This paper discusses Téa Obreht's 2010 novel The Tiger's Wife within the context of transmigrations and post-national conceptions of both the real and mythical translocality. Through analysis of ...Obreht’s discourse of disremembering, which is in Aleksandar Hemon’s definition a recognition of one’s own experience under the new narrative, the paper will explore the transnational dimensions of the Slavic-American identity of The Tiger’s Wife. The aim of this paper is to focus on the new understanding of transnational relationality as well as on a reconception of reality that disremembers Obreht’s or, on a larger scale, human experience within the mythical realism of The Tiger’s Wife.
Faruk Šehić’s 2021 long novella/short novel Greta, subtitled “The Ballad about Migfold/Dark, Emotional Transrealism”, is a transrealist refugee story about one Bosnian and Herzegovinian boy/young man ...and his family who dream of returning home, and finally come home to a town ravaged by war. Greta deals with their brutal war and refugee reality and, simultaneously, with the higher reality in which their life is embedded. It is a fairy tale for adults. The story is retrospectively narrated by a boy/a young man named Uviđavni (Ar./Tr. Truth teller). Greta, the title character, is his non blood related family member and his own Lady of the Light. Even though Greta is the story about the darkness of a war, it is also the story about the power of imagination, hope, and dreams that all together bring light into the dark reality. Therefore, Greta can be seen as a transrealist fiction about light. This paper will deal with the trans/realist poetics of belletrism in Šehić’s Greta, as well as with its off modern Weltanschauauung, and then with Šehić’s poetic aim to praise the mutilated world in his own way.
Faruk Šehić je jedan od najpoznatijih, najpriznatijih i najboljih savremenih bosanskohercegovačkih i slavenskih pisaca koji je putem prevoda, do sada prvenstveno njegovog slavnog romana Knjiga o Uni ...(2011) na mnoge jezike, već afirmisan i u svjetskoj književnosti. Bogatstvo i visprenost njegove književnosti, kako proze, tako i poezije, u kombinaciji s jednostavnošću njegovog bića, onom kompleksnom jednostavnošću kakvu mogu imati samo vrhunski intelektualci, i to čovjek koji misli – koji je, dakle, prvo čovjek, a onda biće koje misli, za razliku od pukog mislioca, kako je to o američkom učenjaku rekao američki pisac Ralph Waldo Emerson u svom govoru održanom na Harvardu, 31. 8. 1837. godine, a što se može odnositi i na univerzalnog intelektualca – već su uveliko obilježili bosanskohercegovačku i post-jugoslovensku regionalnu književnost i pojavnost. Do sada je objavio sljedeće knjige: Pjesme u nastajanju (2000), Hit depo (2003), Pod pritiskom (2004), Transsarajevo (2006), Hit depo, Pod pritiskom, Transsarajevo, Apokalipsa iz Recycle bina (2007), Knjiga o Uni i Moje rijeke (2014). Dobitnik je cijenjenih nagrada i priznanja. Između ostaloga, za roman Knjiga o Uni dobio je nagradu „Meša Selimović“ za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, a zatim i nagradu Europske unije za književnost – EUPL 2013. Za zbirku poezije Moje rijeke dobio je nagradu „Risto Ratković“ za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za 2013-2014. godinu i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za najbolju knjigu objavljenu u 2014.
Me’med, crvena bandana i pahuljica hibridni je roman Semezdina Mehmedinovića, objavljen 2017., koji svoju priču kazuje primjenom medija konceptualne umjetnosti. Između ostalih, on se bavi temama ...identiteta, sjećanja i njihova gubitka, traume, rata, migracija, pripadanja, nostalgije, zdravlja, obitelji, ljubavi i umjetnosti. Kako je sam trasnacionalni postjugoslavenski bosanskohercegovačko / južnoslavensko / istočnoeuropsko-američki književnik s imigrantskim iskustvom, Mehmedinović propituje normirane pojmove i shvaćanja identiteta time što istražuje konstrukcije i osobnog i društvenog identiteta, ali i identiteta narativa, čime se remete i poništavaju ideje čistog“ identiteta. Njegov roman, u svom poližanrovskom, transdiskurzivnom i transumjetničkom narativu, iskazuje potrebu odbacivanja ideje čistog identiteta i, umjesto toga, prihvaćanja hibridnosti koja, između ostaloga, podrazumijeva koegzistenciju različitosti, dekonstrukciju binarnih konstrukcija (bilo između nacija, kultura, rasa, klasa ili rodova), te reflektira i (pre)oblikuje mnoge ključne pojave suvremenog ljudskog iskustva, pri čemu njegov tekst i kontekst funkcioniraju kao način i/ili zaziv prevladavanja „zamišljenih“ granica i artikulacija glasa neasimilacijskog identiteta drugotnosti.
Semezdin Mehmedinović’s 2017 hybrid (trans)novel Me’med, Red Bandana and a Snowflake (Me’med, crvena bandana i pahuljica) employs a conceptual art medium to present its content. Among others, it ...deals with the themes of identity, memory and memory loss, trauma, war, migration, belonging, nostalgia, health, family, love, and art. Being himself a transnational Post-Yugoslav Bosnian and Herzegovinian/South Slavic/Eastern European-American writer with immigrant experience, Mehmedinović challenges the normative conception of identity by exploring identity construction in terms of personal and social identity as well as of the identity of narrative that disrupt the idea of “pure” identity. In its multi-genre, trans-discursive and trans-artistic storytelling, the novel shows the need of abandoning the idea of pure identity and embracing instead hybridity, which, among other things, envisions a coexistence of differences, deconstructs the construction of binaries (whether between nations, cultures, races, classes, or genders), and also reflects and (re)shapes many key features of contemporary human experience, configuring the realm of transgressed “imaginary” borders and articulating a voice of unassimilable identity of alterity.
Rad razmatra roman Harper Li (Harper Lee) Ubiti pticu rugalicu (1960) unutar konteksta jedne od njegovih osnovnih umjetničkih uloga, što je – kako bi to za umjetnost uopšteno istakao D. H. Lorens (D. ...H. Lawrence) – implicitna, a ne didaktična moralnost. Kroz analizu književnoga izraza Li i njene poetske osjećajnosti svijeta u kojem je živjela, rad će se usredsrediti na njenu vizuru rasnih problema, diskriminacije i segregacije u SAD-u u XX vijeku, kako bi se razmotrio njen univerzalni prikaz života i njegovih moralnih dilema.
U gledanju i viđenju, a time i u nastojanjima (us)postavljanja čvrstih okvira savremenosti našeg vremena, odnosno definiranja i normiranja svega onoga što u ovom momentu čini savremenost u ...umjetnosti, kulturi, nauci, društvu, a onda i u međusobnoj isprepletenosti svih polja ljudskoga postojanja i djelovanja, ali i u zasebnosti tih polja kako unutar tako i izvan te isprepletenosti, postoje različita tumačenja.
This paper discusses Harper Lee’s 1960 novel To Kill a Mocking Bird within the context of one of its essential artistic functions, which is—as D. H. Lawrence would point out for art in general—an ...implicit and not didactic morality. Through an analysis of Lee’s literary expression and her poetic sensibility of the world she lived in, this paper will focus on her perspectives on racial issues, discrimination and segregation in the United States in the 20th century in order to discuss her universal depiction of life and its moral dilemmas.
William Faulkner (1897-1962) i Meša Selimović (1910.-1982.) istraživači su ljudskog postojanja. Faulkner u romanima: Krik i bijes (The Sound and the Fury, 1929.), Svjetlost u avgustu (Light in ...August, 1932.), Absalome, Absalome! (Absalom, Absalom! 1936.), Idi, Mojsije (Go Down, Moses, 1942.), te Selimović u proznim ostvarenjima: Derviš i smrt (1966.), Tvrđava (1970.), Ostrvo (1974.) i Sjećanja (1976.), istražju ljudsku dušu i život u ukupnosti mudrosti neizvjesnosti, kako bi to rekao Kundera, kao i relativizam čovjekovih mogućnosti u modernom svijetu. Obojica su nastojala da u svome književnom svijetu predstave pravu prirodu svijeta stvarnosti i da ukažu na vrijednost života kako bi ga čovjek punije živio. U duhu još jedne Kunderine misli, Faulknerova i Selimovićeva umjetnost korjenitog ogoljavanja predočava sveobuhvatnu složenost postojanja u modernom svijetu kao romanesknom kontrapunktu. Njihovu književnu realnost karakterizira, uvjetno rečeno, zbilja stvarnija od činjenične stvarnosti.
PDF
