The Varaždin Franciscan infirmary was built in 1667, adjacent to the western wing of the Franciscan Monastery. It included a pharmacy which was used, not only by the monks, but also by the people of ...the entire town. The infirmary and the pharmacy were thoroughly restored in the mid-18th century, when the renowned Pauline painter, John the Baptist Ranger, painted the vault of the biggest ground floor room. Unfortunately, due to inadequate space usage and capillary rising damp, the frescoes were quite damaged in the 20th century. For various reasons, all preceding attempts of sanation had been terminated, leaving the issues of damp and salt cristallization unresolved, which led to rapid deterioration of the painted layer. In 2013, Croatian Conservation Institute was included in the issue, because of the severe state of the frescoes. That was when initial conservation and restoration research was conducted. It was found that the microclimatic conditions in the former pharmacy were extremely poor, mainly due to several factors: wet aggregate of concrete floors, a walled-in furnace, which was found damaged in the hallway of the ground floor, and the surface cement plaster and waterproof coat Aquathrill, which had been applied in previous interventions.
Hrvatsko tradicijsko graditeljstvo predstavlja značajnu i vrijednu temu istraživanja, a unatoč svim modernizacijama koje su utjecale na tradicionalni način života, diljem zemlje je sačuvan znatan ...broj tradicijskih sela. Područje južnog dijela Panonske nizine uz rijeku Savu i njezine pritoke, koje danas zauzimaju regije Pokuplja, Moslavine, Turopolja i Posavine, karakterizira graditeljstvo u drvetu, koje se razvilo iz suživota s prirodnim okolišem kojim dominiraju hrastove šume. Unutar toga fundusa posebnu skupinu čine drvene kapele koje često predstavljaju središnje točke naselja. Poput tradicijskih drvenih kuća, i stare se kapele u suvremenom dobu susreću s novim zahtjevima i izazovima, prilikom čega značajnu ulogu za njihovo očuvanje ima konzervatorska struka. Drvena kapela sv. Fabijana i Sebastijana iz 18. stoljeća u pokupskom selu Letovaniću predstavlja primjer tradicijskog graditeljstva s očuvanim oslicima zidne oplate i baroknim polikromiranim oltarom. Kapela je duže vremena bila zanemarena što je uzrokovalo oštećenja drvene građe koja su, pak, dovela do statičke ugroženosti građevine, ali i brojnih oštećenja slikanih slojeva u unutrašnjosti. Provedenim su istraživanjima definirani osnovni uzroci propadanja kako bi ih se moglo ukloniti ili umanjiti njihov štetan utjecaj, dok je restauratorskim istraživanjima utvrđeno više faza uređenja unutrašnjosti. Odabirom ispravnog konzervatorsko-restauratorskog pristupa, temeljem ranije iznesenih smjernica nadopunjenih planiranim dodatnim istraživanjima oslika, bit će omogućeno stvaranje cjelovitog koncepta obnove radi očuvanja strukturnih elemenata arhitekture i prezentacije umjetničkog oblikovanja unutrašnjosti.
The chapel of Sts Fabijan and Sebastijan is located in the centre of Letovanić, right next to the main road, which follows the curve of the River Kupa. The church is one of a group of Baroque wooden churches typical of the traditional architecture of the Pokuplje region. Wood panelling with numerous historical depictions and a Baroque altar have been preserved in the interior of the church. Conservation and restoration research on the chapel was an interdisciplinary project based on the cooperation of a large number of specialists with various areas of expertise in order to combine the results into a unique proposal for conservation. Architectural documentation of the existing condition was created in 2016 as a starting point for all further preventive conservation. In contrast to the usual conservation and restoration research methods, which include the creation of stratigraphic probes to identify previous painted layers, research into wood panelling on the walls and vault of the chapel in Letovanić was based on a detailed visual analysis and comparison with historical templates. The research defined the basic elements of the composition, design details and the colour of the three phases of the wood-panelling paintings. The oldest phase is the wood panelling in the entrance to the chapel under the choir. Graphic documentation of the panelling in that area was created to unify the preserved parts of the composition and establish the visual integrity of the painted pattern. Graphic reconstructions of two historical layers of paintings were made using photographs of the panelling before conservation overlaid on the wall and vault mantle in the nave and sanctuary. Conservation and restoration research of the Baroque altar was carried out in the same year. The following year, laboratory analyses (stratigraphic analysis of microsections of surface layers, and research on pigments from the panelling) and a structural engineer’s report on the state of the load-bearing structure were added to the research in the chapel. The results of the interdisciplinary research were summarized in the survey and represent a contribution to the study of the value of religious folk architecture in Pokuplje in the 18th and 19th centuries, as well as an incentive to current and future specialists in the field of protection and preservation of cultural heritage to review conservation research standards and the impact of conservation in the context of future reconstruction.
Banski dvori izvorno su podrazumijevali građevinu na južnom dijelu zapadne strane Trga sv. Marka u Zagrebu. Na njezinu se mjestu u 17. stoljeću nalazila kuća Petra Zrinskog, koju je nakon 1766. ...znatno dogradio grof Petar Troilo Sermage, uspostavivši reprezentativnu baroknu palaču. Daljnje obnove uslijedile su početkom 19. stoljeća, kad je palača uređena za bana Ignjata Gyulaya, čime je poprimila današnji izgled i naziv Banski dvori. Pripojenjem susjedne, sjeverne palače Rauch, za bana Franje Vlašića (1832. – 1836.), sklop je dvostruko povećan te je od tada u jedinstvenoj funkciji stalnog sjedišta banske vlasti. U vrijeme bana Ivana Mažuranića izvodi se veća obnova s dogradnjom sjeverozapadnog dijela za Vladine urede i uređenjem banskog stana u južnom dijelu 1875. – 1882., a sklop se adaptira i u više navrata tijekom 20. stoljeća. Građevinski slojevito zdanje doživjelo je najveće promjene upravo u vrijeme nekih istaknutih protagonista političkoga života Hrvatske, a upravo zato je u svim zahvatima i modernizaciji zadržalo svoj reprezentativni karakter.
Banski Dvori (Ban’s Palace) originally included a building on the south side of the west perimeter of St. Mark’s Square in Zagreb. This location was occupied by the house of count Petar Zrinski in the 17th century, along with a few other houses, an armoury and St. Ursula’s Chapel. The area was rebuilt and upgraded after 1766 by count Petar Troilo Sermage, who established a magnificent baroque palace facing the square. Further renovations followed at the beginning of the 19th century, when the palace became the seat of ban Ignjat Gyulay, due to which it was further rebuilt and redesigned in 1808 –11 by architect Ivan Eyther and thence titled “Banski Dvori”. During ban Franjo Vlašić’s rule in 1832–40, the neighbouring Rauch Palace, bordering to the north, was added to the complex, which was greatly enlarged as a result and converted to government offices on the basis of designs by architect Ludwig Berger. The renowned ban Ivan Mažuranić had the complex further upgraded in 1875–82, separating the ban’s office and apartment located in the south palace from the government offices in the north palace, where he also built two new wings. Major refurbishments followed in the time of ban Nikola Tomašić in 1910–12, and again in the 1940s, when several new staircases were added. The multi-layered architectural complex underwent its most significant changes during the times of some notable political figures, and has therefore maintained its stately appearance.
Drvena kapela sv. Martina u Starom Brodu rijedak je primjer tradicionalnog narodnog graditeljstva s cjelovito očuvanim oslikanim baroknim interijerom. Njezino je očuvanje iznimno važno za lokalnu ...zajednicu jer je kapela glavno okupljalište seljana u vrijeme pogreba i proštenja, a zbog svoje starosti snažan je simbol višestoljetnog opstanka sela unatoč ratovima i poplavama. Stoga se njezina obnova temeljila na vrednovanju cjelovite strukture građevine i njezinih povijesnih oblikovnih vrijednosti te je povezala sve aspekte kulturnog dobra u cjelinu, što se podjednako odnosi na građevinu, oslikanu unutrašnjost i oltar, kao i na primjenu tradicionalnih tehnika gradnje i uključivanje lokalne zajednice u projekt. Zbog toga je u svibnju 2017. godine Hrvatskom restauratorskom zavodu uručeno najviše europsko priznanje na području zaštite i očuvanja kulturne baštine – Nagrada Europske unije za kulturnu baštinu / Nagrada Europe Nostre u kategoriji zaštite baštine.
Hrvatski restauratorski zavod provodi konzervatorsko-restauratorska istraživanja u prostoru zgrade nekadašnjeg nemoćišta franjevačkog samostana u Varaždinu, no obzirom na to da je prostor još uvijek ...u uporabi, istraživanja su otežana i provode se parcijalno. Cilj ovoga rada je prezentirati do sada postignute rezultate te izdvojiti problemska pitanja čija bi se rješenja trebala pronaći nastavkom istraživanja. Buduća su istraživanja važna radi prezentacije i valorizacije relativno nepoznate svodne freske Ivana Krstitelja Rangera u prostoriji nekadašnje ljekarne.
U članku se obrađuje kronologija nastanka i sudbina prostorije ljetnog refektorija u nekadašnjem pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Refektorij je formiran kao najveća samostanska prostorija prilikom ...izgradnje zapadnog krila u 17. stoljeću, a u 18. stoljeću je bogato opremljen zidnim slikama i štukaturom. Prenamjenom samostana u kaznionicu u 19. stoljeću počinje njegova dugogodišnja degradacija, ponajprije korištenjem u neprimjerene kaznioničke svrhe, a osobito rušenjem svoda u potresu 1880. godine. U to se doba također uočavaju prva nastojanja za njegovo očuvanje, u smislu dokumentiranja, istraživanja i valorizacije, u čemu se ističe djelovanje Ivana Kukuljevića Sakcinskog i Izidora Kršnjavog te osobito slikarski rad Ferdinanda Quiquereza koji je izradio kopiju cijele dekoracije refektorija na kartonima u akvarelu. Refektorij, nadalje, teško stradava u Drugom svjetskom ratu, kad zbog rušenja gornjih etaža zapadnog krila samostana nekoliko godina ostaje nenatkriven. Do početka ovog stoljeća držalo se da ništa od nekadašnje dekorativne opreme refektorija nije sačuvano, međutim, konzervatorskim istraživanjima pronađeni su naslikani medaljoni s likovima pavlinskih dobrotvora na istočnom zidu, naslikane lunete na sjevernom i južnom zidu, kao i zazidana grota sa štuko kipovima. U članku se, osim rezultata konzervatorskih istraživanja, analiziraju i smjernice za obnovu.
PDF
