ABSTRACT IN ENGLISH: The goal of this research was to examine differences in the manifestation of school bullying behaviours between pupils of different sex, age and other characteristics. We used ...The School Bullying Questionnaire - USN 2003 (Buljan Flander, Karlovic, Stimac, 2003) which was constructed by changing and adapting the Bully/Victim Questionnaire made by Dan Olweus. This USN-2003 questionnaire was given to 4904 pupils in fourth, fifth, sixth, seventh and eighth grades in 25 elementary schools in the Republic of Croatia. The results show that: school boys manifest significantly more bullying behaviours than girls; the oldest pupils in seventh and eighth grades (13 and 14-year-olds) bully younger pupils; rejected pupils show more bullying behaviours than accepted ones. The interactional influence of gender and acceptance/rejection in school was emphasized. We find that acceptance/rejection in school has significantly increased bullying behaviours exercised by boys than by girls. These results were obtained on a big national sample of Croatian pupils. Therefore, we have considered the practical implications of these results. // ABSTRACT IN GERMAN: Mit dieser Untersuchung sollte ermittelt werden, in welchem Umfang Schüler unterschiedlichen Geschlechts und Alters sowie mit anderen abweichenden Merkmalen sich im Hinblick auf Gewalttätigkeit in der Schule voneinander unterscheiden. Zum Einsatz kam dabei ein eigens dafür entworfener Fragebogen ("Gewalt in der Schule": USN-2003 - Buljan, Flander, Karlovic, Stimac, 2003), der in abgewandelter und ergänzter Form den Fragebogen "Täter/Opfer" von D. Olweus darstellt und an 4904 SchülerInnen der Klassen 4-8* an 25 Grundschulen in 13 Städten der Republik Kroatien verteilt wurde. Die Untersuchungsergebnisse verweisen auf bedeutende Unterschiede hinsichtlich verübter Gewalttätigkeiten: Jungen neigen wesentlich stärker zu Gewaltanwendung als Mädchen; 7- und 8-Klässler sind wesentlich aggressiver als jüngere Schüler; am aggressivsten sind diejenigen Schüler, die bei ihren Klassenkameraden auf Ablehnung stoßen. Die größte Relevanz zeigten die Variablen Geschlecht und Gefühl der Akzeptanz bzw. Ablehnung, wobei Jungen im Falle der Ablehnung vonseiten ihrer Altersgenossen weit eher zu Gewaltanwendung neigen. Da diese Untersuchung landesweit durchgeführt wurde und eine große Gruppe von Schülern umfasste, erwägt man die Umsetzung der gewonnenen Erkenntnisse in Form von Vorbeugungs- und Interventionsprogrammen. Reprinted by permission of Drustvena Istrazivanja
The goal of this research was to examine differences in the manifestation of school bullying behaviours between pupils of different sex, age and other characteristics. We used The School Bullying ...Questionnaire – UŠN 2003 (Buljan Flander, Karlović, Štimac, 2003) which was constructed by changing and adapting the Bully/Victim Questionnaire made by Dan Olweus. This UŠN-2003 questionnaire was given to 4904 pupils in fourth, fifth, sixth, seventh and eighth grades in 25 elementary schools in the Republic of Croatia. The results show that: school boys manifest significantly more bullying behaviours than girls; the oldest pupils in seventh and eighth grades (13 and 14-year-olds) bully younger pupils; rejected pupils show more bullying behaviours than accepted ones. The interactional influence of gender and acceptance/rejection in school was emphasized. We find that acceptance/rejection in school has significantly increased bullying behaviours exercised by boys than by girls. These results were obtained on a big national sample of Croatian pupils. Therefore, we have considered the practical implications of these results.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati moderatorski učinak podrške obitelji i prijatelja kod prilagodbe djece na razvod roditelja. Korišteni su upitnici anksioznosti i samopoštovanja te skale ...obiteljske i prijateljske podrške, a primijenjeni su na 79 djece dobi između 9 i 15 godina, iz 63 obitelji, s područja RH. Rezultati su pokazali da
djeca razvedenih roditelja koja imaju višu razinu obiteljske podrške iskazuju značajno više razine samopoštovanja i značajno niže razine anksioznosti od djece razvedenih roditelja koja imaju niže razine obiteljske podrške. Također se pokazalo da se djeca razvedenih roditelja koja imaju više razine podrške od strane prijatelja ne razlikuju u samopoštovanju ili anksioznosti od djece razvedenih roditelja koja imaju niže razine prijateljske podrške. Obiteljska podrška i podrška od strane prijatelja međusobno umjereno pozitivno koreliraju, djeca koja dobivaju više obiteljske podrške imaju i više
podrške od strane prijatelja. Značajne su i korelacije obiteljske podrške i podrške od strane prijatelja sa samopoštovanjem, viša razina podrške povezana je s višim samopoštovanjem.
Samopoštovanje i anksioznost međusobno negativno koreliraju. Provedeno istraživanje daje nam djelomičan uvid u obilježja djece razvedenih roditelja, time i mogućnost boljeg razumijevanja te unapređenja praktičnog rada s djecom i njihovim obiteljima, a koja imaju iskustvo razvoda.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati povezanost pojavnosti zlostavljanja djece u obitelji sa smetnjama doživljavanja i ponašanja roditelja.
Istraživanje smo proveli na 4191 maturantu u školama ...diljem Hrvatske. Sudionici ispitivanja su, uz davanje nekih općih podataka te podataka o postojanju smetnji doživljavanja i ponašanja kod roditelja, ispunjavali upitnike o izloženosti zlostavljanju, te upitnik socijalne i emocionalne usamljenosti. Uspoređivali smo sudionike kojima barem jedan od roditelja pokazuje smetnje doživljavanja i ponašanja s ostatkom uzorka na nizu indikatora zlostavljanja te na upitniku socijalne i emocionalne usamljenosti.
Rezultati pokazuju da su adolescenti kojima barem jedan od roditelja pokazuje smetnje doživljavanja i ponašanja bili izloženiji tjelesnom, emocionalnom i spolnom zlostavljanju te zanemarivanju u obitelji. Osim toga, ti se adolescenti osjećaju usamljenije u domeni društvenih odnosa i odnosa u obitelji, dok u izraženosti usamljenosti u ljubavnim odnosima nismo našli razlike.
Dobiveni nalazi upućuju na to da smetnje doživljavanja i ponašanja kod roditelja predstavljaju rizik za izloženost djece zlostavljanju u obitelji, što smatramo relevantnim podatkom pri radu na preventivnim mjerama suzbijanja pojave zlostavljanja djece.
Cilj ovog istraživanja bio je ispitati u kojoj se mjeri
učenici različita spola, dobi i drugih obilježja razlikuju u
počinjenom nasilju u školi. Upotrijebljen je Upitnik o
školskom nasilju – UŠN-2003 ...(Buljan Flander, Karlović,
Štimac, 2003.), koji je nastao izmjenama i dopunama
Upitnika nasilnik/žrtva autora D. Olweusa te je primijenjen
na 4904 učenika četvrtih, petih, šestih, sedmih i osmih
razreda u 25 osnovnih škola u 13 gradova Republike
Hrvatske. Rezultati su pokazali značajne razlike u
počinjenom nasilju među djecom, tako što dječaci čine
značajno više nasilja od djevojčica, učenici 7. i 8. razreda
značajno su agresivniji od mlađih, a najagresivniji su oni
učenici koji se osjećaju odbačeno u školi. Po svojoj
značajnosti izdvaja se utjecaj varijabli spol i osjećaj
prihvaćenosti/odbačenosti u školi, gdje je uočena bitna
razlika između dječaka i djevojčica, i to tako da osjećaj
prihvaćenosti/odbačenosti u školi ima mnogo važniju ulogu
u činjenju nasilja u skupini dječaka. S obzirom na to da su
ovi rezultati dobiveni na velikom nacionalnom uzorku,
razmatrana je mogućnost praktične primjene u izradbi
preventivnih i intervencijskih programa.
