Psychiatric aspects of AIDS Bundalo-Vrbanac, Daniela; Buljan, Danijel; Sindik, Ivana ...
Alcoholism (Zagreb),
01/2013, Letnik:
49, Številka:
1
Journal Article
AIDS is a multimorbid, severe and complex medical illness accompanied with psychiatric disorders and a strong stigma and discrimination of the people that are affected. Appearance of standard ...antiretroviral therapy and CART (combination antiretroviral therapy) reduced the morbidity rates of AIDS, but the incidence of AIDS is still on the rise. There are about 34 million people infected with AIDS worldwide. With the annual number of new AIDS cases less than 4 per million in the total population, Croatia is a country that has continuously had a very low incidence of the disease. Given that patients with AIDS live longer today, they are prone to psychological problems related to living with a chronic illness. Thus, psychiatric care is an essential part of a multidisciplinary treatment. PUBLICATION ABSTRACT
Bipolar disorder can manifest itself for years with recurring depressive episodes before the first manic, hypomanic or mixed episode occurs. The depressive episode of the bipolar disorder thus ...frequently remains unrecognised and misdiagnosed as a major depressive disorder and therefore gets inadequately treated with antidepressant monotherapy. This paper reports a case of a patient with bipolar disorder type II, who was treated for several years as a major depressive disorder and failed to show a therapeutic response to antidepressants from the group of selective serotonin reuptake inhibitors. The first manic episode occurred in the course of treatment with selective serotonin reuptake inhibitors. Pharmacogenetic analysis has shown that the patient was an ultra-rapid metabolizer of drugs metabolized by cytochrome P450 2D6,
and also had a serotonin transporter s/s genotype. Results of the analysis helped in determining the optimal psychopharmacotherapy for manic and depressive episodes of the bipolar disorder. The paper also discuses a possible serotonin transporter genotype impact to the course and the clinical presentation of the disease.
Provider: - Institution: University of Zagreb. School of Dental Medicine. - Data provided by Europeana Collections- Uvod: Prema konceptu kontinuuma psihoze smatra se da shizofrenija, depresivni i ...bipolarni
poremećaj predstavljaju različite kliničke manifestacije zajedničkog patofiziološkog
mehanizma. Novija istraživanja su dokazala povišene serumske koncentracije upalnih
čimbenika u bolesnika sa shizofrenijom, depresivnim poremećajem i bipolarnim
poremećajem. Klinička slika navedenih poremećaja također ih povezuje s aktivacijom
imunoloških procesa. Koliko je poznato, do sada nije objavljena studija koja bi objedinila sve
navedene poremećaje u svjetlu citokine hipoteze i ispitala je li upala mogući zajednički
patofiziološki mehanizam kontinuuma psihoze. Cilj ovog istraživanja bio je ispitati serumske
koncentracije IL-6, TNF-α i CRP-a u bolesnika s depresivnim poremećajem, shizofrenijom i
bipolarnim poremećajem te usporediti dobivene koncentracije sa serumskim koncentracijama
IL-6, TNF-α i CRP-a u ispitanika iz kontrolne skupine. Sljedeći korak bio je ispitati
povezanost serumske koncentracije upalnih čimbenika s težinom kliničke slike u bolesnika s
depresivnim poremećajem, shizofrenijom i bipolarnim poremećajem.
Metode: U istraživanje je uključeno ukupno 245 ispitanika u dobi od 18 do 60 godina,
podijeljenih u četiri skupine: 51 zdravi dobrovoljac u kontrolnoj skupini, 76 ispitanika s
dijagnozom shizofrenije, 84 ispitanika s dijagnozom depresivnog poremećaja i 34 ispitanika s
dijagnozom bipolarnog poremećaja. Dijagnoze i težina simptoma su procijenjene pomoću
psihijatrijskih ocjenskih ljestvica MINI, PANSS, HAMD i YMRS. IL-6 je određivan
standardiziranom metodom ELISA, TNF-α je određivan imunoenzimskom metodom, a CRP
je određivan imunoturbidimetrijskom metodom.
Rezultati: Postoji statistički značajna razlika u serumskim koncentracijama IL-6 između
bolesnika s depresivnim poremećajem i bolesnika s bipolarnim poremećajem. Također je
dobivena statistički značajna razlika u serumskim koncentracijama TNF-α između sve tri
skupine bolesnika i kontrolne skupine. Nadalje, dobivena je statistički značajna razlika
između serumskih koncentracija CRP-a u skupini bolesnika s depresivnim poremećajem i u
kontrolnoj skupini.
Serumska koncentracija TNF-α je u korelaciji s težinom simptoma bipolarnog poremećaja,
dok u slučaju težine simptoma shizofrenije ili depresivnog poremećaja nismo naši povezanost.
Nadalje, nije nađena korelacija između serumskih koncentracija IL-6 i CRP-a i težine
simptoma shizofrenije, depresivnog ili bipolarnog poremećaja.
Zaključak: Prema našim rezultatima, povezanost serumske koncentracije IL-6, TNF-α i
CRP-a s težinom kliničke slike shizofrenije, depresivnog ili bipolarnog poremećaja nije
potvrdila hipotezu o kontinuumu psihoze. TNF-α bi potencijalno mogao biti biomarker za
ispitivane psihijatrijske poremećaje, što je predmet budućih istraživanja.- Background: According to a concept of continuum of psychosis, it is postulated that
schizophrenia, depressive disorder and bipolar disorder represent different clinical
presentations of a common pathophysiological mechanism. Recent studies have proven
increased serum concentrations of inflammatory markers in patients with schizophrenia,
depressive disorder and bipolar disorder. Clinical presentation of given disorders links them to
an activation of immunological processes as well. Up to our best knowledge, comprehensive
study of all mentioned psychiatric conditions in light of cytokine hypothesis has not been
published yet in order to assess whether inflammation could have been a common
pathophysiological mechanism in terms of continuum of psychosis. The aim of this research
was to investigate serum concentrations of IL-6, TNF-α and CRP in patients with depressive
disorder, schizophrenia and bipolar disorder, and to compare given concentrations with serum
concentrations of IL-6, TNF-α and CRP in a control group. The next step was to investigate
the relationship of serum concentrations of inflammatory markers with severity of symptoms
in patients with depression, schizophrenia and bipolar disorder.
Methods: Study included a total of 245 subjects, aged 18 to 60, divided into four study
groups: 51 healthy subjects in control group, 76 subjects diagnosed with schizophrenia, 84
subjects diagnosed with depressive disorder, and 34 subjects diagnosed with bipolar disorder.
Diagnoses and severity of symptoms were assessed with psychiatric diagnostic rating scales
MINI, PANSS, HAMD and YMRS. IL-6 was determined by standardized ELISA procedure,
TNF-α was determined by immunoenzyme method, and CRP was determined by
immunoturbidimetric method.
Results: There is a statistically proven difference of serum concentrations of IL-6 between
patients with depressive disorder and patients with bipolar disorder. Difference of serum
concentrations of TNF-α between all three investigated groups of patients and control group is
statistically proven. Difference of serum concentration of CRP between patients with
depressive disorder and control group is statistically proven as well.
Serum concentration of TNF-α is in correlation with severity of symptoms of bipolar disorder,
while in case of severity of symptoms of schizophrenia and depressive disorder we found no
correlation. Moreover, we observed no correlation between serum concentrations of IL-6 and
CRP with severity of symptoms of schizophrenia, depressive disorder or bipolar disorder.
Conclusion: According to our results, the relationship between serum concentrations of IL-6,
TNF-α and CRP and clinical presentation of schizophrenia, depressive disorder and bipolar
disorder did not prove continuum hypothesis. TNF-α could be a potential marker for
investigated psychiatric disorders which is a subject for further investigation.- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
The purpose of this article is to systematically analyze electronic journals in the historical sciences and related disciplines, as well as draw attention to their connection with relevant secondary ...sources, which internationally recognized for their quality. In reviewing historical journals the following databases were selected: EBSCO Publishing, SpringerLink, ScienceDirect, Blackwell Synergy, Cambridge Journals Online and Oxford Journals.
Ovisnost o alkoholu predstavlja heterogeni psihijatrijski poremećaj po svojoj etiologiji i fenotipu. Razlike u fenotipskim karakteristikama se ogledaju u dobi nastanka ovisnosti, alkohološkoj ...anamnezi, odnosno povijesti pijenja, komorbidnim poremećajima i nastanku apstinencijskih smetnji. Što se tiče etiologije alkoholizma, smatra se kako bolest nastaje kao posljedica međusobnog djelovanja okruženja i genetskih čimbenika. Brojnim istraživanjima tijekom posljednjih nekoliko desetljeća upoznati su mnogi aspekti biokemijske, stanične i molekularne podloge ovisnosti o alkoholu, što je dovelo do toga da se alkoholizam kao i druge ovisnosti danas smatra moždanom bolesti. Prepoznavanjem alkoholizma kao bolesti koja u svojoj osnovi ima promjene neurobioloških mehanizama, kao i jasnu genetsku podlogu, pretpostavljeno je i da je dijagnoza bazirana samo na simptomatologiji, u osnovi heterogena. Kako bi se pokušao riješiti problem klinički heterogene prirode ovisnosti tijekom proteklih pedesetak godina predložene su različite subklasifikacije bolesnika. Prema Cloningeru podtipovi alkoholizma razlikuju se i s obzirom na promjene u moždanim neurotransmiterskim sustavima pa tako pretpostavlja da bolesnici tipa 1 alkoholizma imaju jače deficitarnu dopaminergičnu transmisiju, dok kod bolesnika tipa 2 alkoholizma
dopaminergična transmisija nije znatnije poremećena, ali je prisutan značajan nedostatak serotonergične transmisije. Time je utemeljio tzv. neurobiološki model alkoholizma. Kako razlike u neurotransmisiji povezuje i s razlikama u osobnosti/crtama ličnosti taj model naziva se i psihobiološki model alkoholizma. Kod tipa 1 alkoholizma prisutna je izražena osobina izbjegavanja štete (HA), smanjena transmisija dopamina i povišena serotoninska transmisija, dok tip 2 alkoholizma ima izraženu osobinu traženja uzbuđenja (NS), nepromijenjenu dopaminsku (DA) transmisiju i smanjenu serotoninsku (5HT)
transmisiju. Navedene neurokemijske razlike među podtipovima alkoholizma čine osnovu za drugačiji terapijski pristup bolesnicima. Pijenje alkohola mijenja ekspresiju različitih gena u mozgu čovjeka. Model nasljeđivanja alkoholizma nije jasan, no smatra se da je bolest povezana s većim brojem gena (poligenska) uključenih u neurotransmisiju, stanične mehanizme i opće metaboličke funkcije uz istodobni utjecaj okoliša. Doprinos genetičkih čimbenika jači kod određenih tipova alkoholizma te se posljednjih godina u istraživanjima alkoholizma susreću studije koje istražuju povezanost pojedinog
podtipa alkoholizma s pojavom polimorfizama u genima koji kodiraju sinaptičke proteine uključene u nastanak alkoholizma. Primarna uloga monoaminoksidaze (MAO) u mozgu je katalizacija oksidativne deaminacije neurotransmiterskih amina – serotonina, adrenalina, noradrenalina, dopamina, i stoga taj enzim predstavlja ključni čimbenik u održavanju citoplazmatske koncentracije različitih neurotransmitera, odnosno u regulaciji neurotransmiterske sinaptičke aktivnosti. Obzirom na svoju funkciju, MAO je enzim koji je uključen u etiologiju i patogenezu različitih neuropsihijatrijskih i neuroloških
bolesti. Nalaz snižene aktivnosti trombocitne MAO-B u različitim psihijatrijskim bolestima doveo je do pretpostavke da taj enzim može biti konstitucijski/genetički pokazatelj (trait marker) ili pokazatelj stanja bolesti (state marker) u biološkoj psihijatriji. Vezano uz ovisnost o alkoholu, postoji više studija koje su istraživale povezanost polimorfizama u genima koji kodiraju MAO i alkoholizma, no one se prvenstveno odnose na VNTR polimorfizam u regulatornoj regiji gena za MAO-A za koji se smatra da utječe na transkripcijsku aktivnost/funkcionalnost enzima.
Provider: - Institution: - Data provided by Europeana Collections- All metadata published by Europeana are available free of restriction under the Creative Commons CC0 1.0 Universal Public Domain ...Dedication. However, Europeana requests that you actively acknowledge and give attribution to all metadata sources including Europeana
Mozak se više ne smatra imunoprivilegiranim organom koji je potpuno odvojen od cirkulirajućih imunih stanica krvno moždanom barijerom i koji pokazuje smanjenu ili promijenjenu imunoreaktivnost. Jasno ...je da postoje brojne interakcije između neurološkog, imunog i neuroendokrinog sustava. Psihijatrijski poremećaj za koji se pretpostavlja da je povezan s promjenama u funkcioniranju imunog sustava je depresija. Jedna od hipoteza koja objašnjava patofiziologiju depresije je citokina hipoteza; prema tom shvaćanju promjene ponašanja u depresivnih bolesnika posljedica su promjena u citokinima. Fiziološki i psihološki učinci imune aktivacije tijekom infekcije, koji su primarno posredovani središnjim djelovanjem periferno izlučenih proupalnih citokina, jednim imenom nazivaju se “bolesnim osjećanjem”. Depresija je povezana s aktiviranjem sustava upalnog odgovora. U svezi s imunološkim značajkama depresije treba napomenuti da je depresija heterogeni poremećaj, što znači da različiti tipovi depresije mogu biti ne samo psihopatološki različiti, nego se jedni od drugih mogu razlikovati i na imunološkoj razini. Depresija je obilježena poremećajima u noradrenergičnoj i serotoninergičnoj neurotransmisiji. Proupalni citokini uključeni su u promjene u noradrenergičnoj i serotoninergičnoj neurotransmisiji u moždanim regijama za koje se misli da su uključene u patogenezu depresije. Prema tom modelu ona se može smatrati psihoneuroimunom bolešću u kojoj je periferna imuna aktivacija potaknuta lučenjem medijatora upale odgovorna za brojne ponašajne, neuroendokrine i neurokemijske promjene koje su povezane s psihijatrijskim stanjem.
The objective of the present study was to assess differences in prevalence of the metabolic syndrome among depressed patients in regard to the duration of the illness (first episode versus recurrent ...episodes). A total of 190 patients suffering from major depressive disorder were included in the study, diagnosed according to International classification of disor- ders, 10th revision 1 . The same criteria were used to divide participants into two groups: first episode major depressive disorder and major depressive disorder with recurrent episodes. The metabolic syndrome was defined according to the criteria of the American National Cholesterol Education Program-Treatment Panel III 2 . Results showed that metabolic syndrome is significantly more prevalent in patients with recurrent major depressive disorder (45.2%) compared to pa- tients with first episode of major depressive disorder (27.3%), mainly due to differences in plasma glucose, triglycerides and HDL-cholesterol levels. These findings indicate the importance of the duration of depression and the number of re- curring episodes as factors involved in etiopathogenesis of the associated metabolic syndrome.
Prvi opisani slučajevi metaboličkih nuspojava antipsihotika potječu još od vremena kada se ti lijekovi uvode u kliničku upotrebu, tj. sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća. Pokazalo se, međutim, ...da se metaboličke nuspojave ne javljaju samo kod primjene konvencionalnih antipsihotika, poput klorpromazina. Danas smo suočeni sa sličnim problemima kod primjene novijih, takozvanih atipičnih antipsihotika. Uvođenje atipičnih antipsihotika u terapiju bitno je unaprijedilo liječenje bolesnika sa shizofrenijom i ostalim psihotičnim poremećajima. Glavna prednost ovih lijekova u odnosu na konvencionalne antipsihotike je manja učestalost ekstrapiramidnih nuspojava, kao i hiperprolaktinemije, te sveukupno bolja podnošljivost. Ipak, neki od atipičnih antipsihotika povezuju se s porastom tjelesne težine, pojavom šećerne bolesti i porastom vrijednosti kolesterola i triglicerida.
Ovaj se pregled bavi razlikama u djelovanju pojedinih atipičnih antipsihotika na homeostazu glukoze i inzulina te metabolizam lipida, kao i pitanjem na koji način racionalno primjenjivati antipsihotike kod kojih se javljaju metaboličke nuspojave. Odnosno, daju se preporuke, po prvi put u Hrvatskoj, za svakodnevni klinički rad o tome kako nadzirati metabolički status bolesnika liječenih novijim antipsihoticima.
Psychiatric aspects of AIDS Buljan, Danijel; Bundalo-Vrbanac, Daniela; Sindik, Ivana ...
Alcoholism and psychiatry research,
07/2013, Letnik:
49, Številka:
1
Web Resource
Odprti dostop
AIDS is a multimorbid, severe and complex medical illness accompanied
with psychiatric disorders and a strong stigma and discrimination
of the people that are affected. Appearance of standard ...antiretroviral
therapy and CART (combination antiretroviral therapy) reduced the morbidity
rates of AIDS, but the incidence of AIDS is still on the rise. There are
about 34 million people infected with AIDS worldwide. With the annual
number of new AIDS cases less than 4 per million in the total population,
Croatia is a country that has continuously had a very low incidence of the
disease. Given that patients with AIDS live longer today, they are prone to
psychological problems related to living with a chronic illness. Thus, psychiatric
care is an essential part of a multidisciplinary treatment.
PDF
