The starting point of this paper is the idea that the ethnographic film, perceived as a visual expression, shows a certain standpoint about the phenomenon it presents, and enables distinguishing of ...the layers of meaning that the author, subjects and the viewers attribute to it. By analyzing three films about the Lastovo carnival, the author distinguishes meanings expressed in them, and names them the realities of the carnival: custom-performing reality, ethnologist's reality, television reality and audience reality.
By distinguishing the realities from custom-related and film appearance of the Lastovo carnival, the author describes several components of a process: annual custom performances of the Lastovo carnival, films made during those performances, and the impact and interpretation of the audience and performances and films on new custom performances.
This rounds up an inseparable entity of carnival events on Lastovo, whose basic characteristic is receiving and transmitting messages in the communication chain that extends through time and media.
ABSTRACT IN CROATIAN: Film je bio znacajan instrument kolonijalne proizvodnje etnografskog Drugog. Predodzbe stvaraju koncepte te otjelovljuju kulturne koncepte. One provode simbolicke oblike moci. ...Etnografski film nije samo reprezentacija stvarnosti, vec i konstrukcija i interpretacija neke druge stvarnosti na temelju konvencija redateljeve kulture. Tako smo suoceni s pitanjem je li kulturno znanje moguce predstaviti "drugacije"; drugim rijecima, je li moguce propitati povijesno, kulturno, politicki i ideoloski uvjetovane hijerarhije kolonijalne kulture? Otjelovijuju li predodzbe kulturno znanje, kako to tvrde Sol Worth i John Adair (1972, 1981)? Cije znanje predstavljaju? Kakvu vrijednost imaju predodzbe u zapadnjackoj kulturi u usporedhi s nezapadnim svijetom? "Viktimiziraju" li slike nuzno Drugoga (Ruby 1991; Kuchnast 1992; Hall 1993)? U sklopu teorije etnografskog filma kontinuirano se raspravlja o pitanjima objektivnosti, subjektivnosti, realizma te o etickim pitanjima reprezentacije. Posljednjili godina autori etnografskih filmova traze rjesenja, a novi pristupi reziranju dokumentaraca daju neke odgovore na ta pitanja. // ABSTRACT IN ENGLISH: Cinema has been an important instrument in the colonialist production of the ethnographic Other. Images create concepts as well as embody cultural concepts. They enact symbolic forms of power. Ethnographic film is not only a representation of reality but also a construction and an interpretation of another reality based on cultural conventions from the filmmaker's culture. Therefore we are challenged to discuss whether it is possible to present cultural knowledge `differently'; that is, to question historically, culturally, politically and ideologically bound hierarchies implicit in colonial culture? Do images embody cultural knowledge as Sol Worth and John Adair (1972, 1981) claimed? Whose knowledge do they present? What values images have in Western cultures as opposed to non-Western worlds? Do images necessarily `victimize' the Other (Ruby 1991; Kuehnast 1992; Hall 1993)? Ethnographic film theory has been an ongoing discussion of issues of objectivity, subjectivity, realism, and ethical questions of representation. In recent years ethnographic filmmakers have looked for solutions, and new approaches to documentary filmmaking have provided some answers to these questions. Reprinted by permission of the publisher
U tekstu se promišlja komplementarnost i istovrsna problematika
filmskih i tekstualnih etnografskih reprezentacija. Etnografsko
pismo i etnografski film se analiziraju u dvama prijelomnim
razdobljima ...iz povijesti etnografije te se pokazuje kako su, suočeni
s visokom uvjetovanošću načina izražavanja, tijekom svojega
razvoja isprepleli metodologiju, stilističke načine izražavanja i
sumnju u mogućnost objektivnog prikazivanja kulturalnih značenja.
Svaki etnografski film shvaćen kao vizualni iskaz izražava, poput verbalnog iskaza,
određeno motrište o pojavi koju prikazuje. Tako različiti filmovi o istome običaju pružaju
njegove različite ...interpretacije, te iskazuju mnoga značenja koja mu se pripisuju. Analizom
triju filmova o lastovskome pokladu autorica u tekstu izdvaja njima iskazana značenja i
naziva ih zbiljama poklada: običajno-izvedbenom zbiljom, zbiljom etnologa,
televizijskom zbiljom i zbiljom gledateljstva. Nadalje, razumijevanje običajne izvedbe
kao sukusa svega što su gledatelji i izvođači, te sudionici na bilo kojoj razini doživljavali
tijekom njezina odvijanja, omogućuje uvrštavanje znanstvenog ili televizijskog snimanja
filmova u sastavni dio procesa pokladnih zbivanja. Izdvajanjem zbilja iz običajne i
filmske pojavnosti lastovskoga poklada, autorica opisuje nekoliko sastavnica jednoga
procesa: godišnje običajne izvedbe lastovskoga poklada, filmove snimane tijekom tih
izvedbi, te utjecaj i tumačenja gledateljstva i izvedbi i filmova na nove občajne izvedbe.
Ovime je zaokružena nedjeljiva cjelina lastovskih pokladnih događanja, čije je osnovno svojstvo primanje i odašiljanje poruka u komunikacijskom lancu koji se proteže kroz
vrijeme i medije.
Znanstveni interes za motrište ljudi istraživane kulture ili subjekata filma u ovome
se tekstu širi i na motrište filmskih stvaratelja i gledatelja, te znanstvenika koji su kao
scenaristi (ili samostalni snimatelji) prisustvovali snimanju. Svi su oni u međusobnom
dogovaranju o značenjima pridonijeli oblikovanju snimljenog događaja. Filmovi tako
postaju poprišta pregovaranja o značenjima, te time sudjeluju u gradnji sustava značenja
poklada.
