Ikonografska analiza pojedinačnih likova svetaca na minijaturama Hrvojeva misala upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnoj bizantskoj, zapadnoj i dalmatinskoj (hrvatskoj) ...umjetnosti. Najviše sličnosti pronađeno je u slikarstvu, uključujući minijature u hrvatskoglagoljskim misalima. Većina minijatura nisu čisti ikonografski tipovi, već su kombinacija bizantske i zapadne tradicije. Bizantskih je elemenata više na prikazima svetaca koje časti istočna i zapadna liturgija, a zapadnih na minijaturama franjevačkih svetaca i svetaca omiljenih u srednjem vijeku na Zapadu. Bizantski se elementi očituju u načinu slikanja svetaca kao pojedinačnih likova ili likova u nizu na freskama i ikonama, a zapadni u slikanju narativnih i deskriptivnih detalja tipičnih za gotiku. Konzervativnost ikonografskih obrazaca izraženija je u bizantskom utjecaju, dok zapadna ikonografi ja više ovisi o razvoju umjetničkih stilova od ranoga kršćanstva do rane renesanse i o suvremenom srednjovjekovnom ukusu.
Ikonografski izvori za Volto Santo na minijaturama hrvatskih glagoljskih misala u 15. stoljeću sadržani su u dvije osnovne skupine. To su ne-likovna vrela (primarni ikonografski izvori) i likovna ...vrela (sekundarni ikonografski izvori). Prva se skupina odnosi na tradiciju i historiografiju; književnost (legende i apokrife), te liturgijske i simbolične elemente.
Drugu skupinu sačinjavaju djela srednjovjekovne bizantske i zapadne umjetnosti, čija je ikonografija utjecala na minijature u hrvatskim glagoljskim misalima. Volto Santo se u književnosti i umjetnosti prenosio na sličan način u Europi i u Hrvatskoj. To se odvijalo: 1. u istom zemljopisnom pravcu, to jest s kršćanskoga Istoka na Zapad, a sa Zapada u hrvatske glagoljske rukopise; 2. na isti način, to jest posrednim putem; 3. u različito vrijeme. Minijaturama Volta Santa u hrvatskim glagoljskim misalima prethodili su književni uzori od 10. do 15. stoljeća, ponajprije Nikodemovo evanđelje. Zapadni likovni uzori nisu bili čiste preslike istočnih izvora i bizantskoga slikarstva, već njihove prerade. Volto Santo na Zapadu nastao je prema njihovoj ikonografiji, ali je umjetnički bio oblikovan uglavnom prema suvremenom, gotičkom stilu. U ovu skupinu pripadaju i Veronike u Rimu, Genovi i Manopellu koje su bile smatrane pravom Kristovom relikvijom i stoga često umjetnički oponašane, osobito rimska. Volto Santo u hrvatskim glagoljskim misalima nastao je prema tim zapadnim predlošcima koji vjerojatno nisu stariji od 13. stoljeća, a na ikonografiju glagoljskih minijatura utjecali su preko Italije i Francuske.
Umjetnički stil minijatura Hrvojeva misala je gotički. Analiza motiva, morfologije i, djelomično, tipologije, upućuje na niz zajedničkih osobina, prisutnih u srednjovjekovnome bizantskome i zapadnome ...slikarstvu. U Hrvojevu misalu veći je udio bizantskih elemenata u prvomu dijelu Misala, a zapadnih u drugomu. Većina je prikaza kombinacija bizantske i gotičke tradicije, no bizantski utjecaj nije izravan, nego je naslijeđen od starijih adriobizantskih shema. Unatoč formalnim sličnostima motivâ u cjelini i detaljima, uglavnom se ne može govoriti o čisto bizantskim ili čisto zapadnim stilskim i morfološkim modelima. Motivski repertoar srednjovjekovne bizantske umjetnosti u skladu je sa zapadnim, pri čemu se bizantski motivi i morfologija stapaju s gotičkim stilskim, kompozicijskim i estetskim načelima.
Autorica iznosi tezu da slikar minijatura doživljava vlastiti stilski razvoj, na način sličan stilskomu razvoju gotike u umjetnosti općenito. Na prikazima koji su motivski zastupljeni samo na Zapadu, morfologija, stil i kompozicija su gotički s primjesama romanike, estetikom kasnogotičkoga međunarodnoga dvorskoga stila i elementima rane renesanse.
Na temelju povijesne pozadine španjolske kolonizacije Amerike u 16. stoljeću autorica analizira problem Drugoga, to jest indijanskih starosjedilaca. Uzimajući u obzir povijesne okolnosti i raznorodne ...kulturne čimbenike koji su oblikovali predodžbu ondašnjih Europejaca o Novom kontinentu, njegovu političkom ustroju i načinu evangelizacije, bit će riječi o aktivnostima nekih njihovih suvremenika iz redova španjolskih osvajača ili pak misionara, s posebnim osvrtom na Bartoloméa de Las Casasa. Pritom se osobita pozornost posvećuje pitanju odnosa prema pripadnicima drugačijega geografskog i svjetonazorskog miljea, odnosno vlastitog identiteta u odnosu na identitet Drugoga. S djelomičnim osvrtom na Todorovljevu interpretaciju ove problematike, u radu će se ukazati na njezin širi prostorni i vremenski okvir, kao i moguće pravce daljnjih istraživanja.
Prema novijim znanstvenim istraživanjima, minijature Hrvojeva misala djelo su još nepoznatoga hrvatskoga kasnogotičkoga slikara, formirana u umjetničkome krugu ovisnu o slikarstvu Paola Veneziana. ...Stoga se, u pogledu stila, danas više ne bi moglo tvrditi da je njihovo podrijetlo u toskanskoj umjetnosti četrnaestog stoljeća, ili da su u većoj mjeri inspirirane Giottovim slikarstvom (Wickhoff). Ipak, na detaljima nekih prikaza postoje elementi slični Giottovima (Pantelić). Premda je njihova važnost možda sporedna za komparativno istraživanje sličnosti između ilustracija Hrvojeva misala i Giottovih fresaka, neke se analogije pronalaze na planu morfologije i kompozicije. U obama se slučajevima radi o gotičkome stilu, koji uključuje aspekt kasnogotičkoga humanizma; pritom je Giottova uloga iznimna u povijesti slikarstva. Također, odjeci gotičkog humanizma na minijaturama koje se analiziraju u ovom članku (osobito na alegorijama mjeseci), izraženi su gotičkom manirom. Omiljeni su slikarski postupci naracija, deskripcija i naturalizam, tipični za umjetnički izraz
kasnogotičke epohe.
Izvori je ime za računalni program izvorne autorske koncepcije modela upisa, opisa, pretraživanja, digitaliziranja i pohrane građe Staroslavenskoga instituta i drugih ustanova koje čuvaju glagoljsku ...pisanu baštinu. Građa se uglavnom odnosi na srednji vijek i hrvatski
glagolizam (rukopisi, inkunabule, tiskovine i slikovni materijali). Izvori se sastoje od dva dijela: Izvornika i Kopija izvornika. Veći dio građe je dosad digitaliziran. Novost je što su ovdje na jednome mjestu popisani izvornici i njihovi opisi, kao i kopije rukopisa, tiskanih
djela i replika u različitim medijima, uključujući i digitalne. Vrste digitalnih sadržaja su: tekst, slika, baza podataka i interaktivni resurs, kojim je omogućeno međusobno povezivanje Izvora s ostalim digitalnim zbirkama Instituta. Digitalne kopije su CD-i, DVD-i i web aplikacije. Način pristupa građi je preko intraneta, u Institutu. Za dio kopija objavljenih na intranetu korištenje je ograničeno, budući da je potrebno dopuštenje njihovih matičnih ustanova.
