The paper provides an analytical account of the fate of selected Croatian literary critics/writers (V. Nikolić, A. Bonifačić, A. Barac...) who wrote reviews and essays in the Independent State of ...Croatia (1941-1945). After the end of the Second World War, communist Yugoslavia was founded and the publication was banned, and Croatian literature written in the NDH fell into oblivion. On the other hand, after the breakup of Yugoslavia in 1991 and the civil war in Croatia, there is a rehabilitation of certain topics, writers and their works that were banned and faced the risk of oblivion during the socialist political system. The fundamental basis of this work is to try to answer the question: how the ideology and political dictatorship of one period can influence the reception of literary and cultural values created during a different ideological and political system.
Rad donosi analitički prikaz sudbine izabranih hrvatskih književnih kritičara/pisaca (V. Nikolić, A. Bonifačić, A. Barac…) koji su pisali kritike i eseje za postojanja Nezavisne Države Hrvatske ...(1941-1945). Nakon završetka Drugog svjetskog rata dolazi do osnutka komunističke Jugoslavije te zabrane objavljivanja, uz istodobno prešućivanja i zaborav hrvatske književnosti napisane za NDH. S druge strane, nakon raspada Jugoslavije 1991. i domovinskog rata u Hrvatskoj dolazi do rehabilitacije pojedinih tema, pisaca i njihovih djela koja su bila zabranjena i izložena trajnom zaboravu za vrijeme socijalističkog političkog sistema. Temeljno uporište ovoga rada je pokušati ponuditi odgovor na pitanje: kako i u kolikoj mjeri ideologija i politička diktatura jednoga razdoblja može utjecati na recepciju književnih i kulturnih vrijednosti nastalih za vrijeme drukčijeg ideološkog i političkog sistema.The paper provides an analytical account of the fate of selected Croatian literary critics/writers (V. Nikolić, A. Bonifačić, A. Barac...) who wrote reviews and essays in the Independent State of Croatia (1941-1945). After the end of the Second World War, communist Yugoslavia was founded and the publication was banned, and Croatian literature written in the NDH fell into oblivion. On the other hand, after the breakup of Yugoslavia in 1991 and the civil war in Croatia, there is a rehabilitation of certain topics, writers and their works that were banned and faced the risk of oblivion during the socialist political system. The fundamental basis of this work is to try to answer the question: how the ideology and political dictatorship of one period can influence the reception of literary and cultural values created during a different ideological and political system.
This paper is an informative and analytical description of the thematization / presence of the topic of World War 1 in the Croatian avant-garde creation (1917-1925). The theme of World War 1 plays ...such and important role in the poetry, prose and drama of literary Expressionism that without it, the corpus of artistic texts of Croatian expressionism and Croatian literary avant-garde would be significantly impoverished. The course of elaboration of war themes and of the very end of war in literary works went from a higher towards a lower degree of war reality denotation: the feeling of desperation due to helplessness, the underlining of the absurdity of war destructions, the ironic reflex over one more triumph of human stupidity, the creation of dark images of despair and decay, the fatalistic historical going around in circles, melancholy, nihilism, indifference due to the inability to change the state of war, memento mori... All these are the basic characteristics of the works written by Krleža, Strozzi, Donadini, Kosor and Cesarec. This paper also draws attention to the presence of the theme of the Great War, and to the echoes of war events in the manifestation texts of that period. Namely, it underlines the invocation and expectations of the arrival of art of the new times and new sensitivity, with the New Man as the symbol of salvation, renewal, and hope.
In the poetry of Boris Maruna (1940–2007), a Croatian modernist poet who is, together with Viktor Vida, considered the best Croatian emigrant poet, one can see the influences of American popular ...culture of the 1960s and 1970s. By living on three continents – Europe, South America, and North America – and having gained education in Los Angeles, Maruna incorporated into his poetic code some of the fundamental and typical determinants of American cultural and subcultural lifestyle. Fast food, television, film, rock/pop music, cars, freedom of sexual behavior… are some of the adopted forms of American culture that Maruna in his narrative poems both thematizes and advocates, but also questions in an extremely critical way. Irony, humor and strong satire represent the aesthetic aspects by which Maruna reveals the hypocritical, vain, and existential face of the United States of America of that period. On the other hand, like a distant Arcadia, there are landscapes and symbols of the homeland that he abandoned, and the desire to one day return into its physical spaces. However, even the so desired homeland cannot go without critical invectives and poetically ironic comments. Even then, Maruna’s liberal “unadjusted” consciousness makes itself heard, outside all the dictates of expected behavior, thus completely isolating him from the matrix of Croatian emigration poets.
This paper attempts to define the basic characteristics of Krleža’s and Ujević’s literary criticism discourse in the context of productive and divers Croatian literary criticism in the period between ...1914 and 1952, i.e. between the end of Literary Modernism and appearance of the literary magazine Krugovi (the so-called Second Literary Modernism). Krleža and Ujević share a principled understanding of criticism as a combination of emotions (experience of something artistic) and intellect (knowledge of literary and extra-literary context), a philosophical dimension of subjects observed and questions asked, and the refusal to accept any kind of previously prescribed „objective method“ or poetics. The key difference is in approach and description. In Krleža’s work, along with his characteristic artistic gilt we can also discern a sociologic, historic and ideological level with mostly left prefix along with incorporated consideration of literary phenomenon. However, Ujević’s works are dominated by an „adorable chaotic fair of sensations, and spontaneity of soul“ (M. Vaupotić) with no firm foothold in any kind of superior opinion models. In the development of Croatian literary criticism from Literary Modernism to the literary magazine Krugovi, critical essays of Krleža and Ujević hold a special position due to their associativity, and rhetoric and erudite diversification.
Rad je podsjetnik na Jelčićev prinos u predstavljanju, opisu i analizi života i djela Josipa Kosora. Tema Kosor zaglavna je Jelčićeva tema, mjesto u njegovu stručnom opusu koje pokazuje najbolje od ...njegova filološkog, istraživačkog i analitičkog značaja. Monografijom o Kosoru iz 1988. Jelčić je utjecao na mnoge istraživače Kosorova literarnog opusa, ali i ne samo na njih: uzorno napisanom studijom ponudio je model sustavnog filološkog rada, što su kasnije nasljedovali i unaprijedili književni povjesničari mlađih naraštaja. Na osobnom primjeru i sam će autor ovoga rada pokazati kako se Jelčićeva strast za proučavanjem Josipa Kosora nastavila u nizu novih znanstvenih i stručnih tekstova, u objavljivanju nepoznatih Kosorovih djela i otkrićima novih rukopisa u inozemnim arhivima.
Nikada književna polemika nije samo književna, usmjerena isključivo prema nekom književnom fenomenu, ona je istodobno i presjek i slika društvenog zbivanja. Drukčije nije ni s književnom polemikom za ...Nezavisne Države Hrvatske. Otvarajući konkretan prostor slobode u svojim sučeljavanjima, sudionici polemičkih sukoba znali su da je sloboda u iskazivanju vlastitih stavova pod prismotrom i da moraju paziti što će i kako intonirati vlastite stavove. Iako za NDH nije postojala službena, preskriptivna poetika koja bi se odnosila na cjelinu javne pisane umjetničke riječi, itekako se znalo što se i koga se ne smije spomenuti u negativnom kontekstu. Pa ipak, polemički i kritički stavovi izneseni u pet polemika što se nalaze na stranicama endehazijskog tiska svjedoče o stručnosti, hrabrosti i književnom talentu sudionika. To je onda i jasan odgovor svima onima koji se pitaju je li osnutkom NDH u hrvatskoj književnoj polemici i kritici nastupio rez, prekid povijesti i gubitak kritičke svijesti. Ovaj rad je pokušaj opisa temeljnih tematskih, ideoloških i formalnih aspekata u izdvojenu polemičkom diskursu kako bi se i na taj način, kroz presjek žanrovske prakse polemike, dobio uvid u karakter i dinamiku kulturnog života za četiri ratne godine.
Marko Čović, književni kritičar, pripovjedač i urednik Hrvatske revije, tajnik Mile Budaka, ministra i središnje književne ličnosti za Nezavisne Države Hrvatske (1941. – 1945.), bio je jedan od ...književnih jastrebova koji su u javnom prostoru kulture promovirali naputke ustaških vlasti. Središnji je njegov esej, objavljen u tjedniku Spremnost, zapravo poziv Miroslavu Krleži da se angažira u književnom životu novonastale nacionalne države. Krležina poznata šutnja za NDH dobila je i sada »glasnu« potvrdu – veliki se pisac nije odazvao niti na ovaj poziv ustaških vlasti. Rad je opis Čovićeva eseja u kontekstu njegovih ideološki impregniranih stavova, s ciljem da se analitički i kritički predoči od čega se to sastojala tzv. domovinska književnička krivnja Miroslava Krleže u očima ustaške vlasti i njezinih književnokritičkih prvaka. Konačno, a imajući u vidu Krležin politički i ideološki background, postaje jasno zašto Krleža nije mogao pristati na ovaj »ljubazni« poziv aktualne vlasti.
Suvremena je kulturna svagdašnjica bitno slikocentrična i filmocentrična. Autori nove hrvatske proze, pisci između tridesetih i šezdesetih godina života, odrastali su s popularnom filmskom kulturom, ...bili su aktivni svjedoci njezina razvoja i rasta, i posve je očekivano da se to, u globalnoj kulturi interferencije i transfera, osjeti i u njihovim djelima. Izbor hrvatskih pripovjedača i njihovih djela u ovome opisu utemeljen je na provokaciji kritičke svijesti, pa su u obzir za interpretaciju odabrana samo ona djela koja zadovoljavaju svojom kultiviranom estetičkom razinom, a dio je te kultiviranosti i parafraziranje filmske kulture, uglavnom holivudske. Mehanizmi preuzimanja filmskih aspekata u literarnim djelima oslanjaju se uglavnom na pojave reminiscencije i analogije, uz mjestimičnu eksplicitnu citatnu vezu.
Različiti aspekti američke popularne kulture (SAD), od fast fooda do tada aktualne umjetničke scene, čine dio motivskog repertoara poezije Borisa Marune, koji je uz Viktora Vidu najbolji hrvatski ...emigrantski pjesnik. Odnoseći se spram karakterističnih simbola zemlje u kojoj se našao slijedom svoje zanimljive emigrantske i nomadske sudbine na humoran, ironičan i satiričan način, Maruna u stihovima dimenzionira svoj kritički i osporavateljski odnos spram Amerike kao obećane zemlje. S druge strane, Amerika je prostor konkretne uređene političke i društvene zbilje u kojoj se ipak mogao pronaći dostojan prostor slobode za avanturiste duha, napose u smislu seksualnog liberalizma i nesputanog tjelesnog ponašanja kao dijela popularne kulture, o čemu Maruna često govori u svojoj poeziji. Ono što nikada nije dolazilo u pitanje bila je ljubav spram hrvatske domovine, ali bez tonova patetičnog domotužja i plačne nostalgije, s kritičkim i ironijskim odmakom spram navika i običaja Hrvata, što je Marunu bitno udaljavalo od tipične matrice hrvatskih emigrantskih pjesnika i pisaca uopće.
PDF
