Člankom pozivamo znanstvenu javnost da pažljivo čita glagoljsku prozu, ne bi li u njoj prepoznala stihove, i da čita asilabičke stihove, ne bi li u njima prepoznala izvorno silabičke, ali iskvarene i ...prilagođene molitvenoj svrsi. Uvjereni smo da su pobožni pisari pjesme pretvarali u molitve tako da su ih lišavali pjesničkih rekvizita, posebice ritma i rime. Stilističkom metodom supstitucije nastojali smo pokazati taj postupak pisara na primjeru Molitvenika Gašpara Vnučića iz 16. stoljeća: naizgled prozni tekstovi, molitve upućene Mariji i Kristu, u našoj su rekonstrukciji konačno poprimili čvrstu stihovnu formu. Lingvističkom analizom dokazivali smo proces kvarenja izvornih pjesama, odnosno izvršili smo rekonstrukciju. Siromašnu korpusu hrvatskih marijanskih pjesama tako smo dodali nekoliko novih, dosad nepoznatih pjesama. Pretežito su, uvjereni smo, izvorno bile napisane u osmercima i distisima, s rimama i asonancama, sasvim uobičajeno za hrvatsko religiozno pjesništvo s kraja srednjovjekovlja.
U Jelinu nadgrebju Zoranićevih Planina uz dvije već poznate tajne poruke prepoznata je i treća, dvočlana, dosad neotkrivena. Započinje u sredini teksta nadgrebja s riječima Posrid i Gori a glasi ...Posrid nebes Mundanici i jelen s Jelu te Gori ime žene zved – Elizei anelac. Tu se Elizei anelac premetanjem izvodi iz sintagme Jelicu zelenu, sadržane u nadgrebju.
U Jelinu nadgrebju Zoranićevih Planina uz dvije već poznate tajne poruke prepoznata je i treća, dvočlana, dosad neotkrivena. Započinje u sredini teksta nadgrebja s riječima Posrid i Gori a glasi ...Posrid nebes Mundanici i jelen s Jelu te Gori ime žene zved – Elizei anelac. Tu se Elizei anelac premetanjem izvodi iz sintagme Jelicu zelenu, sadržane u nadgrebju.
U članku se uspoređuju prikazi slavenskih naroda i prostora iz Stokerova romana Drakula i iz Dnevnika putovanja iz Carigrada u Poljsku Ruđera Boškovića. Usporedba je metodološki opravdana stoga što ...su opisi nekih prostora (Bukovine, Moldavije, Transilvanije, Dobruđe i dr.) zajednički i romanu i Dnevniku pa su i razni Slaveni i vidovi njihova života prikazani u obama djelima. No na tome se u članku ne ostaje, već se pretpostavlja da je građu za svoj roman taj irski pisac fantastike mogao uzimati, ne samo iz beletrističke i iz znanstvene, etnološke, povijesne i slične literature, već i iz putopisa po balkanskim zemljama, po Karpatima itd. Točnije, pretpostavlja se da Bram Stoker jest poznavao Boškovićev putopis i koristio se nekim podatcima iz njega. Tu pretpostavku omogućuju sljedeća polazišta: 1) Stoker je opis Drakulina lika preuzeo od jednoga hrvatskog pisca, biskupa Nikole Modruškoga. 2) Stokerovo je pripovijedanje o putu prema Drakulinu zamku moglo biti u stanovitu odnosu s romanom Srce tame engleskoga pisca slavenskoga porijekla, Josepha Conrada. 3) I Bošković i Conrad djelovali su u Londonu kao i Stoker. 4) Vlad Ţepeş Drakulea vojevao je po Bosni zajedno s hrvatskim članovima Reda Zmaja. 5) Vampir je mitski lik i termin, vjeruje se, slavenskoga porijekla. 6) Vlad Ţepeş Draculea bio je u raznovrsnim odnosima sa slavenskim jezicima i kulturama, što Bram Stoker zna.
PDF
