he noted some details from the cultural heritage and local history, which he mostly gleaned from the travelogues of previous visitors and literature which he was able to consult in Vienna. He also described the natural phenomena (Plitvice Lakes) and the beauty of the landscape (Plješivica, Velebit) for which he also demonstrated a fair amount of literary penchant. Particularly interesting are his descriptions of the towns (Gospić, Otočac, Senj), as well as smaller places – villages (Vrhovine, Korenica, Zavalje). He published this in a major work: Highlands and islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the Southern Provinces of the Austrian Empire Highlands and islands of the Adriatic: including Dalmatia, Croatia, and the Southern Provinces of the Austrian Empire, Volumes 1 and 2, which he published in London in 1849. This work by received well by the business, political and public readership and by 1862 Paton published an expanded edition in London - Researches on the Danube and the Adriatic; or, Contributionsto the Modern History of Hungary and Transylvania, Dalmatia and Croatia, Servia and Bulgaria2 volumes, in which Paton describes the geographical-historical look of South East Europe, his observations, especially the economic and political views of the existing conditions and future of these countries. Paton’s description of Lika and Senj is not extensive, but it is concise, critical and full of personal ponderings about the current situation, as well as the potentials of these regions. testimonies about the regions and people, and they are not only historical documents, but it is also an insight into the views and thoughts of others, foreigners about these regions and peoples. It is the documentation which significantly influenced and gradually formed the public opinion of the English-speaking regions and further a field. For us today these attitudes and thoughts are slightly strange, often incomprehensible and unacceptable, and so they significantly influenced the political decisions of Anglo-Saxon countries(Great Britain, the USA), and of their adherents in the past, and they can also be recognised in the political, economic and cultural intentions and procedures of these countries, especially of Great Britain. In this paper the author provides a translation of parts of this work with descriptions of Lika and the town of Senj with comments and the necessary explanations, plus a quite extensive bibliography of British and American authors who had visited and written about the Croatian regions from the end of the 18th century to the beginning of the 20th century.
Senj je biskupsko sjedište još iz vremena kasne antike, kada se početkom V. st. spominje prvi senjski biskup Laurencije. Prvi sigurni pisani izvor o senjskoj biskupiji je iz 1169. godine koji ...spominje senjskoga biskupa Mireja. Od tada pa sve do 1969. godine Senj je sjedište biskupa senjske, odnosno od sredine XVII. st. Senjske i Modruške biskupije. Današnja katedrala je obnovljeno zdanje nakon razaranja u Drugom svjetskom ratu, a neki njezini dijelovi datiraju u srednji vijek (XIII. st.). Katedrala je proživljavala sudbinu grada. Njezina povijest je i povijest senjskih i kasnije senjskih i modruških iliti krbavskih biskupa. Tijekom XII. i XIII. st. Senjom upravljaju vitezovi – templari. Nakon što je grad 1239. godine grad uništen u velikome požaru i nakon odlaska templara iz Senja na mjestu stare katedrale sv. Marije i možda templarske crkve sv. Jurja nastalih na antičkome sloju antičkih hramova (Magna Mater i drugi) i ranokršćanskoga oratorija, izgrađena je vjerojatno za biskupa Filipa jednobrodna romanička katedrala s profiliranim ciglenim pročeljem i uzdužnim brodom. To je biskup koji je 1248. godine dobio od pape povlasticu korištenja staroslavenskoga jezika i glagoljice u bogoslužju. Od 1271. godine Senjom upravljaju knezovi Krčki. Uz katedralu još od prije 1340. godine djeluje i Stolni kaptol koji od 1392. godine uz nastojanje biskupa Ivana i Leonarda de Cardinalibus carskom povlasticom postaje „locus credibilis.” U Senju toga vremena uz katedralu i u drugim samostanima djeluju iluminatorske i prepisivačke radionice. 1456. godine Tomas, arhiđakon senjski i kanonik stolne crkve ispisuju glagoljski misal (I. vrbinički), a 1494. godine senjski kanonik Blaž Baromić osniva tiskaru u kojoj senjski kanonici i nakon Blaževe smrti tiskaju knjige glagoljicom na crkvenoslavenskom i hrvatskome (čakavskome) jeziku za potrebe bogoslužja i dušobrižništva. Svih ovih stoljeća katedrala bitno ne mijenja svoj izgled. Kralj Matijaš Korvin 1469. godine oduzima Frankapanima Senj i osniva Senjsku kapetaniju, začetak vojne tvorevine na tkivu Hrvatske u kojoj će stoljećima vladati vojni zakoni. Pred senjske zidine uskoro dolaze i osmanlijski osvajači. U grad dolaze i brojni prognanici, prebjezi. Senj se pretvara u veliki vojni logor, gdje vladaju vojni zakoni. Senjski biskupi XVI. st. (Jožefić, Živković) odlučno brane ne samo pravice Crkve i kaptola što ih ugrožava vojna uprava, već i svoj grad od Turaka koji su često pod njegovim zidinama. Štoviše, senjski kanonici i uskoci, koji su nakon pada Klisa našli zaklon u Senju, predvođeni senjskim biskupom Antunom de Dominis (1596. godine) pokušavaju osloboditi Klis i Dalmaciju od Turaka, žrtvujući za to i svoj život. Senjski biskup Marko Antun de Dominis, teolog, znanstvenik-fizičar, političar i kasnije za Crkvu heretik ne razumije probleme svoje biskupije i Senja, njegovih stanovnika - uskoka i u politici zastupa interese političkih centara moći: Beča i Venecije. Podaci o katedrali iz toga vremena su kontradiktorni i govore da katedrala nije bitno izmijenjena ni nakon Tridentskoga sabora, da je trošna i održavana shodno prilikama u kojima se i Grad i Biskupija nalaze. Posebno se naglašava loša duhovna i pastoralna situacija u cijeloj Senjskoj koju su kao i Modrušku biskupiji najvećim dijelom zauzeli Turci, jer je to trajno bojište s malo stanovništva u malobrojnim utvrđenim naseljima i gradovima. Od sredine XVI. st. senjski biskupi upravljaju i Modruškom biskupijom. Početkom XVII. st. nakon preseljenja uskoka iz Senja stvaraju se povoljniji uvjeti za crkveni život u Senju, ove dvije biskupije sada i pravno združene u osobi jednoga biskupa započinju novi život koji će dati nove plodove, posebno nakon oslobođenja Like od Turaka, a to će potrajati sve do pred kraj drugoga milenija.
Senj was a diocese as early as beginning of the 5th century, when Senj’s bishops Laurencia and Maximinus are mentioned. There probably exited a cathedral for these bishops which only archaeological ...finds give a hint to. The first certain written source about the diocese of Senj is from 1169, which mentions the Bishop of Senj Miraeus. Over the centuries the cathedral experienced the fate of the town, its history is to a great extent the history of the town of Senj. The current cathedral is a restored building after the destruction in the Second World War (1943-1944). Some of its oldest parts date back to the 13th century, and maybe even earlier, which is evidenced by Late Antiquity finds (mosaics) in its immediate vicinity. In the 12th and 13th centuries the town was governed by the Knights Templar. In the great fire of 1239 the town was completely destroyed. At that time also damaged were the Templar Church of St George and the Miraeus Cathedral of St Mary, which appeared on a layer of ancient temples (Magna Mater and others) and an early Christian oratory. After that, Bishop Philip probably built a single-nave Romanesque cathedral with a moulded brick façade and lengthwise nave, along whose façade there also stood a rustic bell tower – fortress, whilst the bell tower of the old cathedral from 1000 (according to tradition) remained behind the apse of the Romanesque cathedral. Senj’s cathedral had been the cathedral of the glagolitic bishops since the time of Bishop Philip, who in 1248 gained the special right from Pope Innocent IV to use the old Slavic language and glagolitic script in the liturgy. Since before 1340 alongside the cathedral the Cathedral Chapter also operated, which from 1392 under a special right from Emperor Sigismund of Luxembourg became locus credibilis. After the Venetian destruction of the town in 1380 the cathedral was restored and reconstructed which can be seem by the preserved traces (the broken arch of the shrine), the tombstone of bishops Ivan and Leonard de Cardinalibus from 1392. Also bearing witness to that time are a small number of preserved silver items (a processional cross from the end of the 14th century and the beginning of the 15th). The Counts of Krk – the Frankopans, who from 1271 for almost 200 years governed the town as hereditary podesta, patrons of the diocese of Senj and Senj’s cathedral, bestowed the Senj Chapter with funds and properties. In the shadow of Senj’s cathedral there also worked the scriptorium in which Tomas, the archdeacon of Senj, wrote the glagolitic missal (1st Vrbnik missal) in 1456. In 1497 Bishop Andrija Campana de Mutina built the sacristy and acquired an organ, whilst Senj’s canons led by Blaž Baromić founded the printing house in 1491 which printed books in the glagolitic script all the way up to 1508 in the Church Slavonic and Croatian (Chakavian) language for use in the liturgy and spiritual care. The very few remains of the remarkable quality of goldsmith’s art of Senj’s goldsmiths, especially of the Živković family, bear witness to the wealth of the town and the life of its residents. At the end of the 15th century artists of the Apennine peninsula travelling to or from Buda worked in Senj and they left their mark in the cathedral (the relief of the Holy Trinity from 1491, the repository from the end of 15th century, the crucifix from the 16th century and the adjoining portal of the cathedral). Senj’s bishops of the 16th century worked at the time of Ottoman threats and internal struggles with the state, political and religious plan. They resolutely defended not only the rights of the Church and Chapter, which the military administration of the town endangered, but also their town from the Turks. Senj’s canons and Uskoks – defectors, who after the fall of Klis found shelter in Senj, led by Senj Bishop Antonio de Dominis in 1596 tried to liberate Klis and Dalmatia from the Turks, sacrificing his own life for it. Senj Bishop Marco Antonio de Dominis, theologian, scientist, politician, and adjudged later as a heretic by the Church came into conflict with the people of Senj and the Uskoks, left the town which had become a military camp. From the mid-16th century Senj’s bishops governed the Modruš diocese, and after the resettlement of the Uskoks from Senj at the beginning of the 17th century, the Senj and Modruš dioceses were united into a single diocese. Although quite rebuilt, added to and not rich with an inventory from its earliest times of its existence Senj’s cathedral is a true picture of not only the religious, church life of Senj but is in its own way a historical-spiritual icon of Croatia - Imago pietatis Croatiae.
Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda od 2011. godine sustavno obrađuje građu svojih knjižnica, ponajprije najvrijednije zbirke, prema međunarodnim standardima (ISBDM) primjenom ...suvremenih informatičkih i komunikacijskih tehnologija. Time su podatci o toj građi odmah nakon obrade dostupni javnosti u elektroničkome mrežno dostupnome katalogu Provincije (http://193.198.235.162). Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u
knjižnici Franjevačkoga samostana u Krapini je brojem jedinica (85), odnosno naslova (98) djela, malena, ali svojim sadržajem zanimljiva i predstavlja svojevrstnu rijetkost. Ovaj rad donosi katalog te zbirke i komentare o autorima, drugim sudionicima u stvaranju te građe
kao i o samoj građi. U Zbirci se uz tri Biblije (1515., 1527. i 1569.), građu koja tumači biblijske tekstove (T. Graminaeus, B. Pererius), odnosno duhovnu literaturu tematski povezanu s biblijskim (novozavjetnim) tekstovima (J. Perion, L. Granatensis, V. Bruno, G. Pico dela Mirandola, J. C. Gerson), kao i onu namjenjenu vjerničkome puku na njemačkome jeziku (Hans von Leonrodt, Otto von Passau), nalazi i znatan broj naslova filozofsko-teološke i temeljne teološke tematike (F. Titelmans, P. da Fonseca, J. Duns Scot, T. Golius, P. Canisius, G. Witzel, Innocentius III. papa, Defensor de Liguge, J. de Combes, B. Claravallensis, T. Hibernicus), kojoj treba dodati brojem naslova dosta opsežnu podgrupu tiskovina protureformacijske tematike (P. de Soto, J. Maier von Eck, T. Stapleton, R. Bellarmino, G.
B. Confalonieri, J. de Damhouder, Tridentinski sabor), među kojima je i djelo švicarskoga reformacijskog teologa (S. Castellion), protivnika Calvina i njegove vjerske netolerancije, te građa pastoralnoga karaktera (propvijedi, priručnici, životi svetaca) brojnih autora (Pelbartus de Themeswar, A. Broicky a Koenigstein, Haimo von Halberstadt, C. Musso, Johannes de Segovia, T. Stapleton, F. Diez, Luis de Granada, F. Incarnato, H. Savonarola, J. de Voragine). Građa s povijesnom tematikom malobrojna je (Herodot), kao i građa iz područja medi cine (Realdi Columbi chremonensis ... De re anatomica libri 15., Paris, 1572.). Filologija i leksikografija zastupljene su s tri primjerka izdanja rječnika A. Calepina (1510. – 1513., 1558., 1590.). Svojevrsna osobitos te zbirke je znatan broj naslova iz područja latinske književnosti: antičke (Publije Ovidije Nazon) i daleko veći broj pjesničkih radova različitih novolatinskih pjesnika iz Šleske, Saske (Lužica) i Češke: N. Reusner, J. Wanckel, J. Cyaneus, H. C. von Teufel, B. Praetorius, J. Vyver, H. Arconatus, S. Frenzel, J. Carolides, N. Bets, K. Rittershausen, S. Radeschinsky, A. T. Langenhardt, G. Volckart, B. Martinovsky, H. Buchner, L. Pollio, J. Heidenreich, H. Treutler, I. Maior, L. Schwartzmaier, T. Fischer i drugi, kao i stihovi engleskoga Irca (W. Quin). Ta je građa sačuvana u istoj zbirci, iako su autori pripadnici različitih reformacijskih denominacija. Neki primjerci građe iz te zbirke imaju u katalogu poveznicu s digitalnim oblikom istoga naslova u nekoj od europskih baza podataka. Zbirka stranih rijetkih knjiga 16. stoljeća u knjižnici Franjevačkog samostana u Krapini još je jedno svjedočanstvo višestoljetne kulturne tradicije maloga grada Krapine i Hrvatske, zemlje bogate europske kršćanske kulture i uljudbe.
PDF