Sloboda savjesti počiva na dostojanstvu čovjeka a štiti pojedinca od izvanjskog određivanja njegove volje. Ta bi sloboda bila besmislena kada se ne bi mogla u konkretnom životu i praktično ...ostvarivati. Papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi. Smjestivši ga u širi kontekst zapovijedi ljubavi, je li tom činu nelegitimno oduzeo mogućnost prava priziva na prigovor savjesti? Ne oduzima li sama javna vlast tu mogućnost i pravo nametanjem obveze cijepljenja? Premda zbog inherentne složenosti tema možda čak i ne dopušta jasna i uokvirena definiranja, ipak itekako zahtijeva određeno preciziranje. Naime, ako je u pitanju priziv savjesti iz vjerskih motiva nužno je vidjeti postoje li teološki razlozi na koje se ti motivi pozivaju. U tu svrhu, u prvom dijelu članak objašnjava povezanost čina ljubavi i priziva savjesti, precizirajući dodatno njihovu unutarnju vezu u kontekstu moralnog načela suradnje u zlu. Budući da se iz tog djela cijepljenje kristalizira kao oblik moralne obveze, drugi dio članka objašnjava može li se ta moralna obveza pravno sankcionirati, odnosno može li postati dužnost. Ovaj dio upozorava i na eventualne rizike nesavjesnog priziva na prigovor savjesti. Na kraju se donose zaključne misli o samoj savjesti, nužne za ispravnije shvaćanje tog fenomena putem kojega čovjek doduše jest doveden pred teški napor promišljanja, ali napor zahvaljujući kojemu ulazi u prostor nepojmljive, neizrecive i neprocjenjive slobode.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Premda je medicinska skrb transrodnih osoba postojala već na početku 20. stoljeća, ozbiljnije proučavanje tog fenomena počelo je tek u drugoj polovici tog stoljeća. To je proučavanje pridonijelo ...smanjenju stigmatizacije transrodnih osoba, ali i istinskom nastojanju da im se pruži prikladna medicinska skrb i olakša neizreciva patnja koju prolaze zbog činjenice da im biološki spol nije u suglasju s rodnim identitetom. Ipak, unatoč novim spoznajama, o toj temi se još uvijek malo zna, budući da je jako kompleksna stvarnost. Zbog male količine relevantnih znanstvenih informacija i podataka otežan je proces dijagnosticiranja kao i proces definitivnog zbrinjavanja (tzv. afirmativni pristup) transrodnih osoba. Ovo osobito vrijedi za medicinsku skrb transrodne djece, čija tranzicija može započeti supresijom puberteta. Međutim, brojne su kritike te skrbi. Uza sve nejasnoće oko same etiologije stanja, golem je nedostatak empirijskih podataka na kojima bi se temeljilo ispravno postupanje, pa tako npr. opravdati blokiranje prirodnog procesa puberteta i primjenu spolnih hormona u svrhu postizanja fenotipa željenog spola. Cilj članka je istražiti spomenute kritike, kao i istražiti može li promjena spola biti bioetički i moralno opravdana. U cilju odgovora prvi dio članka predstavlja fenomenologiju transrodnosti, rodno afirmativnu terapiju i njezine kritike, dok drugi dio članka analizira moralnost rodno afirmativne terapije, odnosno bioetičku opravdanost promjene spola.
Although medical care for transgender people existed already at the beginning of the 20th century, serious study of this phenomenon began only in the second half of that century. This study contributed to reducing the stigmatization of transgender people, but also to a genuine effort to provide them with appropriate medical care and ease the unspeakable suffering they go through due to the fact that their biological sex does not agree with their gender identity. However, despite the new findings, little is still known about this topic, since it is a very complex reality. Due to the small amount of relevant scientific information and data, the process of diagnosing as well as the process of definitive treatment (the so-called affirmative approach) of transgender persons is difficult. This is especially true for the medical care of transgender children, whose transition may begin with the suppression of puberty. However, there are numerous criticisms of this care. Besides all the uncertainties about the aetiology of the condition, there is a huge lack of empirical data on which to base correct treatment, such as justifying the blocking of the natural process of puberty and the use of sex hormones in order to achieve the phenotype of the desired sex. The aim of the article is to investigate the aforestated criticisms, as well as to investigate whether gender reassignment can be bioethically and morally justified. In order to answer, the first part of the article presents the phenomenology of transgenderism, gender-affirmative therapy and its criticisms, while the second part of the article analyses the morality of gender-affirmative therapy, that is, the bioethical justification of gender change.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Cjepiva protiv Covida-19 koja su prva stigla na tržište izazivaju raspravu u javnosti, posebno među vjerskom populacijom. Budući da je riječ o cjepivima koja za biološki materijal koriste fetalne ...stanične linije izvedene iz tkiva fetusa iz namjernih pobačaja, postavlja se pitanje moralnog integriteta u korištenju tih etički spornih cjepiva. Predmet pokrenute rasprave je evidentno apsolutna novost našoj široj javnosti, premda se u američkom društvu ista rasprava vodila već šezdesetih godina prošlog stoljeća. Već je tada Crkva iznijela svoj stav, artikulirajući ga u kontekstu moralnog načela suradnje u zlu, koje dopušta upotrebu spornih cjepiva pod određenim uvjetima. Budući da je ovaj stav izazvao određene nesporazume i nerazumijevanja u javnosti, cilj ovog članka je ponuditi šire objašnjenje i spomenutog načela i njemu pripadajućeg stava o moralnoj dopuštenosti korištenja spornih cjepiva. Nakon uvodnog djela te govora o moralnim načelima općenito, članak detaljnije analizira načelo suradnje u zlu. Analiza tog načela pokazuje da dalja posredna materijalna suradnja u zlu, premda načelno zabranjena, ipak može biti tolerirana ako postoji proporcionalni razlog djelovanju, ako to djelovanje samo u sebi nije zlo i ako bi nedjelovanje značilo neki teški rizik ili opasnost. Nakon tematiziranja svih različitih oblika suradnje u zlu, predstavlja se njegova primjena u konkretnom slučaju spornog cjepiva. U završnom promišljanju donosi se nešto šire teološko promišljanje kojim se dodatno objašnjava opravdanost dalje posredne materijalne suradnje u zlu. Opravdana kada i ako neizbježna, a u pluralnom društvu često jeste jedina opcija kršćanske zauzetosti u preobrazbi svijeta.
The issue provoking public debate, especially among the religious population, are vaccines against Covid-19 that first arrived on the market. Since these are vaccines that use foetal cell lines derived from foetal tissue from intentional abortions as biological material, the question of moral integrity in the use of these ethically questionable vaccines arises. The subject of the initiated debate is obviously an absolute novelty to our general public, although in American society the same debate has been going on since the 1960s. Even then, the Church presented its attitude, articulating it in the context of the moral principle of cooperation in evil, which allows the use of controversial vaccines under certain conditions. Since this attitude has caused certain misunderstandings and non-comprehension in the public, the aim of this article is to offer a broader explanation of both the mentioned principle and its corresponding attitude to the moral permissibility of the use of the disputed vaccines. After the introductory part and the discussion of moral principles in general, the article analyses the principle of cooperation in evil in more detail. An analysis of this principle shows that further indirect material cooperation in evil, although forbidden in principle, can still be tolerated if there is a proportional reason for the action, if the action is not evil in itself and if inaction would entail some grave risk or danger. After thematising all the different forms of cooperation in evil, its application in the specific case of the disputed vaccine is presented. In the final reflection, a somewhat wider theological reflection is brought in, which further explains the justification for further indirect material cooperation in evil. Justified when and if inevitable, and in a plural society it is often the only option of Christian commitment to transforming the world.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
U radu se ne prikazuje zasebna teorija oprosta iz neke strogo sekularne znanstvene discipline nasuprot onoj teološkoj (pod pretpostavkom da je to uopće moguće). Naprotiv, rad analizira prepreke i ...poteškoće u razumijevanju oprosta, a s njime i pomirenja, proizišle iz osnovnih obilježja suvremene kulture i stavova pojedinih građana. Terapeutska je kultura, uz naglašavanje individualizma, marginalizirala teološko shvaćanje oprosta, a s njom povezana tendencija natjecanja u viktimizaciji, čvrstim konstruktima žrtve i počinitelja, onemogućila je poslijeratnu obnovu društva. Uz to, terminološke nejasnoće oko pojma oprost javljaju se kao oblik samoispunjavajućeg proroštva, proroštva one vrste koja potvrđuje vlast pogreške. Nakon predstavljanja nekih obilježja modernog društva, nadasve terapeutske kulture i s njome olakšanog natjecanja u viktimizaciji (stradanju), rad analizira određene terminološke nejasnoće vezane za pojam oprosta. Zaključno je predstavljena teorija nadređenog identiteta koji slabi nepropusne konstrukte identiteta žrtve i počinitelja, čime olakšava procese oprosta i pomirenja, a u cilju poslijeratne obnove zajedništva.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
Kada su šezdesetih godina prošloga stoljeća na tržište izišla cjepiva protiv rubeole, počela je društveno-intelektualna rasprava o njihovoj etičko-moralnoj dimenziji. Naime uporaba tkiva fetusa iz ...namjernih pobačaja za izradu tih cjepiva čini ih moralno spornima. Premda je Crkva krajnjim korisnicima dopustila uporabu takvih cjepiva ako nema drugoga načina zaštite, odnosno ostvarenja dužnoga dobra, ipak, ta je dopuštenost izazvala, i izaziva, brojne prigovore, ali i istinska nerazumijevanja i nesporazume. Može li se govoriti o moralnoj dosljednosti, integritetu, ako oni koji se oštro protive pobačaju pristaju na cjepiva čija je izrada povezana s namjernim pobačajem? Je li Crkva tim dopuštenjem kontradiktorna svom nauku, odnosno je li licemjerna? Prilog nudi teoretsko promišljanje o određenim nesporazumima radi otklanjanja intelektualno i vjernički nimalo zanemarivih nerazumijevanja.
When rubella vaccines came on the market in the 1960s, a socio-intellectual discussion about their ethical-moral dimension began. Namely, the use of fetal tissue harvested from intentional abortions to make these vaccines makes them morally questionable. The Church has allowed end-users to use such vaccines if there is no other way of protection, that is, to achieve due wellbeing. Nevertheless, this permission has caused and still causes numerous objections, as well as great misunderstandings and disagreements. Can we talk about moral consistency and integrity if those who strongly oppose abortion agree to vaccines whose production is related to intentional abortion? Is the Church contradicting its teaching with this permission, or is it hypocritical? The article offers a theoretical reflection on specific disagreements to eliminate these intellectually and religiously in no way trivial misunderstandings.
Sloboda savjesti počiva na dostojanstvu čovjeka a štiti pojedinca od izvanjskog određivanja njegove volje. Ta bi sloboda bila besmislena kada se ne bi mogla u konkretnom životu i praktično ...ostvarivati. Papa Franjo je cijepljenje nazvao činom ljubavi. Smjestivši ga u širi kontekst zapovijedi ljubavi, je li tom činu nelegitimno oduzeo mogućnost prava priziva na prigovor savjesti? Ne oduzima li sama javna vlast tu mogućnost i pravo nametanjem obveze cijepljenja? Premda zbog inherentne složenosti tema možda čak i ne dopušta jasna i uokvirena definiranja, ipak itekako zahtijeva određeno preciziranje. Naime, ako je u pitanju priziv savjesti iz vjerskih motiva nužno je vidjeti postoje li teološki razlozi na koje se ti motivi pozivaju. U tu svrhu, u prvom dijelu članak objašnjava povezanost čina ljubavi i priziva savjesti, precizirajući dodatno njihovu unutarnju vezu u kontekstu moralnog načela suradnje u zlu. Budući da se iz tog djela cijepljenje kristalizira kao oblik moralne obveze, drugi dio članka objašnjava može li se ta moralna obveza pravno sankcionirati, odnosno može li postati dužnost. Ovaj dio upozorava i na eventualne rizike nesavjesnog priziva na prigovor savjesti. Na kraju se donose zaključne misli o samoj savjesti, nužne za ispravnije shvaćanje tog fenomena putem kojega čovjek doduše jest doveden pred teški napor promišljanja, ali napor zahvaljujući kojemu ulazi u prostor nepojmljive, neizrecive i neprocjenjive slobode.
Freedom of conscience is based on human dignity and protects the individual from external determination of his will. This freedom would be meaningless if it could not be practically realized in concrete life. Pope Francis called vaccination the act of love, placing it in a wider context of the commandment of love. Did he cause that the act illegitimately lost the possibility of the right to appeal to conscience? Doesn’t the public authority itself take away that possibility and right by imposing the obligation to vaccinate? Although, due to its inherent complexity, the topic may not even allow clear and framed definitions, it does require some precision. Namely, if it is a question of the appeal of conscience for religious reasons, it is necessary to see if there are theological reasons to which these reasons refer to. For this purpose, in the first part, the article explains the connection between the act of love and the appeal of conscience, specifying additionally their internal connection in the context of the moral principle of cooperation in evil. Since vaccination crystallizes, from that part, as a form of moral obligation, the second part of the article explains whether this moral obligation can be legally sanctioned, that is, whether it can become a duty. This part also warns about the possible risks of an unscrupulous appeal to conscientious objection. At the end, there are concluding thoughts about the conscience itself, necessary for a more correct understanding of this phenomenon through which a person is admittedly brought before a difficult effort of reflection, but an effort thanks to which the person enters the space of inconceivable, ineffable and inestimable freedom.
Celotno besedilo
Dostopno za:
DOBA, IZUM, KILJ, NUK, PILJ, PNG, SAZU, UILJ, UKNU, UL, UM, UPUK
When rubella vaccines came on the market in the 1960s, a socio-intellectual discussion about their ethical-moral dimension began. Namely, the use of fetal tissue harvested from intentional abortions ...to make these vaccines makes them morally questionable. The Church has allowed end-users to use such vaccines if there is no other way of protection, that is, to achieve due wellbeing. Nevertheless, this permission has caused and still causes numerous objections, as well as great misunderstandings and disagreements. Can we talk about moral consistency and integrity if those who strongly oppose abortion agree to vaccines whose production is related to intentional abortion? Is the Church contradicting its teaching with this permission, or is it hypocritical? The article offers a theoretical reflection on specific disagreements to eliminate these intellectually and religiously in no way trivial misunderstandings.
This article highlights the correlation between collective memory, individual sense of justice and ability of forgiveness in the Bosnian-Herzegovinian (bh) society. In this paper I want to point out ...that justice, in the circumstances of this kind of social arrangement, is almost constitutionally disabled. To develop my argument, in the first two parts of this article, I will start with how the instrumentalization of the past influenced the recent war in our society (1992–1995). Then I will show that the same manipulation of the past is present in today's school system as well, especially when keeping in mind that education is one of the most important institutions for the transmission of historical memory. The next two parts of the article will show why the Church’s social teaching as a valuable mechanism for establishing a just society, is lacking its applicable force. In bh society justice has been practically disabled by the present constitutional arrangement of the state, in that it prevents the culture of memory, which is a necessary mechanism of transitional justice. I will also explain why the conviction of the perpetrators may be interpreted as unjust and wrong. The last two parts of this paper discuss the possibility of forgiveness. After a general insight into this topic, the article shows the difficulties that are already encountered in the terminological concept of forgiveness, as well as in its practical application in bh society.
Rad je podijeljen u tri dijela. U prvom dijelu donosi se sažet prikaz određenih brojeva enciklike Fratelli tutti koji govore o uzrocima koji priječe razvoj sveopćeg bratstva, kojega je teološki ...temelj činjenica da su svi ljudi djeca jednog Oca. Ti brojevi govore o individualizmu, relativizmu, konzumizmu, zapravo govore o gubitku socijalnog osjećaja, o svojevrsnoj otuđenosti čovjeka od vlastite ljudskosti. Kako su spomenuti uzroci u sebi veoma složene stvarnosti, drugi dio članka ih je, uz proširenu literaturu, dodatno analizirao i objasnio, u mjeri u kojoj je to moguće u jednom članku. Suvremena tendencija apsolutiziranja slobode pojedinca, uz sve popratne pojave, vodi zapravo ispražnjenju onog bitno ljudskog, što itekako utječe na zdravo funkcioniranje međuljudske zajednice, zbog čega Papa zagovara trajni napor dijaloga, a u službi ostvarenja općeg dobra i zajedništva među ljudima. Treći dio je ukratko razmotrio je li san o sveopćem bratstvu i društvu općeg dobra pobožna ideja, ideal ili pak utopija, zaključivši da jest ideal, ali ideal od kojega čovječanstvo ne bi smjelo odustati jer je to odustajanje svojevrsno odustajanje od sadržaja ljudskog, barem njegova bitnog dijela.
This paper is divided into three parts. The first part is a concise presentation of certain elements of the encyclical Fratelli tutti, which address the causes that impede the development of ...universal brotherhood, the theological basis of which is the fact that all people are children of one Father. These elements speak of individualism, relativism, consumerism, in fact they speak of a loss of social feeling, a kind of alienation of man from his own humanity. As the mentioned causes are in themselves very complex realities, the second part of the article, along with the expanded literature, additionally analyzes and explains them, to the extent that this is possible in one article. The contemporary tendency to absolutize individual freedom, along with all the accompanying phenomena, actually leads to the emptying of what is essentially human, which greatly affects the healthy functioning of the interpersonal community: this is why the Pope advocates a permanent effort of dialogue, in the service of achieving the common good and community among people. The third part briefly considers whether the dream of universal fraternity and a society of common good is a pious idea, an ideal, or utopian, concluding that it is an ideal: but it is an ideal that humanity must not abandon, because to do so would mean abandoning an essential part of what it means to be human.
PDF
