This text draws attention to the so-called ‘dark side’ of the Internet and social media, with the special focus on popular network Facebook. Namely, in the time of escalation of new communication ...technologies, which again confirms the power of media, there is evidence that these technologies enable not only connection and instant interaction between users of network communication, but also a new form of social behavior – media constructed narcissism. This is not individual (Freud) or social narcissism (Lasch), but it is the case of completely new form of narcissistic behavior, that is illustrated using social network Facebook as example. Furthermore, judging by the research done among students in the USA, malignant narcissistic behavior (Vaknin), becomes new paradigm of ‘sociablity’, and, in other words, interaction. Number of friends on a certain profile verifies this sociability. Thus, this is socially constructed narcissism in cyber space, which is becoming, more and more, a trait of global culture that surrounds us.
Članak preispituje odnose znanosti, umjetnosti, filozofije i medija u današnjem dobu, istražujući ulogu mitova i imaginacije u oblikovanju korpusa znanja. U tom kontekstu, problematiziraju se dva ...aktualna „slučaja”, kao dvije vrijednosne paradigme u kojima se današnje znanje, impregnirano mitovima i imaginacijom, događa. Jednu koncepciju istraživanja u tekstu institucionalno zastupa CERN (Europska organizacija za nuklearna istraživanja), a drugu Damanhur (Federacija Damanhur). U slučaju prve je istraživačka ideologija globalistička; kao takvu je financijski i politički podupiru aktualni centri moći, okrenuta je medijskoj i turističkoj promociji te populariziranju znanosti, umjetnosti i vještina koje podržavaju nove napredne tehnologije. Druga ideološka koncepcija je antiglobalistička i promovira integralni koncept znanja, kao i eklektiku umjetničkog stvaralaštva, i oslanja se na ekologiju i koncepciju održivog razvoja; medijski je daleko manje vidljiva, odnosno manje prisutna u eteru (u rasponu od ilegalnog rada, pa sve do turističke atrakcije), a svoja postignuća temelji kako na novim, tako i na drevnim tehnologijama, mitovima i znanjima.
Tekst saopćenja se bavi odnosom medija i kreativnosti u suvremeno doba. Ova relacija tretira se kritički, kroz eleboriranje aktualnih tržišnih odnosa i fenomena tzv. kreativnih industrija. ...Problematika kreativnih industrija, i njihovog služenja svijetu kapitala, čini osnovnu interpretativnu liniju članka. Analiza pojma kreativnih industrija, poteklog od sintagme ‘kulturna industrija’ Adorna i Horkheimera - pokazuje apsurdnost čitavog projekta koji nije u funkciji razvoja umjetnosti i kulture, kako se obično misli, nego služi podupiranju posustalog svijeta kapitalizma. Stoga kreativne industrije, kao grana ekonomije, zapravo, instrumentalizuju kreativnost, prikazujući je kao nužnu pretpostavku razvoja ne samo umjetnosti, kulture i medija, već čitavih društvenih zajednica, što smatramo pogrešnim pristupom, sa stanovišta našeg razumijevanja ove problematike, a iz vizure jedne kritički intonirane filozofije medija.
Tekst problematizira temu budućnosti medija polazeći sa stanovišta ideje o smrti medija i kraju medijske kulture kakvu danas poznajemo. Isprva se tema reprezentiranja smrti u medijima tretira kao ...osnova za kreiranje mnogobrojnih medijskih sadržaja, da bi se težište istraživanja, potom, s prikazivanja prizora smrti u medijima, postepeno prebacilo i fokusiralo na tzv. posthumnu medijsku komunikaciju. Usporedo s procesom transformiranja medijskih sadržaja njihovim preusmeravanjem na temu smrti i komunikacije sa svjetovima umrlih – što se pokazalo kao profitabilno – pojedini teoretičari medija, poput Virilija, na primjer, nagovještavaju i krah medijske slike, kao posljedice vođenja globalnih informatičkih ratova. To bi, ujedno, značilo i priliku za novi početak i posve drukčiju, novu medijsku paradigmu. Pritom, ovdje nije riječ o pukoj zamjeni starih i tzv. „primitivnih“ novim medijima, već o značajnoj, suštinskoj transformaciji. Mediji, naime, prema našem shvaćanju, ne umiru u smislu konačne smrti, već prelaze u dimenziju postojanja koja se nalazi negdje „između“, na samoj granici života i smrti. Ovakva transformacija medija, iz dimenzije života u smrt i natrag (ka budućnosti), analoški mišljeno, najsrodnija je budističkom pojmu i fenomenu „bardo“.
Tekst reaktualizira Adornovo pitanje »čemu još filozofija« u današnjem vremenu. Polazište za preispitivanje perspektiva filozofije tiče se, dakle, reflektiranja njena značaja kako za sadašnjost tako ...i za budućnost. Aktualni kontekst koji evocira ovo pitanje ukazuje ponajprije na moguća istraživanja odnosa filozofije i tržišne ekonomije, pri čemu se temelj tumačenja, u ovome slučaju, traži i pronalazi u izvanjskim faktorima koji filozofiji osporavaju njen značaj i aktualnost, a s obzirom na konkurenciju proisteklu iz sfere onih znanja koja su karakteristična za područja znanosti i tehnologije. Ovakvo vrednovanje filozofije istovremeno je povezano i s vladajućom tzv. medijskom kulturom. Uvjerenje da će filozofija ipak prevladati logiku tržišta i da će uspješno »odoljeti korporativizmu« vodi, nadalje, do drugog krucijalnog pitanja – kakva bi filozofija trebala biti? Jedna od njenih novih razvojnih mogućnosti, posebno u području kritike i kritičkog mišljenja, jest filozofija medija, prepoznata kao relativno nova perspektiva koja se otvara filozofskom mišljenju kraja 20. i početka 21. stoljeća. Ova dimenzija istraživanja, koja u predmetnome smislu filozofiju dovodi u relaciju s medijima ali i s medijem filozofiranja, u podjednakoj je mjeri značajna bilo kao kritika postojeće (simulirane) stvarnosti bilo kao imanentna kritika samoga medija (tj. jezika) filozofije, iz čega se može iščitati njena potencijalna i realna razvojna perspektiva.
Tekst preispituje relacije „intimnog“, „privatnog“ i „javnog“ prostora u domeni djelovanja suvremenih medija. Istraživanje započinje s medijem fotografije, da bi završilo ispitivanjima u području ...sveukupnih aktivnosti društvenih mreža kao što su primjerice Facebook, Twitter i Instagram. Primjetan je veliki broj pornografskih sadržaja koji se distribuiraju ovim mrežama. Međutim, ovdje nije samo riječ o poplavi pornografskih sadržaja u ovim medijskim prostorima već i o njihovoj strukturi, koja upotrebom tehničkih sredstava omogućava koincidenciju javnog i intimnog prostora djelovanja, a u zoni privatnog vlasništva. Tekst pokušava kritički ukazati na ovaj specifični problem zloporabe javnog prostora u suvremeno doba.
PDF
