U radu se na osnovi osobnih imena krštenika ispisanih iz matičnih knjiga krštenih štrigovske Župe svete Marije Magdalene iščitavaju značajke toga dijela antroponimije u 18. stoljeću. Od različitih ...podataka koje sadržavaju matične knjige krštenih, upravo su antroponimijski podaci najbrojniji, a među njima čestotnošću se izdvajaju osobna imena – iz matičnih zapisa doznajemo osobno ime krštenika, osobna imena njegovih roditelja i kumova te većinom i osobno ime krstitelja. Dijete se u analiziranim štrigovskim maticama spominje samo osobnim imenom koje mu se na krštenju nadijeva, a roditelji, kumovi i krstitelj navode se antroponimijskom formulom koju čini osobno ime i tada već uglavnom ustaljeno prezime. Građu za ovaj rad crpili smo iz triju matičnih knjiga krštenih koje se odnose na 18. stoljeće – iz (najstarije) štrigovske matice (1685. – 1739.) te iz matica koje sadržavaju upise 1740. – 1785. i 1786. – 1825.
Parish registers of baptisms contain different types of information, among which anthroponymic information is most abundant, with first names (of children, parents and godparents) most prominent in their frequency. Starting from information excerpted from the registers of baptisms of the parish of Štrigova, written in Latin, the personal names of children born in the selected years of the 18th century are analysed in this paper. It is concluded that the children are only mentioned by their first names, while an anthroponymic formula consisting of the first name and family name is used for parents and godparents. The first names of children are almost exclusively of saintly origin (e.g.
Helena, Magdalena, Catharina
;
Nicolaus, Matthias, Joannes
), one-word (consisting of a single word), and are mainly given according to the calendar principle (i.e. the child is given the name of the saint whose feast day is close to the child's birthday), while the inheritance of the parents’ first names or the naming of children after godparents is significantly rarer. The influence of local saints’ cults (in Štrigova, churches are dedicated to St Mary Magdalene and St Jerome) was diversely reflected in the Štrigova 18th century antroponymicon – the first name
Magdalena
was given to girls very frequently, while the first name
Jeronim
was given to boys very rarely.
Tragovima grafema Srša, Ivan
Kaj,
06/2020, Letnik:
53, Številka:
1-2
Journal Article, Paper
Odprti dostop
Najstarija
grafija prezimena
Srša
u
Knjizi krštenih
štrigovske župe sv. Marije
Magdalene (
Szerssa
) zabilježena
je godine 1685. i održala se sve do sredine 19. stoljeća. Tijekom 17. i 18.
stoljeća ...ta je grafija učestala u selima Borke (od 1685.), Stanetinski Breg (od
1688.) i Stanetinec (od 1690.). Sela Borke, Stanetinec Breg, Stanetinec i
Prhovec bila su do sredine druge polovice 17. stoljeća u vlasništvu grofa Petra
Zrinskog, nakon čega su zbog neuspjele urote protiv bečkoga dvora zaplijenjena
i pripala »kraljevskoj komori«. Pored navedenih sela treba dodati i brdo
Pernjak, sa zaplijenjenim velikim vinogradom Zrinskih (»Popovčak«), u kojemu je
prezime Srša (
Stersza
) zabilježeno potkraj 17. stoljeća (1696.). Tijekom 17. i
18. stoljeća pored grafije
Szerssa
, među zastupljenijim grafijama bile
su
Sersa
i
Szersa
, najviše
u selima Borke, Prhovec, te
Serssa
u selu Krče. Od 1794. do 1873. u
Globoki, a od 1811. do 1873. u Krču je
prevladavala grafija
Szersha
. Grafija Srša počinje se nazirati godine
1850. kad je zabilježena kao
Serša
(Globoka, Lohovec Breg, Vukanovec
Breg), a godine 1854. kao
Szerša
u Veščici. Pojava grafema
š
(umjesto
s
,
sh
,
ss
,
ß
) pedesetih godina 19.
stoljeća nedvojbeno je posljedica ujedinjenja Međimurja s Hrvatskom
(1849.-1861.). Godine 1846. u Hrvatskoj su već upotrebljavani grafemi:
č
(umjesto
cs, ç i cj),
ć
(umjesto ch),
š
(umjesto sh, ss, sc
)
i
ž
(umjesto x, ſc, ſcj), te c (umjesto cz, z),
s
(umjesto ſ) i z
(umjesto s). Grafemom
s
(umjesto sz) u Međimurju se ponegdje pisalo još
godine 1900. (Prhovec, Globoka). S druge strane, grafem ß (
scharfes S
),
zabilježen početkom 19. stoljeća, posljedica je pisanja prezimena austrijskog
državljanina. Zbog
jednokratnog bilježenja nije isključeno da su neke grafije rezultat pogrešnog
razumijevanja ili izgovaranja prezimena, što je ostavilo traga i u njihovu
pisanju (
lapsus calami
). Primjeri jednog ili dva bilježenja:
Sirsa
u Stanetincu (1660.),
Szerche
također u Stanetincu (1686.),
Sserssa
u Prhovcu (1686.),
Sterssa
u selu Borke (1696.) i
Szarassa
u
istom selu (1768.). Iz 17. stoljeća potječu i grafijski oblici
Serssa
(1693.),
Szersa
(1695.),
Stersza
i
Sterssa
(1696.), te
Sersa
(1698.).
Szersza
je po jednom utvrđena u selima Krče (1726.), Trnovčak
(1721.) i Ciganjščak (1725.). Grafija
Szercha
zabilježena je dvaput u
Vrbovici (1828. i 1829.) i jednom u mjestu Krče (1859.). Po jednom se također
navode i grafije
Scherssa
i
Sherssa
u Stanetincu (1792.) i
Schirssa
u selu Krče (1800.). Po jednom su zabilježene i grafije:
Szers
u Krču
(1775.), Monte Stanentincu (1802.), Štrigovi (1810 i Vrbovici (1817.), te
Szerß
u
Vušivščaku (1801.) i
Szersh
u
Lohovcu (1844.). Godine 1810. u
Stanetincu je zabilježena grafija
Szerche,
kojoj su srodni oblici
Szercha
i
Szersha
. Posljednji oblik (
Szersha
) izrazitije je bio prisutan
u prvoj polovici 19. stoljeća u naseljima Krče, Globoka i Selščak.
The oldest graphics of the surname Srša (Szerssa) was entered in 1685 in the Book of the
Baptized of the Štrigova Maria Magdalena Parish and the same form remained unaltered all the
way up to the 19th century. During the 17th and 18th centuries the said graphic form was frequent
in the villages Borke (from 1685), Stanetinski Breg (since 1688), and Stanetinec (from 1690).
The villages Borke, Stanetinec Breg, Stanetinec, and Prhovec were owned by Petar Zrinski until
the middle of the 17th century's second half. Following an unsuccessful coup against the Viennese
Court, the villages were seized and became the property of the "King's Chamber". The hill Pernjak
should be added to the seized villages list, together with the big Zrinski vineyard ("Popovčak"),
where the surname Srša (Stersza) was noted down at the end of the 17th century (1696).
During the 17th and 18th centuries, Sersa and Szersa were among the more common graphic
forms alongside with Szerssa, most of all in the villages Borke, Prhovec, wheras Serssa was found
in the village Krče. From 1794 till 1873 the graphic form Szersha prevailed in the village Globoka,
and from 1811 till 1873 in the village Krče. The graphic form Srša began to show through in 1850
when it was entered as Serša (Globoka, Lohovec Breg, Vukanovec Breg), and in 1854 as Szerša
in Veščica.
The appearance of the grapheme š (replacing s, sh, ß ) in the 19th century's Fifties was without any doubt the consequence of Međimurje uniting with Croatia (1849 - 1861). The following
graphemes were already in use in Croatia in 1846: č (replacing cs, ç, and cj), ć (instead of ch), š
(instead of sh, ss, sc), and ž (instead of x, fc, fcj), and c (instead of cz, z), s instead of ſ)), and z
(instead of s). The grapheme s (instead of sz) was sometimes used in Međimurje as far back as
in 1900 (Prhovec, Globoka). Meanwhile, grapheme ß (scharfes S) noted down at the beginning of
the 19th century was the result of writing down the surnames of Austrian citizens.
It is possible that some graphic forms with single entries were the results of misunderstanding
or wrong pronunciation of a surname, leaving a trail in their spelling (lapsus calami). Examples
of such single or double entries: Sirsa in Stanetinec (1660), Szerche also in Stanetinec (1686),
Sserssa in Prhovec (1686), Sterssa in the Borke village (1696), and Szarassa in the same village
(1768). Also coming from the 17th century are graphic forms: Serssa (1693), Szersa (1695), Stersza
and Sterssa (1696), and Sersa (1698). There are single entries of Szersza in the following villages:
Krče (1726), Trnovčak (1721), and Ciganjščak (1725). Graphic form Szercha was entered twice at
Vrbovica (1828 and 1829), and once at Krče (1859). There are also single entries of Scherssa and
Sherssa at Stanetinec (1792), and Schirssa at Krče (1800). There are single entries of the graphic
form Szers at Krče (1775), Monte Stanetinec (1802), Štrigova (1810), and Vrbovica (1817), and
also of Szerß at Vušivščak (1801), and Szersh at Lohovec (1844). The graphic form Szerche
(similar to Szercha and Szersha) was noted down in Stanetinec (1810). Finally, the form Szersha
was more prominently present in the first half of the 19th century in Krče, Globoka and Selščak.
Scholarly discussion on various issues related to St Jerome and his cult, including the age-old question of his birthplace, was recently revitalized following the publication of the translation of ...Josip Bedeković’s eighteenth-century monograph on the ‘Illyrian’ Doctor of the Church. This question has indeed intrigued various authors for quite some time, and we will try to offer some answers with respect to the rise of St Jerome’s cult in medieval Štrigova, a purported place of his birth, and to explain initial phases of the process which eventually included Štrigova into the relatively large group of places along the borders of Roman provinces of Pannonia and Dalmatia. In 1447 Freiderick of Cilli built a chapel dedicated to Saint Jerome in Štrigova and later strove to establish it as a pilgrimage site. He soon received a papal bull which recognized Štrigova as the birthplace of the Saint. Only after these mid-fifteenth-century events took place, Štrigova started to appear in numerous narrative and cartographic sources as his birthplace, a tradition still cherished today.
U radu je riječ o djelima u kojima se spominje sv. Jeronim i mjesto njegova rođenja kao i o legendi u kojoj se on spominje kao iznalazač hrvatske glagoljice. Upravo iz toga Jeronimova navodnoga ...„autorstva“ glagoljice spominje ga i Antun Vramec (o. 1538. – 1587./8.) u svojoj Kronici (1578.) i Postilli (1586.). U vezi s Jeronimovim glagoljaškim projektom Vramec također slijedi glagoljašku tradiciju o njegovom izmišljenom pronalasku glagoljice, iako su „tu predaju znanstvenici uglavnom sasvim odbacili kao lišenu historijske podloge.“ (Katičić). U Postilli (1586.) Vramec sv. Jeronima uvrštava među svece koji se štuju u Zagrebačkoj biskupiji prema zagrebačkome liturgijskom kalendaru. U Zagrebačkoj se biskupiji on časti od 1447. godine temeljem Bule pape Nikole V. koji je odobrio da se u Štrigovi u Međimurju časti i slavi sv. Jeronim. Budući da je riječ o svecu, Vramec na blagdan sv. Jeronima 30. rujna u Postilli upućuje na
to da se za vrijeme mise čita isto evanđelje kao i na blagdan sv. Gregura pape, to jest evanđelje po Mt, 13–19. Kao tekst homilije Vramec predočuje
Jeronimov životopis u skraćenom obliku. Tako je slušatelj na misi, kojoj je nazočio, Na god svetoga Hieronima doktora, mogao saznati tko je bio on i prema čemu je zaslužan za katoličku crkvu. Dakako, na kraju je i Vramec naveo da je Jeronim „spravil pismo glagolsko materinim jezikom svojim“. U radu se još spominje kronološki slijed navođenja iste pretpostavke kod glagoljaša i u nekim glagoljskim knjigama. Uz to je još riječ i o mjestu Jeronimova rođenja, pri čemu se afirmira knjiga pavlina Josipa Bedekovića iz 1752. koja je danas dostupna u hrvatskom prijevodu u kojoj autor opširno piše o sv. Jeronimu kao i mjestu njegova rođenja. Dakle, radi se o knjizi koja se nikako ne može mimoići u 1600. obljetnici Jeronimove smrti (2020.).
U tekstu se prate tragovi šture srednjovjekovne povijesti Međimurja od sredine 7. do prve polovice 14. stoljeća. Analiziraju se imena Štrigove i Čakovca, te poistovjećivanje Štrigove sa Stridonom, ...rodnim mjestom sv. Jeronima.
U crkvi sv. Jeronima u Štrigovi, koju je 1744. godine oslikao Ivan Krstitelj Ranger, nalaze se i prikazi triju anđela svirača: dva trubača i jedan timpanist. Zanimljiva je njihova uloga u ...ikonografskom programu crkve kao svirača upravo tih instrumenata, jer su trube i timpani u povijesti pratili svečane događaje i ratne pohode. Oni u crkvi sv. Jeronima u Štrigovi uveličavaju slavljeničku povorku sv. Jeronima koja se ovija tamburom kupole. Glazbena ikonografija je muzikologijska disciplina koja slikovne prikaze instrumenata i scena muziciranja koristi kao izvore za proučavanje glazbe i svih njezinih aspekata u pojedinim razdobljima.U Hrvatskoj je glazbena ikonografija gotovo nepoznato područje. Stoga je ovaj rad o Rangerovim anđelima sviračima tek mali doprinos ovom još uvelike neistraženom području, u kojemu se isprepleću znanosti o likovnoj i glazbenoj umjetnosti.
U raznolikom korpusu atektonski građenih retabala sjeverozapadne Hrvatske 18. stoljeća izdvaja se jedinstvena skupina koju je Anđela Horvat domišljato nazvala oltarima tipa pokaznica (monstranca). ...Među njima se osobito ističu primjeri smješteni u Volavju, Dropkovcu i Štrigovi koji pokazuju visoku oblikovnu srodnost, unatoč međusobnoj zemljopisnoj udaljenosti, različitom kiparskom autorstvu i titularima. S obzirom na njihovu gotovo stovremenu pojavnost, otvara se pitanje podrijetla toga smjeloga oltarnoga rješenja, čiji isti ili slični primjeri, čini se, nisu poznati u susjednim krajevima. Prikaz sveca uzvišenog u glorioli s oblacima i nebeskim ansamblom upućuje na mogućnost ishodišta u crkvenim procesijama za potrebe kojih se izrađuju rivremene konstrukcije macchine, apparati, fercule) za čašćenje čudotvorne slike ili kipa. Poveznice između jednokratnih scenografija za ceremonijalne obožnosti i oltarnih kompozicija u trajnijim materijama jasno su vidljive u srodno razrađenim motivima naglašene teatralnosti i sceničnosti, s ciljem vizualno privlačnoga pripovijedanja u okviru crkvenoga nauka.
PDF
