Republika Hrvatska je formiranjem Odsjeka EUROPOL-a u Odjelu za međunarodnu policijsku suradnju Uprave kriminalističke policije u rujnu 2006. godine i faktično započela s provedbom međunarodnog ...ugovora o suradnji s Europskim policijskim uredom — EUROPOL-om. Konkretni operativni pomaci u uzajamnoj suradnji značajnije se ogledaju od trenutka upućivanja policijskog časnika za vezu RH u sjedište EUROPOL-a u ožujku 2008. godine. S obzirom na sve istaknutiju ulogu EUROPOL-a kao središnjeg tijela EU u borbi protiv najtežih oblika kriminala, autor analizira postojeću pravnu osnovu koja uređuje funkcioniranje EUROPOL-a te daje usporedni prikaz Odluke Vijeća o osnivanju EUROPOL-a koja bi ubuduće trebala predstavljati pravni okvir za funkcioniranje EUROPOL-a. Zaključno, uzimajući u obzir postojeći pravni status Republike Hrvatske u suradnji s EUROPOL-om te zna¬čaj odredaba Lisabonskog ugovora kojim se kaznenopravne osnove budućeg funkcioniranja EU značajno mijenjaju, autor daje kratak osvrt na značajke i perspektive buduće suradnje RH s EUROPOL-om.
Iako je antropološki studij etniciteta tradicionalno i dobro utemeljeno područje komparativna analiza formiranja nacionalnog identiteta i kultura još je uvijek prilično nerazvijena. Tako se može reći ...da je nacionalizam primjer kulturne sile koja je u mnogim slučajevima nadvladala mnoge druge tradicionalne identitete i lojalnosti u društvu 19. i 20. stoljeća; politički teoretičari i povjesničari puni ideja dominirali su istraživanjima o nacionalizmu dok je relativno malo učinjeno na području kulturne analize svakodnevne prakse. Ovo je dovelo do toga da je bilo lakše razumjeti ideologiju i politiku nacionalizma nego samo stvaranje engleske ili švedske nacije. Ovaj se rad bavi nekim problemima koji se tiču svakodnevne prakse nacionalnog identiteta i njegovog različitoga kulturnog izražaja od simbola, nacionalnih mitova i folklora do strukture osjećaja. Materijal za ovaj rad uzet je iz povijesno-antropološkog projekta o klasi i kulturi 19. i 20. stoljeća, koji se izrađuje.
Članak istražuje društveno isključivanje mladih iz sve više etnički segmentiranog tržišta rada u Švedskoj. Autorica smatra da je diskriminacija novih etničkih manjina u etnički složenom i društveno ...opterećenom okruženju u Stockholmu sakrivena u magli stereotipnih slika kulturnih razlika. Ono što se obično ne prepoznaje jesu društvene nejednakosti i nastavak društvene borbe u kulturnoj sferi. Upravo ovdje, u kontekstu odijeljenih životnih prilika, nastaju ne samo novi uklapajući transetnički identiteti i složeni načini izražavanja nego također i novi etnički fundamentalizmi.
U Švedskoj postoji oko tisuću lokalnih udruženja. Većina je pridružena u nešto više od 30 saveza, organiziranih prvenstveno prema državljanstvu. Najveće takve saveze imaju Finci i Jugoslaveni. U ...Švedskoj se Jugoslaveni češće učlanjuju u jugoslavenska udruženja, negoli što to čine u nekim drugim zemljama. Oko 130 lokalnih udruženja pripada Savezu jugoslavenskih udruženja. Osim toga postoji devet hrvatskih udruženja, koja su samostalne organizacije izvan tog Saveza. U okviru Saveza većinu čine jugoslavenska udruženja, no postoje i posebna srpska, hrvatska, slovenska, makedonska, albanska, mađarska i turska. Ovaj referat razrađuje model za opis funkcija iseljeničkih organizacija.
Polazeći od stava da su jezik i kultura povezani, rad istražuje poznavanje elemenata narodne kulture učenika u inozemstvu koji govore srpskohrvatskim, odnosno hrvatskosrpskim jezikom. Rad ima ...karakter pilot-istraživanja. Mjerni aparat uključio je elemente kulture iz šest područja (uljudno ponašanje, neverbalna sredstva sporazumijevanja, leksik vezan uz kulturni kontekst, nazive za rodbinske odnose, elemente kulturne historije, književne tekstove). Istraživanje je provedeno medu učenicima u Švicarskoj (N = 70) i Švedskoj (N = 57), od kojih su neki bili rođeni u Jugoslaviji, a drugi u inozemstvu. Očekivalo se da će učenici rođeni u Jugoslaviji bolje poznavati elemente kulture vezane za srpskohrvatski, odnosno hrvatskosrpski jezik (hipoteza). Na osnovi rezultata istraživanja proizlazi a) da veći broj učenika rođenih u Jugoslaviji poznaje ispitane elemente kulture, i b) da učenici rođeni u inozemstvu ne samo što manje poznaju odabrane elemente kulture kada se usporede sa učenicima rođenim u Jugoslaviji nego je to poznavanje i nezadovoljavajuće, te je u odgovorima učenika na pojedina pitanja došlo do interferencije kulture iz jezika zemlje prijema.
Autor prikazuje neke rezultate projekta: »Između dviju kultura – Stavovi i ponašanje mladih Jugoslavena u Švedskoj«, kojemu je cilj pokazati koliko se mladi Jugoslaveni u Švedskoj osjećaju kao ...Jugoslaveni, kakvi su razmjeri njihova identiteta, i koji faktori utječu na jugoslavenski kulturni identitet u Švedskoj. Istraživanje je obuhvatilo 730 učenika u Malmöu (od 4. razreda osnovne škole do kraja gimnazije), te 165 učenika od 19. do 20. godina života iz ostale Švedske. Uzorak nije bio statistički reprezentativan (dijelom jer je istraživanje bilo zamišljeno kao totalno, i dijelom zbog nižeg odaziva poštanskog upitnika – 20%). Ipak, autor prezentira veći broj nalaza o jezičnoj situaciji, koju povezuje s razinom kulturnog identiteta. Iz opće slike proizlazi da se ispitanici identificiraju kao Jugoslaveni, da zadržavaju materinski jezik u komunikaciji s roditeljima, a služe se švedskim u komunikaciji s vršnjacima. Većina ima slabo znanje standardnog materinskog jezika. Samo manji dio redovito čita novine i knjige pisane na tom jeziku. Jezično ponašanje pokazalo je stanovitu vezu sa zemljom rođenja učenika, njegovoj dobi u vrijeme migracije, aktivnosti u jugoslavenskim institucijama, pohađanjem nastave na materinskom jeziku i veze s Jugoslavenima.
Na kraju, autor pokušava testirati dobivene rezultate modelom LISREL, vrstom kombinirane path i faktorske analize što su je razvili K. G. Jöreskog i D. Sörbom na Sveučilištu u Uppsali. Taj model pokazao je samo da postoji značajna veza između kulturne identifikacije mladih Jugoslavena i jezičnog ponašanja njihovih roditelja. Autor smatra da to ne mora značiti da nastava materinskog jezika (i rad klubova) nije važna, već da u sadašnjem obliku ne pruža mnogo u usporedbi s time što mladi dobivaju u roditeljskom domu.
Od sredine 70-ih godina nezaposlenost među imigrantima u Skandinaviji bila je dvostruko viša nego među indigenim Skandinavcima.
Istraživački zadatak »Mogućnosti nezaposlenih imigranata« ima cilj ...rasvijetliti strukturalne razloge i institucionalnu praksu s obzirom na visok stupanj nezaposlenosti imigranata u Danskoj i Švedskoj i istražiti alternativne mogućnosti za nezaposlene imigrante na tržištima radne snage u ove dvije zemlje. Projekt istražuje položaj nezaposlenih imigranata iz Jugoslavije i Turske, dvije najveće imigrantske skupine u Švedskoj i Danskoj. Komparativna studija o uvjetima u Švedskoj i Danskoj posebno je vrijedna pažnje, jer se ove susjedne skandinavske zemlje osjetno razlikuju po tržištu radne snage i politici prema nezaposlenima.
Istraživanje polazi od interdisciplinarne perspektive, povezujući teorije i metode socijalne antropologije s onima kojima se služe sociološka istraživanja tržišta radne snage. U empirijskom istraživanju povezuje se stanoviti broj studija lokalnih primjera sa statističkom analizom na regionalnoj i nacionalnoj razini.
Daju se preliminarni rezultati sociolingvističkog anketiranja pedesetero djece jugoslavenskog porijekla, govornika hrvatskoga ili srpskoga, u dobi od 10 do 18 godina, koja žive i školuju se u Lundu i ...Malmöu. Svrha anketiranja jest snimiti jezičnu kompetenciju na materinskom jeziku (pismenim putem), identificirati jezične probleme djece koja žive izvan domovine i istražiti im uzroke. Uz lingvističke metode prikupljanja podataka (npr. test poznavanja L1 na lingvističkim razinama fonologije, morfologije, sintakse, leksika i ortografije, te slobodni sastav), upotrijebljeni su sociološki (sociolingvistički) parametri kako bi se ispitalo (ili ponovno potvrdilo) koji to faktori, jezični i izvanjezični, djeluju na očuvanje, odnosno raslojavanje i zaboravljanje materinskog jezika.
Preliminarni rezultati već omogućuju neke zaključke, od kojih iznosimo: 1) Sva su djeca savladala švedski jezik, pohađaju redovite švedske škole i na njima postižu primjeran uspjeh; 2) komunikacijski doseg materinskog jezika veoma je skroman, ograničenost upotrebe L1 samo na neke pojedince (roditelje) i samo na neke situacije (dom) svjedoče o njegovoj marginalizaciji; 3) prepoznavanje jezičnih normi materinskog jezika ima prevagu nad upotrebom tih znanja u pismenom izražavanju. Pismeno je izražavanje na materinskom jeziku uglavnom siromašno, s malim fondom korištenih riječi i visokim stupnjem stereotipnosti rečenične konstrukcije.
