The aim of this article is the analysis of the existing maritime domain management system in Croatia, with a special attention to the port system management compared to maritime domain and port ...management systems in Italy, Spain and France. The research shows that Croatia does not have the strategy for integrated management of maritime domain. In respect of the size of national territory covered by maritime domain and its importance for the general Croatian economy, especially for tourism, we believe that is undeniable that this issue should be regulated as follows: the newly established Public Institution for Integrated Maritime Domain Management should manage the maritime domain and it should have branches on regional level. Thereby the management system of maritime domain would finally be consistent, managed from one place and under management of experts. At the same time, the strategy would be the base for the reform of the existing MDSA or for the completely new law on maritime domain and seaports.
Nautički turizam gospodarska je djelatnost u stalnom razvoju, a njegova je osnovna funkcija plovidba morem i razonoda. Pritom razonoda uključuje odmor, rekeaciju i krstarenja. Turističke usluge u ...nautičkom turizmu pružaju se također i u lukama nautičkog turizma.
Luka nautičkog turizma jest poslovno funkcionalna cjelina u kojoj pravna ili fizička osoba posluje i pruža usluge u nautičkom turizmu te druge usluge u funkciji turističke potrošnje. Prema važećem Pravilniku o razvrstavanju i kategorizaciji luka nautičkog turizma iz 2008., luke nautičkog turizma u Hrvatskoj jesu: 1) sidrište, 2) odlagalište plovnih objekata, 3) suha marina i 4) marina. Na ovaj Pravilnik nastavlja se Zakon o pružanju usluga u turizmu u dijelu koji se odnosi na turističke usluge u nautičkom turizmu, a na snazi je od 1. siječnja 2018.
Klasifikacija i kategorizacija luka nautičkog turizma vrlo je važna. Ona predstavlja nužan uvjet za razvoj ovih luka jer se s njom određuje, prvo, djelatnost ili djelatnosti u pojedinim lukama, drugo, način upravljanja tim lukama, te treće, odgovornost luka za štete korisnicima i drugim osobama koje mogu nastupiti iz djelatnosti i načina upravljanja lukom.
U ovom radu autori analiziraju klasifikaciju i kategorizaciju luka nautičkog turizma. Istraživanje je obuhvatilo Hrvatsku te vodeće države Mediterana u nautičkoj industriji, a to su Italija, Španjolska i Francuska. U komparativnim pravima postoje razlike u odnosu na hrvatsku pravnu regulativu. Na temelju takvnih spoznaja, autori predlažu de lege ferenda rješenja za novu klasifikaciju i kategorizaciju luka nautičkog turizma u Hrvatskoj.
In this paper, the authors analyzes the classification and categorization of nautical ports. The research covered Croatia and the leading Mediterranean countries in the nautical industry, namely Italy, Spain and France. When compared to the Croatian legal framework there are differences in the comparative laws. Based on such findings, the authors proposes de lege ferenda solutions for the new classification and categorization of nautical ports in Croatia.
Važećim propisima je određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave (županija), odnosno ...jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine). Davanje ovlasti općinama i gradovima za redovito upravljanje pomorskim dobrom imalo je svoju dobru namjeru, ali u stvarnosti se ipak pokazalo da se od strane općina i gradova u okviru njihovih ovlasti ne upravlja kvalitetno i ne vodi dovoljno brige o pomorskom dobru. Učestale su pojave nekontroliranoga nasipanja građevinskog i drugih otpadnih materijala uz samu obalu, odnosno u more, uz privolu predstavnika lokalne samouprave, a često i u njihovoj režiji bez odgovarajućih akata za takovu gradnju. Smatramo da je potrebno potpunije urediti ovo pitanje i to tako da se detaljnije odredi konkretni sadržaj djelatnosti koje se mogu odobriti na pomorskom dobru na razini gradova/općina, ali da ih se uvjetuje zadovoljavanjem posebnih uvjeta, koji su predviđeni, primjerice, dokumentima prostornog uređenja te uvjeta koje određuju mjerodavna javnopravna tijela. Premda se na različite načine pristupa problemu izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom, smatramo da je potrebno doraditi sadašnje zakonsko određenje izvanrednoga upravljanja pomorskim dobrom na način da se u njega uključi i sanacija pomorskog dobra, koja je nužna zbog neodgovarajućeg održavanja pomorskog dobra izvan luka. Za davatelja koncesije prema važećim propisima nejasno su određeni kriteriji kojima se mora rukovoditi kod davanja koncesije u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra kada se druge osobe djelomično ili u potpunosti isključuju iz upotrebe i iz korištenja pomorskog dobra pa je potrebno o tome voditi računa prilikom budućih izmjena tih propisa. (...)
The existing law establishes that it is the Republic of Croatia who administrates, protects and is responsible for the maritime state demesne, directly or through regional authorities (counties) or ...local authorities (municipalities). Putting the local authorities (different city governments) in charge of the maritime state demesne on the regular basis was done with good intentions, but in reality we can see that the quality of local authorities’ administration is not good enough, and they don’t pay enough attention to the maritime state demesne. Very often it is possible to see different acts of uncontrolled dumping of construction and other material on the coast or in the sea, and that happens with the approval of local authority members, or it is even organized by them without any regular authorization acts for such kind of things or constructions.
We think that it is necessary to regulate this issue better. The way to a better regulation is to decide with more accuracy all the activities that could be done at the local level on the maritime state demesne. Also, some special conditions should exist: for example the need for the Physical and Regional Planning Designs, and other conditions decided by local authorities.
Although there are different points of view regarding the question of the special administration of maritime state demesne, we think that is necessary to develop the existing legal regulations of the special administration of the maritime state demesne, by adding the concept of the improvement of the maritime demesne, needed due to the inadequate conservation of the maritime demesne outside of ports.In the existing law the set of rules that regulates the concessions for the commercial use of maritime demesne is also not clear: it is not clear enough when other people, who have no concession, have to be completely or partially excluded from the use of the maritime demesne, and this is something that should be better regulated in the next change of these regulations. (...)
Pomorsko dobro u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03) određeno je kao u ranije važećem Pomorskom zakoniku. Za određivanje granice pomorskog dobra na obali i u lukama posebne namjene ...pojavljuju se dvojbe i pitanja na koja se daju različiti odgovori. No u lukama otvorenim za javni promet to je prilično jasno određeno pa su dvojbe i pitanja skoro isključena. Zakonom je izričito navedeno da morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Radi unošenja određene preciznosti predlažemo da se pitanje nasipa uredi slično odredbama Zakona o gradnji, odnosno da se pomorskim dobrom smatraju nasipi nastali nakon 15. veljače 1968. godine. Smatramo da je u Zakonu načinjen propust u tome što se u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra nije zadržao institut Uredbe o granici pomorskog dobra (koju donosi Vlada RH a uz prethodno pozitivno mišljenje Državnog odvjetništva RH). Mišljenja smo da bi prilikom izradbe detaljnih planova uređenja prostora na stručnu raspravu trebalo pozivati predstavnike Povjerenstva za granice pomorskog dobra i tražiti njihova mišljenja, odnosno očitovanja o tome da li predloženi planovi zadovoljavaju kriterije za utvrđivanje granice pomorskog dobra. Postupke dodjele koncesija na pomorskom dobru treba vezati uz donošenje rješenja o upisu pomorskog dobra u katastarske knjige, a potom raditi na sređivanju zemljišnih knjiga i evidenciji pomorskog dobra. (...)
In the Maritime Domain and Seaports Act (National Gazette No 158/03, hereinafter referred to as the ''Act'') maritime domain is regulated in the same way as in the Maritime Code which was earlier in ...force. In the course of determining the boundaries of maritime domain on shore and in the ports for special purposes doubts and questions arise to which different answers are given. In the ports open for public traffic this is relatively clear and hence such doubts and ambiguities are almost excluded. The Act provides explicitly that the seashore includes also that part of the land which has been formed by dumping earth in the area intended for the exploitation of the sea. In order to obtain greater precision we suggest that the question of dumping be regulated as in the Building Act, namely that the dumps deposited after 15th of February 1968 be considered as maritime domain. There is an omission in the Act because in the course of determining the boundaries of maritime domain the institute of the Decree on the boundaries of maritime domain has not be retained which is brought by the Government of the Republic of Croatia with a previous positive opinion of the State Attorney of the Republic of Croatia. The granting of concession on a maritime domain should be connected with the issuing of the decision on the entry of the maritime domain in the land register and thereafter one should proceed to bring into order the land registers and records of maritime domains. (...)
Važećim propisima je određeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zaštiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica područne (regionalne) samouprave (županija), odnosno ...jedinica lokalne samouprave (gradovi/općine).
Davanje ovlasti općinama i gradovima za redovito upravljanje pomorskim dobrom imalo je svoju dobru namjeru, ali u stvarnosti se ipak pokazalo da se od strane općina i gradova u okviru njihovih ovlasti ne upravlja kvalitetno i ne vodi dovoljno brige o pomorskom
dobru. Učestale su pojave nekontroliranoga nasipanja građevinskog i drugih otpadnih materijala uz samu obalu, odnosno u more, uz privolu predstavnika lokalne samouprave, a često i u njihovoj režiji bez odgovarajućih akata za takovu gradnju.
Smatramo da je potrebno potpunije urediti ovo pitanje i to tako da se detaljnije odredi konkretni sadržaj djelatnosti koje se mogu odobriti na pomorskom dobru na razini gradova/općina, ali da ih se uvjetuje zadovoljavanjem posebnih uvjeta, koji su predviđeni, primjerice, dokumentima prostornog uređenja te uvjeta koje određuju mjerodavna javnopravna tijela.
Premda se na različite načine pristupa problemu izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom, smatramo da je potrebno doraditi sadašnje zakonsko određenje izvanrednoga upravljanja pomorskim dobrom na način da se u njega uključi i sanacija pomorskog
dobra, koja je nužna zbog neodgovarajućeg održavanja pomorskog dobra izvan luka.
Za davatelja koncesije prema važećim propisima nejasno su određeni kriteriji kojima se mora rukovoditi kod davanja koncesije u svrhu gospodarskog korištenja pomorskog dobra kada se druge osobe djelomično ili u potpunosti isključuju iz upotrebe i iz korištenja pomorskog dobra pa je potrebno o tome voditi računa prilikom budućih izmjena tih propisa. (...)
Pomorsko dobro u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03) određeno je kao u ranije važećem Pomorskom zakoniku. Za određivanje granice pomorskog dobra na obali i u lukama posebne namjene ...pojavljuju se dvojbe i pitanja na koja se daju različiti odgovori. No u lukama otvorenim za javni promet to je prilično jasno određeno pa su dvojbe i pitanja skoro isključena. Zakonom je izričito navedeno da morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Radi unošenja određene preciznosti predlažemo da se pitanje nasipa uredi slično odredbama Zakona o gradnji, odnosno da se pomorskim dobrom smatraju nasipi nastali nakon 15. veljače 1968. godine. Smatramo da je u Zakonu načinjen propust u tome što se u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra nije zadržao institut Uredbe o granici pomorskog dobra (koju donosi Vlada RH a uz prethodno pozitivno mišljenje Državnog odvjetništva RH). Mišljenja smo da bi prilikom izradbe detaljnih planova
Pomorsko dobro u Zakonu o pomorskom dobru i morskim lukama (NN 158/03) određeno je kao u ranije važećem Pomorskom zakoniku.
Za određivanje granice pomorskog dobra na obali i u lukama posebne namjene ...pojavljuju se dvojbe i pitanja na koja se daju različiti odgovori. No u lukama otvorenim za javni promet to je prilično jasno određeno pa su dvojbe i pitanja skoro isključena. Zakonom je izričito navedeno da morska obala uključuje i dio kopna nastao nasipavanjem, u dijelu koji služi iskorištavanju mora. Radi unošenja određene preciznosti predlažemo da se pitanje nasipa uredi slično odredbama Zakona o gradnji, odnosno da se pomorskim dobrom smatraju nasipi nastali nakon 15. veljače 1968. godine.
Smatramo da je u Zakonu načinjen propust u tome što se u postupku utvrđivanja granice pomorskog dobra nije zadržao institut Uredbe o granici pomorskog dobra (koju donosi Vlada RH a uz prethodno pozitivno mišljenje Državnog odvjetništva RH). Mišljenja smo da bi prilikom izradbe detaljnih planova uređenja prostora na stručnu raspravu trebalo pozivati predstavnike Povjerenstva za granice pomorskog dobra i tražiti njihova mišljenja, odnosno očitovanja o tome da li predloženi planovi zadovoljavaju kriterije za utvrđivanje granice pomorskog dobra.
Postupke dodjele koncesija na pomorskom dobru treba vezati uz donošenje rješenja o upisu pomorskog dobra u katastarske knjige, a potom raditi na sređivanju zemljišnih knjiga i evidenciji pomorskog dobra. (...)
The existing law establishes that it is the Republic of Croatia who administrates, protects and is responsible for the maritime state demesne, directly or through regional authorities (counties) or ...local authorities (municipalities). Putting the local authorities (different city governments) in charge of the maritime state demesne on the regular basis was done with good intentions, but in reality we can see that the quality of local authorities' administration is not good enough, and they don't pay enough attention to the maritime state demesne. The state property real estates that in the process of classifying the maritime demesne were left out if its boundaries should be treated as the property of the Republic of Croatia. Speaking of real estates that are marked as cultural in the Land Registry, we think that this should be regulated in such a way that it is not necessary to see if they are a part of the maritime demesne, but they should be registered in the land books on regular legal basis.Original Abstract: Vazecim propisima je odredeno da pomorskim dobrom upravlja, vodi brigu o zastiti i odgovara Republika Hrvatska, neposredno ili putem jedinica podrucne (regionalne) samouprave (zupanija), odnosno jedinica lokalne samouprave (gradovi/opcine). Davanje ovlasti opcinama i gradovima za redovito upravljanje pomorskim dobrom imalo je svoju dobru namjeru, ali u stvarnosti se ipak pokazalo da se od strane opcina i gradova u okviru njihovih ovlasti ne upravlja kvalitetno i ne vodi dovoljno brige o pomorskom dobru. Ucestale su pojave nekontroliranoga nasipanja gradevinskog i drugih otpadnih materijala uz samu obalu, odnosno u more, uz privolu predstavnika lokalne samouprave, a cesto i u njihovoj reziji bez odgovarajucih akata za takovu gradnju! Smatramo da je potrebno potpunije urediti ovo pitanje i to tako da se detaljnije odredi konkretni sadrzaj djelatnosti koje se mogu odobriti na pomorskom dobru na razini gradova/opcina, ali da ih se uvjetuje zadovoljavanjem posebnih uvjeta, koji su predvideni, primjerice, dokumentima prostornog uredenja te uvjeta koje odreduju mjerodavna javnopravna tijela. Premda se na razlicite nacine pristupa problemu izvanrednog upravljanja pomorskim dobrom, smatramo da je potrebno doraditi sadasnje zakonsko odredenje izvanrednoga upravljanja pomorskim dobrom na nacin da se u njega ukljuci i sanacija pomorskog dobra, koja je nuzna zbog neodgovarajuceg odrzavanja pomorskog dobra izvan luka. Za davatelja koncesije prema vazecim propisima nejasno su odredeni kriteriji kojima se mora rukovoditi kod davanja koncesije u svrhu gospodarskog koristenja pomorskog dobra kada se druge osobe djelomicno ili u potpunosti iskljucuju iz upotrebe i iz koristenja pomorskog dobra pa je potrebno o tome voditi racuna prilikom buducih izmjena tih propisa. U odnosu na nasipe smatramo da je prihvatljiva mjera uredenja nasipa prilikom izmjene ili donosenja novih propisa da se nasipavanja kopna izvrsena prije stupanja na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristanistima iz 1974. godine tretiraju kao prosirenje morske obale, a nasipavanja kopna koja su nastala nakon stupanja na snagu toga Zakona da imaju status pomorskog dobra. Nekretnine koje se nalaze u rezimu drzavnog vlasnistva, a koje su prilikom utvrdivanja granice pomorskog dobra izisle iz rezima pomorskog dobra, valjalo bi tretirati kao vlasnistvo Republike Hrvatske. Sto se tice nekretnina koje vec u zemljisnoj knjizi imaju oznaku kulture - luka, nasip, lukobran, kupaliste, riva, prud, hrid, greben, plaza, obala i sl. - smatramo kako ce ih trebati urediti tako da za njih nije ni potrebno donositi odluku o utvrdivanju granice pomorskog dobra, vec da ih se moze temeljem zakona upisati u zemljisnu knjigu. Ukoliko se uz morsku obalu nalazi i luka - radi anuliranja problema koji nastaju temeljem sadasnjih razlicitih interpretacija u smislu da se utvrdivanjem granice luckog podrucja ujedno utvrdila i granica pomorskog dobra - neophodno je u buducim izmjenama propisa otkloniti te mogucnosti i odrediti da se za ta podrucja utvrduje posebno granica pomorskog dobra i granica luckog podrucja. Za lucka podrucja koja su utvrdena temeljem tada vazecih propisa potrebno je u izmijenjenim ili novim propisima odrediti da ta lucka podrucja ostaju na snazi, bez obzira sto su u meduvremenu prestale vaziti odluke o koncesiji temeljem kojih su te granice i utvrdene. U postupcima evidencije pomorskog dobra u katastru i zemljisnim knjigama nastao je problem jer u Pravilniku o evidentiranju i obiljezavanju pomorskog dobra nije izricito navedeno da se evidencija provodi na temelju uredbe o granici pomorskog dobra, odluke o dodjeli koncesije za luke posebne namjene i luke otvorene za javni promet - kojim odlukama je za te luke odredena granica luckog podrucja i konacnog rjesenja, kojim je utvrdena granica pomorskog dobra. Poradi otklanjanja ovoga problema nuzno je sto prije izvrsiti izmjenu toga Pravilnika kako bi se nesmetano mogli provoditi postupci izradbe geodetskih elaborata, a u svrhu upisa pomorskog dobra u katastar i zemljisne knjige. U postupcima utvrdivanja granica pomorskog dobra na nacin da rjesenje o granici donosi Povjerenstvo za granice Ministarstva na prijedlog zupanijskog povjerenstva, nastao je znacajan problem, jer Povjerenstvo za granice Ministarstva - kao jedino koje djeluje na razini drzave - nije osposobljeno, niti su strucne sluzbe Ministarstva kvalitetno organizirane kako bi mogle obraditi prispjele prijedloge granica i donijeti rjesenja o granici. Stoga - imajuci u vidu cinjenicu da su povjerenstva za granice pomorskog dobra koja djeluju pri zupanijama kvalitetnog strucnog sastava i da su upravni odjeli za poslove pomorstva kao strucne sluzbe dosta dobro ekipirani - drzimo da je potpuno opravdano da se ovlasti za donosenja rjesenja o granicama pomorskog dobra prenesu na zupanijska povjerenstva. Ovo opravdava svoj smisao vec i u samoj cinjenici da bi svi dosadasnji prijedlozi o granicama pomorskog dobra koje su pripremila zupanijska povjerenstva predstavljali upravo rjesenja o utvrdenoj granici. U postupcima izradbe dokumenata prostornog uredenja uz morsku obalu planiraju se buduce setnice. No, prema vazecim propisima odredeno je da se na morskoj obali granica pomorskog dobra utvrduje do postojecih prirodnih i legalno sagradenih prepreka kao sto su "...kopneni rub setnice". Iz tog razloga nastaje problem kako te setnice, koje jos nisu izgradene, obuhvatiti u postupcima utvrdivanja granica pomorskog dobra u pojas pomorskog dobra pa predlazemo da se ovaj problem rijesi kroz izmjenu propisa tako da se predvidi da granica pomorskog dobra obuhvaca i setnice planirane dokumentima prostornog uredenja. Upisi pomorskog dobra u zemljisne knjige odvijaju se sporo i to cini velike probleme u postupcima dodjeljivanja koncesija jer je vazecim propisima odredeno kako je to uvjet za donosenje odluke o dodjeli koncesije. Rezultat usporenoga upisa pomorskog dobra se reflektira i na obavljanje gospodarskih djelatnosti na pomorskom...
PDF
