In the centenary of the First World War many historical studies concerning the period between 1914 and 1918 and its consequences have appeared in France. Many of these are also interested in the ...public discourse of this time and its language, especially the lexicon. There is no doubt that it is not only the history of the country and of its citizens that has been marked by the war, but also the French vocabulary. Numerous dictionaries containing war vocabulary have been published in recent years, while others are still being prepared, and all of them prove the existence of an indissoluble bond between the history of a community and its language. The horror of the First and Second World Wars did not cause the world to abandon military conflicts. They continued over the whole 20th century and have not ceased at the beginning of the third millennium. Poland, which since 1945 has not been involved in international military conflicts on its own territory, has nonetheless taken part in the so-called local wars, among them the recent (2002-2014) war in Afghanistan. The majority of Polish society (70-80%) has never accepted the engagement of national forces in this conflict, even though it used to be called “a peaceful mission”. The common experience of over 28.000 Polish soldiers who have served in Afghanistan has found its reflection in reports, books and blogs written by the participants. These texts, though rather rare, contain specific vocabulary that has developed in Task Force White Eagle (names for weapons, mines, military actions, enemies, etc.). In this article, the language of the mission is analyzed and the question is raised about the possible functions of this specific jargon.
Ce troisième article d´une série veut montrer la résilience sociolinguistique par l’analyse qualitative et quantitative d’un corpus tiré des discours du groupe PEGIDA en Allemagne entre 2015 et 2016. ...Ainsi le vocabulaire concret de la guerre en usage analysé dans cet article montre non seulement une co-évolution et une co-adaptation face à la crise des réfugiés mais aussi une spirale linguistique sociétale dans le discours public.
Judeo-Spanish and the Making of a Community brings together scholars and activists from around the world, all of whom have participated in and presented original research at the annual ucLADINO ...Judeo-Spanish Symposia. This collection addresses a number of linguistic, historical, and cultural matters pertinent to the Sephardim in different lands from the fifteenth century to the present day. Essays in this volume reveal how Sephardim from various parts of the world - Turkey, the Balkans, Morocco, and the United States - culturally and linguistically position themselves among each other, among other Jews, and among their non-Jewish co-regionalists. Contributors explore how the rich history of the Sephardim has allowed for the development, maintenance, endangerment, and even revitalization of the Judeo-Spanish language(s).
The history, identity and memory of the Sephardim in their Mediterranean dispersal are analysed by the author with a special reference to the Sephardi community of Jerusalem and to the political, ...social and cultural changes through which the speakers of Jewish-Spanish went since the turn of the nineteenth century.
Izvještava se o kroatistici dosad nepoznatu radu pravnika Mate Malinara o šatrovačkome jeziku kaznionice u Mitrovici iz 1912. Time se sustavno istraživanje supstandardnih hrvatskih varijeteta pomiče ...tridesetak godina dalje u prošlost od rada Josipa Hamma iz 1939–1940. Potom se analizira žargonski leksički sloj u bilješkama Franje Seiferta iz kaznionice u Lepoglavi, također iz 1912. Usuprot uvriježenoj predodžbi da je sleng izrazito promjenljiv utvrđuje se da postoji nemalen broj leksema koji su u istome ili sličnome značenju ostali dio hrvatskoga, upravo zagrebačkoga slenga do danas.
Through the analysis of transcribed verbal testimonies of the Sephardim in the Ottoman Empire in the sixteenth century a vision of Jewish Ottoman life as well as a deep understanding of the ...development of Judeo-Spanish can be appreciated.
Članak govori o morfološkoj prilagodbi tuđica koje su ušle u osječki studentski žargon. Ponajviše je tuđica iz engleskoga i njemačkoga jezika, ali ima i iz drugih. Većina se tuđica prilagodila ...hrvatskom morfološkom sustavu. Premda je osnova tih riječi tuđa, njihova je morfologija hrvatska. Iznimku čini nekoliko pridjeva.
U ovom se članku pokušava istraživati jezik mladih kao zasebne sastavnice njemačkog standardnog jezika. Zbog nemogućnosti dužeg boravka u nekoj sredini njemačkog govornog područja gdje bi se ...istraživalo usmeno izražavanje mladih, autor je svoja istraživanja usmjerio na pisani aspekt jezika mladih, tj. na način pisanja mladih u školskim novinama i časopisima. Tako su dakle temelj, tj. korpus istraživanja školske novine i časopisi u nekim gimnazijama, stručnim i strukovnim školama Koruške te u klubu katoličke školske mladeži u Klagenfurtu. U istraživanja su dakako uključena i autorova pedagoška iskustva rada s mladima.
O usmenom izražavanju mladih ima već mnogo temeljnih, značajnih i većinom empirijskih radova. Tu u prvom redu treba spomenuti H. Hennea, H.Altmanna, K. Bayera, J. Beneke, H. Ehmanna, S. Wachau i druge. Svi su oni empirijski istraživali govor mladih i došli su do značajnih rezultata. Usmeno je izražavanje mladih situativno i obilježeno pripadnošću grupi vršnjaka kao i potrebom za komunikacijom u žargonu mladih da bi se odvojili od odraslih. Ta situacija zahtijeva neposrednost, jednostavnost i izravnost. No, govor je mladih popraćen također mimikom i gestama kao sastavnim dijelom njihove komunikacije. Te su karakteristike tipične za mlade koji žele biti upadljivi, puni humora, smijeha i ironije te time privlačiti na sebe pozornost svojih vršnjaka i, konačno, biti drukčiji od odraslih.
Mogli bismo postaviti pitanje postoji li uopće neka pisana varijanta jezika mladih. Pisana varijanta je u odnosu na relevantniju govorenu varijantu sekundarna pa će prema tome biti i siromašnija specifičnim izražajnim sredstvima. Nesvjesno i situativno izražavanje u jednoj određenoj govornoj situaciji u svakom je slučaju drugačije nego li svjesno pisanje rečenica ili tekstova. Ne smijemo smetnuti s uma da kod pisanja nedostaje govoreno-sintaktička karakteristika kao i mimičko-gestikulatorna komponenta koja je i te kako bitna u usmenoj komunikaciji, a i prozodika koja je svojstvena usmenom govoru, u pisanoj se varijanti jedva dade izraziti. Ipak treba ovdje naglasiti kako mladi kad žele pisano međusobno komunicirati biraju jednu sebi svojstvenu varijantu pisanog jezika. To čine poglavito u osobnim pismima svojim prijateljima, u pismenom obraćanju redakciji dotičnih novina, u opisivanju doživljaja, reportažama itd. I tu mladi žele ostati na razini žargona i komunicirati "po mjeri mladih". Njihov je jezik podređen standardnom njemačkom jeziku. Na sadržajnoj razini taj je jezik karakterističan po dosjetljivosti, kritičnosti, satiričnosti, ironičnosti, izravnosti, kreativnosti i originalnosti.
Što se pak tiče gramatičkih karakteristika koje se pojavljuju u školskim novinama, vidimo da gramatika upotrijebljena u školskim novinama odgovara normi standardnog jezika. Ipak ima i odstupanja, ali ih onda najčešće moramo pripisati normi običnoga svakidašnjeg izražavanja. Dakle, možemo reći da pismena varijanta govora mladih u školskim novinama ne poznaje ni sintaktičke ni morfološke osobitosti, a svako odstupanje ima funkciju kreativnosti i upadljivosti.
PDF
