Autor publicira dvije oltarne pale iz župne crkve sv. Vida i Modesta u Trstenom kraj Dubrovnika. Palu Poklonstvo pastira na glavnom oltaru potpisao je Tomaso Cassani Bugoni (Venecija, oko 1696./1700. ...– 1767.). Na temelju očigledne sličnosti slikaru se u istoj trstenskoj crkvi pripisuje i pala Bogorodica od Presvetog Ružarija sa sv. Dominikom, sv. Katarinom Sijenskom, sv. Vidom i sv. Modestom. Iznose se podatci o slikaru koji je djelovao sredinom 18. stoljeća, određuju se stilske osobine navedenih slika te prepoznaju mogući poticaji na kojima su nastajala njegova djela. Svjetlinom kolorita slikar pokazuje ovisnost o Giovanniju Battisti Tiepolu i majstorima koji su djelovali pod njegovim utjecajem. S obzirom na to da je njegov opus u Veneciji i Venetu slabo istražen te zbog oskudnih biografskih podataka teško je iznijeti pouzdane zaključke o njegovu školovanju i djelatnosti. Unatoč tome dvije oltarne pale u Trstenom proširuju znanja o likovnoj kulturi u Dubrovačkoj Republici sredinom 18. stoljeća te ukazuju da su mletački majstori zastupljeni većim brojem djela na tom području.
Autor publicira dva kamena kipa postavljena u niše na pročelju crkve sv. Martina u Vlaškoj ulici u Zagrebu. Kipovi prikazuju sv. Kvirina, biskupa rimske Siscije (Sisak) i bl. Augustina Kažotića ...(Casotti), biskupa u Zagrebu i Luceri u Apuliji. Kipovi nisu dosad bili predmet povijesnoumjetničkih analiza, iako je riječ o djelima visokih umjetničkih dometa. Autor ukazuje na njihovu sličnost s djelima mletačkog kipara Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1670. – 1747.) te ih pripisuje njegovoj radionici u kojoj su djelovala njegova tri sina, Ambrogio, Carlo i Giuseppe. U drugom dijelu teksta analizira se mramorni grb na ogradi vrta kurije Stjepana Putza na Kaptolu 7 u Zagrebu. Na kuriji je kameni portal datiran 1756. godine pripisan mletačkom kiparu Francescu Robbi (Venecija, 1698. – Zagreb, 1757. ) koji je djelovao u Austriji, Sloveniji i Hrvatskoj. Grb u Zagrebu pripisuje se Robbi te se uspoređuje s grbovima koje je umjetnik izveo u Celovcu i u Ljubljani. Pretpostavlja se da je grb bio dio cjeline s portalom te da ga je naručio također Stjepan Putz, smederevski i beogradski biskup te prepozit zagrebačkog kaptola.
Leonardo Foscolo (Venecija, 1588.–1660.) bio je generalni providur za Mletačku Dalmaciju i Albaniju od 1645. do 1650. godine. Sjedište providura i državne administracije koja je upravljala pokrajinom ...bilo je u Providurovoj palači u Zadru.
U prvom dijelu studije analiziraju se oni portreti providura Leonarda Foscola izvedeni uljem na platnu i u grafici koji su povezani s njegovom vladavinom i djelovanjem u Dalmaciji. Jedini portret izveden uljem na platnu čuva se u samostanu sv. Lovre u Šibeniku. Veća je skupina grafičkih portreta na kojima su uz Foscolov lik prikazani i pojedini gradovi, naselja i utvrde u Dalmaciji u kojima je poduzimao ratne oslobodilačke akcije.
Drugi dio studije istražuje Foscolovu donatorsku i mecenatsku ulogu. U tome se izdvaja njegova uloga u oblikovanju oltara sv. Šimuna u istoimenoj crkvi u Zadru. Foscolo je ostavio trag i u Šibeniku. Prema nepotvrđenoj predaji na zvonik crkve sv. Ivana ugradio je satni mehanizam koji je kao ratni plijen prenio iz osvojenog Drniša o čemu svjedoči natpis upisan u njegovoj lođi na koju je obješen i Foscolov grb s providurskom kapom. Isti grb ugrađen je i na pročelje crkve sv. Nikole u Šibeniku.
Foscolo je u Dalmaciji stekao ugled što je rezultiralo činjenicom da su mu brojne komune dale podići spomenike o čemu se raspravlja u trećem dijelu studije. Navode se djela u Šibeniku, Splitu, Hvaru, Korčuli, Pagu i Islamu Grčkom.
Mletački slikar Baldassare DʼAnna (Venecija, 1572. – 1646.) zastupljen je brojnim slikama u Istri i Dalmaciji. Relativno dobro istražena, njegova su djela protumačena kao eklektični radovi na kojima ...se prepoznaju izravni i dosljedni utjecaji suvremenika i prethodnika na liniji Tizian – Jacopo Palma, mlađi. Taj je očigledni utjecaj rezultirao konvencionalnim oltarnim palama i slikama sakralne tematike koje slijede renesansne kompozicijske obrasce simetričnosti i jasnoga rasporeda s čvrsto modeliranim likovima na kojima ponavlja tjelesne odlike i fizionomije. Tom korpusu slikarovih djela u Hrvatskoj (i Bosni i Hercegovini) autor dodaje dosad neuočena djela na otoku Braču, Šolti, Lošinju i Krku na kojima se ne prepoznaju novosti u likovnom smislu, ali se još više uočava uloga, značenje i popularnost koju je DʼAnnino zakašnjelo renesansno slikarstvo imalo kod dalmatinskih naručitelja. Ukazuje se i na – nedovoljno istraženu – ulogu njegovih suradnika u radionici jer su vidljive oscilacije u likovnoj vrijednosti njegovih slika.
U tekstu se iznose novi podaci o slikarima koji su tijekom 17. i 18. stoljeća djelovali u Dalmaciji ili su im slike sačuvane u tamošnjim crkvama. Autor povezuje sačuvane umjetnine s određenim ...umjetnicima čija se imena spominju i u dokumentima. Tako se raspravlja o Angelu Manciniju, Mateju Otoniju, Giuseppeu Marcattiju, Franju Gianacchiju i Pietru Tantiniju. Njihova su djela sačuvana u Zadru, Biogradu, Pirovcu, Šibeniku i Poljicima. Nekima od njih pripisuju se nova djela ili ispravljaju i dopunjavaju podatci o njihovoj djelatnosti dok se o nekima donose prvi put relevantni podaci.
Autor analizira dalmatinski opus kipara Giovannija Marije Morlaitera (Venecija, 1699.–1781.). Utvrđuje se da je umjetnik na hrvatskoj obali zastupljen djelima koja su nastala od mladenačkih godina do ...starosti. Najranija su djela iz 1729./1730. godine u crkvi sv. Ignacija u Dubrovniku. Riječ je o kipovima Djevičanstva i Poniznosti na oltaru Prikazanja Marije u hramu te Vjere i Ljubavi na oltaru sv. Augustina. Naručitelj je bio Dubrovčanin Franjo Rogačić (Rogacci). Potom, 1746. godine Morlaiter kleše u kamenu tri anđela na oltaru Gospe od Ružarija u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije na Prčanju u Boki kotorskoj. Sredinom stoljeća dobiva narudžbu da za splitsku katedralu izradi oltar sv. Dujma. To je najambiciozniji Morlaiterov rad za dalmatinske naručitelje, a dovršen je 1767. godine. Kako je zabilježio Julije Bajamonti, naručitelji su u Rimu nabavili najvrsniji uzorak prema kojemu je Morlaiter trebao izraditi splitski oltar. U to je vrijeme, između 1759. i 1762. godine, zajedno s oltaristom Lorenzom Bonom podigao tabernakul oltara s mramornim kipovima anđela u benediktinskoj crkvi sv. Marije u Zadru. U istom je gradu 1764. godine izradio grobnicu vojnom inženjeru Giovanniju Francescu Rossiniju s portretnim poprsjem, kipom sv. Šimuna i anđelima. Za oba zadarska djela sačuvani su terakotni modeli u Ca’ Rezzonico u Veneciji. Za glavni oltar u crkvi sv. Marije dokumenti spominju i crtež, dok opsežna arhivska građa o njegovoj izradi uključuje i vlastoručno pismo što ga je kipar uputio benediktinskim redovnicama u Zadar.
The Venetian painter Baldassare DʼAnna (Venice, 1572–1646) is represented by numerous paintings in Istria and Dalmatia. His oeuvre, relatively well researched, has been interpreted as comprising ...eclectic works that reveal direct and consistent influences of his contemporaries and predecessors along the lines of Titian and Jacopo Palma the Younger. This obvious influence resulted in conventional altarpieces and sacral paintings following Renaissance compositional patterns of symmetry and a clear layout, with firmly shaped figures repeating certain bodily features and physiognomy. To this corpus of the painter’s works in Croatia (and Bosnia and Herzegovina), the author has added some hitherto unattributed works on the islands of Brač, Šolta, Lošinj, and Krk. While these additions do not bring novelties in the artistic sense, they emphasize the role, significance, and popularity of D’Anna’s belated Renaissance art among Dalmatian commissioners. The still insufficiently researched role of D’Anna’s workshop collaborators has also been highlighted, given visible oscillations in the artistic value of his paintings.
Petar Mattei Tomić, Radoslav
Ars Adriatica,
02/2024, Letnik:
13, Številka:
13
Journal Article, Paper
Recenzirano
Odprti dostop
Autor istražuje djelatnost dubrovačkog slikara Petra Matteija (Dubrovnik, 1670. – 1726.) koji je u prvim desetljećima 18. stoljeća ostvario važan opus u katedrali Uznesenja Blažene Djevice Marije i ...crkvi Sv. Vlaha. Pokušavaju se prepoznati utjecaji koje su na slikara ostavili talijanski majstori poput Guida Renija, Carla Marattija i Luke Giordana te prepoznati neuočena slikarova djela na području Dubrovačke Republike. Temeljeći svoje prijedloge na morelijanskim motivima i stilskoj analizi, autor predlaže da se u Matteijev katalog uključe sljedeće slike: 1. Poklonstvo kraljeva, Dubrovnik, Biskupska palača, 2. Bogorodica s Djetetom ukazuje se sv. Stanislavu Kostki, Dubrovnik, crkva Sv. Ignacija, 3. Gospa od Karmela sa sv. Rokom, sv. Liberanom, sv. Alojzijem Gonzagom i sv. Onofrijem (?), Ston, crkva Sv. Liberana, 4. Bogorodica od Presvetog Ružarija, Topolo, crkva Male Gospe, 5. Uznesenje Blažene Djevice Marije, Postranje/Martinovići u Župi dubrovačkoj, župna crkva Velike Gospe, 6. Bogorodica s Djetetom, sv. Vlahom i sv. Lukom, Mali Ston, župna crkva Sv. Antuna Opata. Navedena djela znatno proširuju umjetnikov katalog te omogućuju precizniju analizu njegove slikarske djelatnosti.
U tekstu se donose novi podaci o oltarnoj pali “Bl. Augustin Kažotić, Sv. Ivan Evanđelist i Sv. Jakov” u trogirskoj katedrali. Tijekom restauracije pronađen je natpis na slici koji do sada nije bio ...poznat. U donjem desnom uglu zapisano je: Teodoro Matteini F. in Venezia 1805. Uz ime autora, uglednog talijanskog slikara Teodora Matteinija (Pistoia, 1754. - Venecija, 1831.) navodi se da je pala naslikana 1805. godine u Veneciji. Time se nepobitno potvrđuju dosadašnja pisanja hrvatskih i talijanskih povjesničara umjetnosti. Na temelju dokumenata iz Italije i Hrvatske može se zaključiti da su presudnu ulogu u narudžbi slike imala braća Ivan Dominik (1761.-1848.) i Ivan Luka Garagnin (1764.-1841.), trogirski plemići i ugledni predstavnici dalmatinskoga društva početkom 19. stoljeća. Oni su umjetnika od ranije dobro poznavali, jer je upravo Matteini 1798. godine u Veneciji portretirao Ivana Dominika Garagnina, koji se u jednome pismu spominje kao operarij trogirske katedrale. U narudžbi slike i osmišljavanju njezine kompozicije i pojedinosti, kao prijatelj i povjerenik učene braće Garagnin sudjelovao je i Giovanni de Lazara (Padova, 1744.-1833.), padovanski plemić, malteški vitez, bibliofil, kolekcionar te inspektor-konzervator za slike u Padovi i okolici od 1793. godine. Posebno je zanimljiv prikaz Trogiranina, Bl. Augustina Kažotića (oko 1260.-1323.), biskupa u Zagrebu i Luceri. O njegovu liku Trogirani su, prema zapisima u dokumentima, Matteiniju dostavili određene podatke te stariju sliku, prema kojoj je izrađen njegov portret na pali. Osim toga, utvrđeno je da se u Ca’ Pesaro u Veneciji (Galleria Internazionale d’Arte Moderna) čuva Matteinijev potpisani crtež iz 1805. godine (olovka na papiru, 431 x 283 mm) koji prikazuje Sv. Jakova. Riječ je o pripremnoj skici za svečev portret na trogirskoj pali. Ona je postavljena na novi mramorni oltar koji su 1802. godine podigli Nikola i Ivan Degan (Nicolò i Zuane Degani).
PDF
