Provider: - Institution: University of Zagreb. School of Dental Medicine. Chair of Internal Medicine. - Data provided by Europeana Collections- Ovo je prospektivno istraživanje utjecaja metaboličkoga ...sindroma (MetS), dijagnosticiranog revidiranim National Cholesterol Education Program Adult Treatment Panel III kriterijima, i antropometrijskih parametara (indeks tjelesne mase (BMI), opseg struka (WC), omjer opsega struka i bokova (WHR)) na težinu i prognozu akutnoga infarkta miokarda sa ST-elevacijom (STEMI), te po prvi puta na zahvaćenost koronarnih segmenata (KS) signifikantnom stenozom i duljinu bolovanja. Provedeno je na 250 bolesnika s akutnim STEMI, liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom u Zavodu za kardiovaskularne bolesti KBC-a Sestre Milosrdnice, od rujna 2011. do rujna 2012. godine. Bolesnici sa i bez MetS, te oni s različitim BMI, WC i WHR kategorijama, evaluirani su prema osnovnim (medicinski, demografski), te prema parametrima težine (klinički, laboratorijski, ehokardiografski, koronarografski, bolničke komplikacije) i prognoze (glavni neželjeni kardiovaskularni događaji (MACE) (reinfarkt, koronarna restenoza i/ili nova stenoza, kardiogeni i/ili nekardiogeni uzroci rehospitalizacije, moždani udar, hitno aortokoronarno premoštenje, smrtnost, ukupni MACE) i duljina bolovanja tijekom 12 mjeseci) akutnog STEMI. MetS povećava rizik ukupnih bolničkih komplikacija i značajnih stenoza 2 koronarnih arterija. Bolesnici imaju dulju hospitalizaciju, šire stentove, učestalije značajno stenozirane proksimalne/srednje KS i dulje bolovanje. Hiperglikemija povećava rizik srčane insuficijencije. BMI <25.0 kg/m2 povećava, a BMI 25.0-29.9 kg/m smanjuje rizik dispneje. Bolesnici sa BMI 30.0 kg/m2 imaju dulju hospitalizaciju i šire stentove, dok oni s povišenim WHR imaju učestalije signifikantno stenozirane proksimalne/srednje KS. Konačno, broj signifikantno stenoziranih koronarnih arterija povećava rizik ukupnog MACE. Zaključno, MetS je superioran u odnosu na njegove komponente i antropometriju u predviđanju težine akutnog STEMI, ali bez značajnih razlika među njima u predviđanju prognoze. MetS bolesnici imaju dulje bolovanje, što je vrlo bitno u budućem planiranju njihove rehabilitacije.- Objective: Investigation the influence of metabolic syndrome (MetS) and anthropometric parameters on clinical severity and prognosis in patients with acute ST-elevation myocardial infarction (STEMI) treated with primary percutaneous coronary intervention (PCI). Patients and Methods: We prospectively analysed 250 patients with acute STEMI treated with primary PCI, between September 2011-2012, in Department for Cardiovascular Diseases, University Hospital Centre Sestre Milosrdnice, Zagreb, Croatia. MetS was diagnosed by the revised National Cholesterol Education Program Adult Treatment Panel III criteria. Patients were divided in two groups (with/without MetS) which were compared by their baseline (medical history, demographic) and parameters of severity (clinical, laboratory, echocardiography, coronary angiography and in-hospital complications data) and prognosis (major adverse cardiovascular events (MACE) (reinfarction, coronary arteries restenosis and/or new stenosis, cardiac and/or non-cardiac rehospitalization, cerebrovascular insult, urgent coronary artery bypass graft, mortality, and total MACE) and sick leave duration during 12 months follow-up period). Additionally, patients were divided according to the anthropometric parameters in three groups as follows: body mass index (BMI) (<25.0, 25.0-29.9 and 30.0 kg/m), waist circumference (WC) (<102/88 and 102/88 cm for males/females) and waist-to-hip ratio (WHR) (<0.90/0.85 and 0.90/0.85 for males/females). They were analysed and compared by the same baseline and parameters of severity and prognosis. Results: There were 136 (54.4%) and 114 (45.6%) patients with and without MetS, respectively. MetS patients had longer hospitalization (9.0 vs. 8.0 days), higher rates of total in-hospital complications (47.8% vs. 34.2%), higher number of significant stenosed coronary arteries (2 vs. 1), wider stents diameter (3.5 vs. 3.0 mm), higher rate of significant stenosed proximal/middle coronary arteries segments (94.1% vs. 86.7%), and longer sick leave duration (16 vs. 10 weeks) (p<0.05). MetS was independently associated with higher risk of total in-hospital complications (Odds ratio (OR) 1.76, Confidence interval (CI) 1.05-2.94, p=0.031) and with higher risk of 2 significant stenosed coronary arteries (OR 1.72, CI 1.04-2.84, p=0.034). Among the same 250 patients, there were 72 (28.8%), 149 (59.6%) and 222 (88.8%) patients with BMI 30.0 kg/m, WC 102/88 cm and WHR 0.90/0.85, respectively. Patients with BMI <25.0 kg/m had highest rates of dyspnea, those with BMI 30.0 kg/m2 had longer hospitalization and wider diameter of stents, and those with WHR 0.85/0.90 had higher rates of significant stenosed proximal/middle coronary arteries segments (p<0.05). BMI <25.0 kg/m2 was independently associated with higher (OR 2.0, CI 1.10-3.67, p=0.025) and BMI 25.0-29.9 kg/m2 with lower risk of dyspnea (OR 0.51, CI 0.29-0.90, p=0.020). Finally, number of significantly stenosed coronary arteries was independently associated with total MACE (OR 1.79, CI 1.17-2.77, p=0.008). Conclusion: MetS in acute STEMI is an independent predictor of total in-hospital complications and severity of coronary arteries disease, but not for other parameters of severity and prognosis. BMI is an independent predictor for some components of severity (but not prognosis) in acute STEMI, while WC and WHR seems to be inferior in that prediction with no impact on both severity and prognosis in these patients.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Cilj ove studije bio je istražiti proturječni utjecaj antropometrije na kliničku težinu i prognozu akutnoga infarkta miokarda sa ST-elevacijom (STEMI). Prospektivno smo analizirali 250 bolesnika s ...akutnim STEMI liječenih primarnom perkutanom koronarnom intervencijom (rujan 2011. – rujan 2012.). Oni su grupirani prema antropometrijskim parametrima: indeks tjelesne mase (BMI) (<25,0; 25,0-29,9; ≥30,0 kg/m²), opseg struka (WC) (<102/88, ≥102/88 cm), omjer struk/bokovi (WHR) (<0,90/0,85, ≥0,90/0,85) i struk/tjelesna visina (WHtR) (<53/49, 53/49-62/57, ≥63/58). Skupine su analizirane
prema bazičnim te parametrima težine (klinički, laboratorijski, ehokardiografski, koronarografski, bolničke komplikacije) i prognoze (glavni neželjeni kardiovaskularni događaji (MACE) i duljina bolovanja (SLD) tijekom 12 mjeseci praćenja). Bolesnici s BMI <25,0 kg/m2 imali su najveću učestalost dispneje, a oni s BMI ≥30,0 kg/m2 najdulju hospitalizaciju i najšire stentove; bolesnici s WHR ≥0,90/0,85 učestalije su imali značajno stenozirane proksimalne/srednje koronarne segmente, dok su oni s WHtR ≥63/58 imali najveću učestalost srčanog zatajivanja i ukupnih bolničkih komplikacija (p<0,05). BMI <25,0 kg/m2 povećava (odds ratio (OR) 2,00, confidence interval (CI) 1,09-3,68, p=0,026), a BMI 25,0-29,9 kg/m2 smanjuje (OR 0,52, CI 0,30-0,91, p=0,022) rizik dispneje; WHR ≥0.90/0.85 povećava rizik značajne stenoze proksimalnih/srednjih koronarnih segmenata (OR 3,34, CI 1,13-9,86, p=0,029), a WHtR ≥63/58 srčanog zatajenja (OR 2,05, CI 1,13-3,71, p=0,017) i ukupnih bolničkih komplikacija (OR 1,94, CI 1,13-3,33, p=0,017) (p<0,05). Zaključno, WHR i WHtR su bolji antropometrijski parametri od BMI u predviđanju težine akutnog STEMI, dok WC nema utjecaja. Antropometrija nema utjecaja na prognozu.
Jugular phlebectasia in adult-an overlooked cause of cervical pain Krstačić, Antonija; Župetić, Ivana; Soldo, Silva Butković ...
Neurological sciences : official journal of the Italian Neurological Society and of the Italian Society of Clinical Neurophysiology,
09/2017, Letnik:
38, Številka:
9
Report
Cilj: Istražiti ulogu tilt-up testa (HUTT) u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom, a posebice u bolesnika rezistentnih na antikonvulzivnu terapiju.
Bolesnici i metode: Ova retrospektivna ...studija (veljača 2012. – rujan 2014.) provedena je na 30 uzastopnih bolesnika u Zavodu za kardiologiju KBC-a Sestre milosrdnice. Bolesnici su grupirani kako slijedi: Grupa A (konvulzivna sinkopa rezistentna na antiepileptike, n = 12) i Grupa B (konvulzivna sinkopa bez terapije, n = 18). Grupe su analizirane prema njihovim demografskim podacima (dob, spol), specijalistima koji su uputili na pretragu (kardiolozi, neurolozi, ostali), te rezultatima (pozitivan/negativan) i specifičnim odgovorima (kardio-inhibicija, vazodepresija, ili mješoviti) HUTT-a.
Rezultati: Grupe A i B upućivane su na HUTT isključivo od strane neurologa (p < 0,05). Test je bio pozitivan u 5 (16,7%) bolesnika. U grupi A, tri bolesnika (60%) je imalo kardioinhibitorni odgovor, dok je u grupi B dva bolesnika imalo miješani (20%) i vazodepresorni (20%) odgovor.
Sva tri bolesnika (2 muškarca i 1 žena, prosječne dobi 28,5 godina) s kardioinhibitornim odgovorom u Grupi A imala su normalan nalaz elektroencefalografije i uzimali su antiepileptike. Tijekom izvođenja testa zabilježili smo bradikardiju (30 ± 5 otkucaja/min) i prolongiranu asistoliju (13,7 ± 11 sekundi), uz pojavu tipičnih konvulzija. Dobili su trajni elektrostimulator (atrijska/ventrikularna stimulacija, kontrola frekvencije) i postepeno im je ukinuta antikonvulzivna terapija. Tijekom 24 mjeseca praćenja bili su bez recidiva sinkope.
Zaključak: HUTT ima važnu ulogu u evaluaciji bolesnika s konvulzivnom sinkopom rezistentnom na antiepileptike. Indikacija za ugradnju elektrostimulatora pokazala se učinkovitom u sprječavanju recidiva sinkopa kod navedenih bolesnika.
Željeli smo istražiti nepoznati utjecaj onečišćivača zraka na pojavnost ili pogoršanje bolesti dišnoga sustava u području s vlažnom kontinentalnom klimom. Ova retrospektivna studija je obuhvatila ...5868 bolesnika s respiracijskom simptomatologijom (infekcija gornjih dišnih putova (IGDP), upala pluća, akutni bronhitis, kronična opstruktivna plućna bolest (KOPB) i astma) primljenih u hitnu službu. Podaci o broju bolesnika, vrijednostima meteoroloških parametara (srednje dnevne vrijednosti tlaka, temperature zraka i relativne vlage) i koncentracijama čestica onečišćenja zraka (≤10 μm (PM10), ozona (O3) i dušičnog dioksida (NO2)) prikupljeni su tijekom dvije godine (srpanj 2008. – lipanj 2010. godine). Bilo je 1839 (31,3%), 1712 (29,2%), 1313 (22,4%), 614 (10,5%) i 390 (6,6%) bolesnika s upalom pluća, KOPB-om, IGDP-om, akutnim bronhitisom i astmom. Srednje dnevne koncentracije NO2 (25,9 (1,7-89,7) μg/m3), O3 (47,1 (4,7-135,4) μg/m3) i čestica PM10 (25,7 (4,6-146,6) μg/m3) bile su ispod zakonski definirane granične vrijednosti. Među ostalim rezultatima, ukupna pojavnost bolesti dišnoga sustava bila je u pozitivnoj Spearmanovoj korelaciji s vlažnosti zraka (dani 0-3, r=0,15-0,19) i koncentracijom čestica PM10 (dani 0-3, r=0,10-0,13) i NO2 (dan 0, r=0,11), a u negativnoj korelaciji s temperaturom (dani 0-3, r=-0,36 do -0,34) i tlakom zraka (dan 0, r=-0,10) te koncentracijom čestica O3 (dani 0-3, r=-0,21 do -0,22) (za sve p<0,05). U zaključku, pojavnost bolesti dišnoga sustava pokazala je korelaciju s vremenskim uvjetima i onečišćivačima zraka unatoč zakonski dopuštenim vrijednostima u području s vlažnom kontinentalnom klimom.
U ovoj studiji istraživali smo korelaciju temperature zraka, tlaka zraka, koncentracije onečišćivača zraka i učestalosti srčanih aritmija u dva klinička centra u području s vlažnom kontinentalnom ...klimom. Retrospektivna studija je uključivala 3749 bolesnika s aritmijama primljenih u hitnu službu (HS). Oni su klasificirani u četiri skupine: supraventrikulska tahikardija (SVT), ventrikulska tahikardija (VT), atrijska fibrilacija/undulacija (Afib/Aund) i palpitacije (bez EKG promjena ili sa sinusnom tahikardijom i ekstrasistolama). Broj bolesnika, vrijednosti meteoroloških parametara (prosječne dnevne vrijednosti temperature zraka, tlaka i relativne vlage) i koncentracije onečišćujućih tvari u zraku (čestice dimenzija ~10 mikrometara ili manje (PM10), ozon (O3) i dušikov dioksid (NO2)) prikupljene su tijekom dvije godine (srpanj 2008.-lipanj 2010.). Bilo je 1650 (44,0%), 1525 (40,7%), 451 (12,0%) i 123 (3,3%) bolesnika s palpitacijama, Afib/Aund-om, SVT-om odnosno VT-om. Primjenom Spearmanove analize našli smo pozitivnu korelaciju između pojave aritmije i vlažnosti zraka na dan (r=0,07), 1 (r=0,08), 2 (r=0,09) i 3 dana prije (r=0,09 ) te NO2 čestica na dan (r=0,08) prijma u HS; palpitacija i vlažnosti zraka na dan (r=0,11), 1 (r=0,09), 2 (r=0,07) i 3 dana prije (r=0,10) te PM10 (r=0,11) i NO2 (r=0,08) čestica na dan prijma u HS; Afib/Aund i vlažnosti zraka 2 dana prije (r=0,08) prijma u HS (za sve p<0,05). U zaključku, utvrđena je vrlo slaba pozitivna korelacija između pojavnosti srčanih aritmija i vlage u zraku te koncentracije onečišćivača zraka u području s vlažnom kontinentalnom klimom.
Cilj ovoga retrospektivnog istraživanja (veljača 2012. – rujan 2014. godine) bio je ispitati ulogu tilt testa u bolesnika s neobjašnjenom sinkopom. Provedeno je na 235 bolesnika u Zavodu za ...kardiologiju KBC-a “Sestre milosrdnice”. Bolesnici su klasificirani prema indikaciji za izvođenje testa: skupina A (konvulzivna sinkopa, n=30), skupina B (suspektna vazovagalna sinkopa, n=180) i skupina C (paroksizmalni vertigo, n=25). Skupine su analizirane i uspoređivane prema njihovim
demografskim podacima (dob, spol), specijalistima koji su ih uputili na pretragu (kardiolozi, neurolozi, ostali) te rezultatima (pozitivan/negativan) i specifičnim odgovorima (kardionhibicija, vazodepresija ili mješoviti) tilt testa. Skupine A i B najčešće je na testiranje uputio neurolog i kardiolog (p<0,05). Test je bio pozitivan u 34 (14,5%) bolesnika (5 u skupini A i 29 u skupini B), od kojih je 13 (38,2%) imalo kardioinhibicijski, 11 (32,4%) mješoviti i 10 (29,4%) vazodepresivni odgovor. U kardioinhibicijskoj podskupini troje bolesnika (23,1%, 2 muškarca/1 žena, srednje dobi 28,5 godina) je imalo normalan nalaz elektroencefalografije i uzimali su antiepileptike. Tijekom izvođenja testa zabilježili smo bradikardiju (30,0±5,0 otkucaja/min) i produženu asistoliju (13,7±11,0 sekunda) uz pojavu tipičnih konvulzija. U sve troje bolesnika ugrađen je trajni
elektrostimulator (atrijska/ventrikulska stimulacija, kontrola frekvencije) i ukinuta je antikonvulzivna terapija, nakon čega su tijekom 24 mjeseca praćenja bili bez recidiva sinkope. U zaključku, tilt test ima važnu ulogu u procjeni bolesnika s neobjašnjenom sinkopom i u diferencijalnoj dijagnostici vazovagalne sinkope. Indikacija za ugradnju elektrostimulatora, strogo slijedeći smjernice Europskoga kardiološkog društva, pokazala se učinkovitom u sprječavanju recidiva sinkopa u bolesnika s kardioinhbicijskom konvulzivnom sinkopom.
PDF
